Zapravo se radi o Twitteru i časopisu Wired koji u kolovoškom broju (Hvala ti Bože na Mygazines.com) donosi priču o ženi zvanoj Julia Allison. Riječ je o osobi koja je odlučila biti poznata i iskoristila internet (a potom i ostale medije) da to i postane. Nešto kao naš Dario.

Analizirajući njenu slavu i načine na koje je do nje došla, ekipa iz Wireda upitala je nekolicinu super-mega-važnih twitteraša za savjet o tome kako twitter status treba izgledati. Što se našeg virtualnog socijalnog tržišta tiče, nekako imam osjećaj da se Twitter kod nas nije toliko snažno primio kao što je to slučaj sa Facebookom, pa onda ova dva savjeta kod nas više vrijede za Facebook.

Every single Twitter post you write should be something that could get you laid, ruin a marriage, or bring a tear for a fat little kid’s eye.

Joshua Allen

Twitter is a community. It’s not all about you. Engage your peers by asking them questions. You don’t have to actually read the answers.

Micki Krimmel

Veza je u tome što su me oboje jutros iznimno obradovali. Ako to već nisam mnogo puta spomenuo, poradi profesionalne deformacije i osobnog fetišizma, dobar naslov mi može uljepšati dan. Kako biste vi naslovili priču o pravom CSI uredu i informatičkoj opremi te tehnici pronalaska zločinaca? Upravo ovako:

Što se Facebooka tiče, pojavio se jedan od najboljih filmića do sad. Kako postati Facebook Gangster. Duhovito, vrijedi pogledati.

Za kraj, svakako pročitajte tekst In Google we trust - but should we? Victora Keegana s Guardiana. Članak se bavi pitanjem koje si treba postaviti apsolutno svaki korisnik interneta i Googlea. Koliki bi bili razmjeri katastrofe da Google postigne monopol nad pretragom informacijama - a nije daleko, 70 posto amerikanaca i 90 posto Britanaca ga koristi - i potom je zloupotrijebi? Brand je, čini se, svemoguć.