“Motovun je od prethistorije najvažnije naseljeno mjesto u široj okolici, a prema novijim istraživanjima “New Age” znanstvenika, svoju ključnu poziciju ovaj gradić duguje svom položaju na raskrižju Zemljinih energetskih meridijana odnosno tzv. “Zmajevih brazdi“. Ti meridijani krajolikom pronose pozitivnu, životnu energiju Zemlje, a na mjestu gdje se takve “brazde” sijeku, kao što je u Motovunu slučaj, nastaje snažan izvor pozitivne energije, “dišni otvor” planeta Zemlje. Takav energetski naboj na čovjeka djeluje opuštajuće i smirujuće, povećava mu koncentraciju i duhovnost, odmara i okrepljuje, pogoduje meditaciji, razvija kreativnost i toleranciju.” (Izvor: Hotel Kaštel, Motovun)

Bilo da je riječ o snažnom placebo efektu i sugestiji na um, a neovisno o prethodnim rečenicama, već ovisno o iskustvu, ne postoji mjesto na svijetu gdje se bolje osjećam. Kad tome dodate i poseban ugođaj zbog Motovun Film Festivala, rezultat je potpuna revitalizacija stresom mi zagađenog organizma.

Ovogodišnji, deseti po redu MFF po mnogočemu je bio drugačiji od prethodna dva koja sam pohodio, a jedini razlog zašto ga neću proglasiti najboljim jest taj što sam imao lošu karmu i pogledao valjda sve loše filmove Festivala, dok sam za dobre čuo tek poslije projekcija.

Uvod

Da ću biti šest dana na Motovunu saznao sam tek par dana prije MFF-a, tek kada se konstelacija zvijezda udobrovoljila i posložila tako da se moji zahtjevi ispune. Kako nisam na vrijeme znao hoću li ići, tako nisam na vrijeme tražio posao niti smještaj na MFF-u pa sam završio u kampu. Do Motovuna sam ove godine prvi put išao vlastitim autom, svemoćnim Matizom koji je uspješno izbjegavajući autoceste do odredišta stigao za nešto više od tri sata, uz potrošenih tek pola rezervara, što će reći nekih 12ak litara benzina.

Zaplet

Pozicija u kampu je bila odlična; u šumarku gdje se sunce počinje probijati tek oko sedam sati ujutro dajući mi manevarskog prostora od tri sata za san. Iako sam naumio biti samotnjak koji će se po potrebi socijalizirati, ispostavilo se da su stari gimnazijski drugovi (i njihovi fakultetski suborci) kompatibilna ekipa za odličan kampersko-motovunski provod, uz trunke intrige, ljubavnih trokuta i pijanih svitanja.

Vrhunac

Kad već nemate sreću (i informiranost) da pogledate dobre filmove, onda barem možete uživati u vrhunskoj MFF špici koja svakoj projekciji daje tračak* MFFovske duše. Evo je ispod, slabe kvalitete, preuzete s MFF jutub kanala. Ima jedan dio nabijen snažnom simbolikom čitavog koncepta, ideje i povoda postojanja MFF-a pa obratite pozornost na njega i dajte si oduška.

Rasplet

Nema ga, negdje je u magli, što u onoj uokolo Motovuna u rano jutro, što u onoj uzrokovanoj medenicom i sličnim delicijama.

Kraj

Bio bi tužan i depresivan, i valjda bih zaspao na autocesti da nije bilo Adele, Sanje, Dejane i Mie koje su upotpunile (doslovce!) Plavu Zvijer Matiza i bile raspjevane suputnice. Čim dobijem fotku nas petoro s tisućama stvari i tri šatora u Matizu, šaljem je Chervoletu (dejvu više nije, jel) da je upotrijebi u vjerovali ili ne - manje je više - nisi ni svjestan što tvoj auto može učiniti za tebe - reklami.

Spešal menšn

Hvala Vjeranu uspio sam prespavati čak šest filmova što je odlučio ostati do petka. Također, hvala Marcelu što je u petak navečer probušio gumu na Čerokiju pa smo istu mijenjali i tražili vulkanizera po Karojbi, točno za vrijeme koncerta romske glazbe koji sam istinski htio pogledati. NHF

* Dolazi li pojam “trač” od “tračak istine” ili to samo logično zvuči?

Update: Nešto ozbiljniji osvrt na MFF pročitajte na stranicama PlanaB