Twitter je tijekom nedjelje bio poprište izuzetno zanimljive rasprave i ideje o stvaranju neovisnog, društvenog medija u RH. Brojna ekipa s Twittera započela je raspravu pod hashtagom #HrMedia o domaćoj medijskoj sceni. Hrvoje Appelt, odnedavno poznat kao istraživački novinar, gostovao je kod Stankovića u Nedjeljom u dva. Govorio je o rasulu u medijima i to je ljude natjeralo na akciju.

Ideja je da se napravi neovisni medij koji bi, prema nekim prijedlozima, krenuo kao agregat vijesti s nezavisnih portala. Potom bi se organizacijski ustrojio u nezavisni medij s vlastitim sadržajem.

Sudionici rasprave (koja još uvijek traje) nisu neobrazovani i neupućeni šalabajzeri, već ljudi koji itekako shvaćaju šprancu funkcioniranja medija ili barem kako bi oni trebali funkcionirati. No, čitajući komentare, ne mogu se oteti dojmu da im promiče jedna velika slika koja će, ako na vrijeme ne smire ruke, ispasti poprilično mutna.

Evo što me zapravo muči. Nadam se da ćemo zajedno kroz komentare doći i do nekog konkretnog rješenja koje bi odgovaralo prijedlogu, a koji je dobar i kojeg u principu podržavam, ali u čiju realizciju, vođen iskustvom rada u mainstream, ali i alternativnim medijima - sumnjam.

1. Društveni agregator sadržaja s nezavisnih portala

RSS feed? Mislim da više od toga ne treba jer nezavisnih medija u RH ima malo (što je uopće nezavisan medij?) i relativno ih je lako pratiti. Ako želite na neki način urednički utjecati, onda to više nije ni društveni, a niti nezavisni agregator. Ako želite da “narod vodi”, onda je to projekt poput dvanula.hr koji je postojao i nije se u potpunosti (samo)aktualizirao.

2. Neovisan medij s vlastitim sadržajem

Kojim to sadržajem? Kojih autora? Da, slažem se, u RH ima stotinu odličnih blogera koji su izvrsni pozavaoci svoje struke. Ali tek dva ili tri od njih su i novinari. Možda tek jedan istraživački novinar koji koristi blog kao svoj medij.

Čemu onda uopće titula “neovisni medij”, ako će se raditi nešto što već postoji ili je postojalo i zove se blogerska mreža ili kolaborativni blog?  Pao mi je na pamet Bestseler.net, blogerski portal koji je bio aktualan kad su i blogovi bili hit u Hrvata. Održao se kratko vrijeme i nestao.

S druge strane, imamo Pollitika.com portal koji funkcionira sasvim dobro, ali ni on nije u potpunosti neovisan niti objektivan naprosto zato što je “društven”.

Ako mislite da u mainstream medijima manjka objektivnosti, tamo gdje postoji struktura i hijerarhija, kako je tek onda u “društvenim medijima” gdje toga nema, gdje je “sila demokracije” jedina sila? Bez namjere da ikoga uvrijedim, ali to s novinarstvom nema veze.

Ono što bi ovakvom “neovisnom mediju” nedostajalo su informacije. Blogeri repliciraju informacije i analiziraju ih, ali ih u pravilu ne pronalaze i ne donose.

Tome služe novinari. Bez njih nema niti jednog medija. A da biste imali medij koji funkcionira trebate strukturu. Trebate medijsku agenciju u kojoj rade profesionalci, trebate tehničku i financijsku podršku ( i to poveću, ako želite biti utjecajan medij), trebate ustrojstvo kojim predvodi snažna, razumna i ponajviše upućena ruka.

Nadalje, ljude trebate platiti da rade “neovisan medij” jer od početnog entuzijazma i ushita se ne može dugo živjeti.  Za sve to treba novac. Za novac trebaju oglasi i oglašivači, a onda to više nije neovisan medij niti ičija igračka, makar i dobronamjerna “igračka” kojom se žele mijenjati stvari. Onda je to biznis i tu prestaje svaka zajebancija.

3. Neovisan medij kojeg financiraju građani?

Khm, Feral? Nije li tamo bio popriličan broj istraživačkih novinara, pravih mahera svoje struke koji su znali svoj posao? Je li se Feral održao? Nije. Zašto? Nisu imali para. Ljudi su ih voljeli čitati, ali broj ljudi koji ih je čitao nije bio dovoljan da ih financira.

Bi li situacija prenesena na web bila drugačija? Npr, financiranje donacijama raznih udruga ili slično? I je li to onda neovisan medij koji dere po svemu?

4. Neovisan medij kojeg financira nekoliko entuzijasta?

Naravno, vjerujem da je izvedivo. Mjesec, dva, možda čak i tri. Poslije toga će surova matematika ukazati na zadnju raspoloživu brojku kojom će se zatvoriti svaka nada, a iza nas (vas) će ostati još jedan pokušaj probijanja alternativnih medija u mainstream.

5. Oporba ostaje oporba, to joj je smisao

Mišljenja sam da je Twitter, Facebook ili Forum.hr, blog i sl., sasvim dovoljno snažna platforma za razmjenu informacija koje se ne pojavljuju u mainstream medijima.  Zanimljivo, ali svi cenzurirani tekstovi i činjenice odjeknu triput jače u javnosti kad su cenzurirani, nego kad su objavljeni “redovnim” putem. Ne tvrdim, naravno, da je cenzura poželjna i da se treba tolerirati, već da u današnje vrijeme ima zaista bezbroj načina da istina stigne do čitatelja.

Također, koliko god u mainstream medijima bilo takvih nepravilnosti, ja ne bih tako olako i bezuvjetno povjerovao “neovisnom mediju” ili neovisnom izvoru, novinaru koji je okrenuo leđa mainstreamu (pritom ne govorim o Appeltu) jer zaista svatko ima svoje motive, svoje razloge, svoje izvore (a koji opet imaju svoje motive) i krug se vrti i vrti.

S druge strane, mislim da neke generalne promjene manjka i da netko nešto treba učiniti.

Pokrenut je sajt za #HrMedia inicijativu, a za petak se planira i neki offline sastanak.

Svijet trese novi web fenomen. Tako otprilike započinjem članak objavljen u Jutarnjem listu, a kojim pojašnjavam (ili barem pokušavam) ideju Twittera koji, teško ćete me osporiti, postaje sve popularniji u Hrvatskoj.

Sad, postaje li on popularniji zbog toga što o njemu pišemo u novinama i časopisima ili je njegov razvoj prirodan i neovisan o medijima, nešto je kompliciranija tema na koju bi valjalo napraviti kakvu znanstvenu studiju. Ako netko zna za postojeću, dostupnu u knjižnicama i na webu - neka mi javi.

Kako bilo, Twitter je nova zanimacija ljudi, a onda i medija. Pretpostavljam da ćemo o Twitteru, ali i o domaćim verzijama (Zrikka i Pratime) pisati još poprilično puno u budućnosti.

Zanimljivo je, zapravo, što su Zrikka i Pratime došli u RH gotovo istodobno kad i Twitter. Nisu kasnili mjesecima i godinama, pa utoliko se nadam da ćemo imati prilike popularizirati baš njih.

Za sad je jedino blog kao kopija stranog servisa uspio u domaćim vodama, pa onda očekivati da se to dogodi s mikroblogom - i nije toliko nerealno.

Da skratim - dobrodošli u eru Twittera. Facebook je i dalje tu, ne vjerujem da će samo tako nestati, no web fenomeni upravo su zato fenomeni - dođu i prođu. Zapravo, kad knjiga o Facebooku koju pišem bude u knjižarama, možemo se baciti u potpunosti na Twitter!

Why Croatia? Why not!

Druga teza iz naslova je sad već svima poznat projekt koji su pokrenuli Borja i njegova mala, ali snažna ekipa entuzijasta. WhyCroatia.org je ideja za spas turizma (o čemu sam već pisao).

Vrlo jednostavno, zapravo - snimite filmić o tome zašto je nešto u RH super, nije važno što, izgovorite (ili napišete) par riječi na nekom stranom jeziku i pošaljete video Borji koji to potom objavi na sajtu.

Dok pišem ovaj tekst vrti se 85 filmića. Projekt živi tek par dana i želimo mu sreću, nadam se da će Bajsova ekipa prepoznati entuzijazam Borjine pa će se možda i udružiti i podići sve ovo na nacionalnu razinu. Dvije minute u Dnevniku HRT-a i Nove TV bi, recimo, bio kvalitetan početak.

Update

Umalo zaboravih! Twitter: @NebojsaG

Odakle krenuti? Sredina trećeg mjeseca, a ja objavljujem drugi post na blogu. I to post koji se dobra dva tjedna kuhao u editoru, dobivao pa gubio znakove i sad je napokon vani.  Zbog toga je nešto duži pa se novoj, mikroblogerskoj publici navikloj na par stotina znakova - ispričavam.

Jutarnji na Facebooku i Twitteru

Prije nekog vremena na Jutarnji.hr portalu uveli smo malo ’social media’ aktivnosti, promocije. Otvorili smo Facebook korisnički račun za osobu “Jutarnji list” koja reprezentira mladog i obrazovanog čovjeka, a koji sad već ima preko 1200 prijatelja. Nije neka velika brojka, no statistike pokazuju da i ono malo aktivnosti što imamo na Facebooku (promocija članaka) donosi odličnu posjetu. No, nije stvar u posjeti, barem ne kad se tiče Facebooka. Stvar je u nekom pristupu čitateljima i 2.0 ideji u mainstream medijima. Facebook za sad koristimo uglavnom za promociju članaka, nagradne igre i sl., no ono na čemu radimo i čemu želimo dati naglasak je dodatna vrijednost; breaking news, najava priča u izradi (sugestije i komentari) te komunikacija s čitateljima.

Isto je i s Twitterom za koji račun imamo već duže vrijeme, no bio je u funkciji RSS-a, automatskog povlačivanja vijesti s naslovnice. To smo ukinuli, dali smo mu uredničku dimenziju i radimo na već spomenutoj dodatnoj vrijednosti, tražimo taj value zbog kojeg bi nas čitatelji pratili putem ova dva kanala. Za sad smo na odličnom tragu, no treba tu još jako puno truda i vremena uložiti.

Facebook pravila, lijevo i desno

Kad smo već kod Facebooka, nedavno je bila afera s promjenom pravila korištenja. Ukratko, prvo su se u Facebooku odlučili da nema trajnog brisanja sadržaja unijetih na profile te da isti postaje (i ostaje) trajno vlasništvo Facebooka. Reakcija korisnika je bila i više nego eksplozivna pa je Facebook vratio stara pravila korištenja i trenutno razmatra kako završiti priču. U međuvremenu su većini korisnika uveli novi dizajn. Većinu stvari su preselili u jedan veliki, centrirani publisher pa sad Facebook neodoljivo podsjeća na Twitter koji je svojim rastom dosta pritisnuo tržište, a nakon što su odbili Facebookovu novčanu ponudu za vlasništvo, nekako kao da su još više dobili na snazi. Nekoliko pametnih o Facebook/Twitter slučaju možete pročitati kod kolege Aničića.

Novinarstvo na internetu. Siva zona? Speaker’s corner?

Prije par dana održan je okrugli stol na temu online novinarstva. Stol su organizirali HND, H-alter i Pollitika. Očekivano, raspravljalo se o slobodi interneta, anonimnosti, pravima blogera, novinara, financiranju lokalnih portala, utjecaja mainstream medija,  suživotu profesionalaca i amatera na domaćem webu… U dobra tri sata izgovoreno je svega. Dio toga, nekih 1 posto, ima smisla. Ostalo su bile floskule i nešto što organski ne mogu podnijeti, a to je silno filozofiranje uz citiranje sociologa i ekipe koja je prije 30 godina uvodila neke civilizacijske norme. Sve je to lijepo, divno i krasno, no nama treba jedna poprilično ozbiljna redefinicija svega aktualnog, a to nećemo postići lamentiranjem oko prošlih stvari koje, svaki se dan vidi, i nisu toliko univerzalne i trajne. Željko Anderlon, Marko Rakar, Gordana Vilović i još nekoliko govornika imali su zaista dobre zaključke i misli o temi, no bojim se da je bilo previše informacija da bih nešto suvislo i konkretno zapamtio i prenio. Nešto više možete pročitati na Pollitici.

Ostali mediji i žutilo u novinama

Na podforumu Ostali mediji (Forum.hr) svako malo se vodi poprilično žustra prepirka oko žutila na internetu i vječnog “kokoš ili jaje” odnosno novinari ili publika pitanja. Daju li novinari publici žutilo zato što ne mogu, ne znaju i ne žele bolje ili zato što publika naprosto voli žutilo? Borja je napisao odličan rezime s čijim bi se zaključkom definitivno složio: Kvaliteta prije svega, no na istoj razini i strategija. Drugim riječima, pojedine novine se trebaju odlučiti jesu li žute ili su ozbiljne ili su nešto treće.

Zaključak koji se nameće jest da tiskana izdanja mogu preživjeti jedino ako se usmjere u jednom ili drugom smjeru. Pa onda imate žutilo i znate što vas čeka, s druge strane imate ozbiljan tisak i također znate što vas tamo čeka. Poprilično jednostavno, zar ne? Kad bi svijet bio crno - bijel, onda možda. Kako nije, već je pretežno siv, onda baš i ne. Ili barem ne kod nas, gdje je publika koja kupuje novine relativno malena.

Ne bih zapravo dugo palamudio o tome. Mišljena sam da ljudi vole žutilo i da im naprosto treba ponuditi jednak omjer kvalitetnog, istraživačkog, reportažnog i zanimljivog novinarstva, kao i tračeva, showbizza, crvenih tepiha i svjetlucavih ogledala. Na kraju krajeva, uvijek publika bira ono što je zanima. Utoliko u onoj “kokoš ili jaje” prepiski i dalje tvrdim da ljudi sami potenciraju stvaranje žutila.

Podaci o čitanosti pojedinih članaka na portalima, gdje korisnik uvijek može odabrati što će čitati i gdje ga nitko ni na što ne tjera, niti je išta platio (izuzev struje, interneta), daju vrlo jasnu sliku - što žutije, to čitanije. S druge strane, članci iz znanosti, kolumne, intervjui i sl. su na pragu toga da postanu solidno čitani i tu treba pritisnuti kvalitetom. Eto, zapravo i neke generalne ideje tiskanih novina budućnosti; Pustite svakodnevni news portalima, a vi se bavite analizom i istraživanjima. Vuk sit i koza cijela.

Kako spasiti domaći turizam by Boris Ličina Borja

Borja, kreativni direktor koji nikad ne spava, dosmislio se jedne poprilično genijalne ideje. Kaže, našao je izlaz iz ekonomske krize , odnosno spas ekonomije kroz turizam. Citiram:

Prvo što mi je palo na pamet jest složiti site why you should visit croatia na kojem će tona ekipe lijepo na nekom stranom jeziku u kakvom video zapisu objasniti potencijalnim turistima zašto trebaju doći (a razloga je dovoljno i za svakog ima nešto). Taj bi site trebao imati sustav glasanja pa bi se vidjeli najpopularniji, najbolje ocijenjeni, štogod, a point je da pola miljuna domaćih korisnika interneta snimi video što je garancija da će taj pr stunt završiti na cnn-u možda, a sigurno po internetu na čudo siteova, Facebooku, Twitteru i svim ostalim 2.0 servisima/blogovima.

Definitivno odličan PR stunt koji bi mogao odjeknuti. Borja s realizacijom projekta ne čeka, već, hvali se po Twitteru kojeg je nedavno pokrenuo (kao, posla radi), realizira svoju ideju. Sretno ti bilo, blogosfera je uz tebe, a i mainstream mozgovi podržavaju ideju pa je tako osvanuo članak o Borjinoj ideji i u Slobodnoj Dalmaciji. Uzgred, novi PlanB je na kioscima. Više informacija o sadržaju ovdje.

Europapress Holding (EPH) od sutra ima još jedan website u svojoj ergeli - Gorila.hr. Beta verzija već je par tjedana dostupna online, no službena promocija i početak rada kreću od sutra.

Što je Gorila.hr?

Riječ je o servisu, news agregatoru koji sakuplja najzanimljivije sadržaje s EPH-ovih web izdanja (Jutarnji, Slobodna, Cosmopolitan, Sportske novosti…). Glavni sadržaji su odabrani urednički, ne putem nekog algoritma (iako ni ta opcija nije isključena u budućnosti), a ostatak RSS tehnologijom. Klik na pojedini članak vodi vas na sajt i originalnu lokaciju sadržaja.

Što sve mogu naći na Gorili?

Osim navedenog sadržaja, na Gorili možete pratiti vijesti sa nekoliko vanjskih portala (CNN, BBC) te nekoliko domaćih i stranih blogera. Fun zone i Video box donose pregršt light sadržaja, a vodič vas podsjeća na događaje u Hrvatskoj. Osim toga, tu su i vremenska prognoza, stanje na cestama, recepti i brojač kalorija, tečajna lista s konverterom, englesko-hrvatski riječnik…  Ukratko, svega da se ubije dvadesetak minuta klikajući.

Zašto bih išao na Gorila.hr servis?

Pretpostavimo da većina korisnika interneta nisu power useri koji vješto barataju RSS tehnologijom, pronalaze zanimljiv sadržaj na netu bez puno problema i u kratkom vremenu. Gorila.hr je sajt namijenjen ekipi koja želi doći na jedno mjesto i tamo naći najzanimljivije i najaktualnije sadržaje na (domaćem) webu. Dakle, ako niste u ovih četiri posto naprednih usera, Gorila.hr je za vas. Uz to, ono što se meni posebno sviđa, imaju Gorila zaglavlje koje vas podsjeća s koje ste stranice kliknuli tako da ne morate koristiti hrpu back klikova.

Oh, i jesam li spomenuo da će uskoro imati i svoj mail? @gorila.hr zvuči jako dobro

Nego, Nebojša, zašto ti reklamiraš Gorila.hr servis?

Nakon što smo ugasili Sutra.hr, kratko vrijeme sam radio na pripremi Gorile. Doduše, tad se sajt zvao uber portal što mu poprilično jasno ocrtava smisao i koncept. Onda sam počeo raditi na Jutarnji.hr portalu, kao novinar i urednik smjene, napustio Gorilu, ostavljajući tamo svoju omiljenu urednicu (četvrtu od pet u par godina rada!) da bude kreativna i vrijedna.

Pa rekoh, da joj poželim sreću u radu. U svakom slučaju - bacite oko i komentirajte.

Zadnji pasus ovog posta nije posvećen Gorili

Kao što rekoh, prije par tjedana sam počeo raditi na Jutarnji.hr portalu. Zapravo, prvi radni dan mi je bio za vrijeme akcije Indeks, otkad imamo nešto drugačiju naslovnu, noseću vijest. Budući da se još uvijek navikavam na brz i naporan tempo rada na news portalu, u potpunosti sam zanemario sve ostalo i sve ostale. Dva projekta stagniraju, čekaju.  Eto i odgovora zašto mi blog sjedi u tami, u bespućima plavetnila i čeka da mu se posvetim.

Kad već najavljujem, iskoristit ću priliku i najaviti neke promjene na Jutarnji.hr portalu. Do sad ste zapravo mogli vidjeti da se režim objave nešto promijenio, pa smo sad ponešto brži i aktualniji, web first koncepcija počinje davati prve rezultate. To za sobom neminovno povlači i neke vizualne promjene, a bit će ih.. bit će svega. Informacije ćete dobiti na vrijeme i na ovome mjestu.

PS pasus posvećen je PlanB magazinu

Nisam zapravo stigao predstaviti posljednji broj, pa bacite oko sami na najbolju naslovnicu do sad i sve što se ispod nje krije. Među novim člancima koji su dostupni online, usmjeravam vas na onaj o Twitter novinarstvu za koji sam dobio poprilično dobar feedback.

Twitter ne koristim učestalo, ali zato Digg možda i prečesto. Upravo sam tamo naišao na vijest o tome da je izašla beta social-information, kako li već, servisa koji je zapravo spoj Twittera i Digga te ima užasno ime Dwigger. Koliko je funkcionalan ne znam, ali djeluje zabavno. Nešto više o tome pročitajte ovdje, a ako vas intrigira, probajte se igrati ovdje. Nego, kad će web 3.0 već jednom?

Zapravo se radi o Twitteru i časopisu Wired koji u kolovoškom broju (Hvala ti Bože na Mygazines.com) donosi priču o ženi zvanoj Julia Allison. Riječ je o osobi koja je odlučila biti poznata i iskoristila internet (a potom i ostale medije) da to i postane. Nešto kao naš Dario.

Analizirajući njenu slavu i načine na koje je do nje došla, ekipa iz Wireda upitala je nekolicinu super-mega-važnih twitteraša za savjet o tome kako twitter status treba izgledati. Što se našeg virtualnog socijalnog tržišta tiče, nekako imam osjećaj da se Twitter kod nas nije toliko snažno primio kao što je to slučaj sa Facebookom, pa onda ova dva savjeta kod nas više vrijede za Facebook.

Every single Twitter post you write should be something that could get you laid, ruin a marriage, or bring a tear for a fat little kid’s eye.

Joshua Allen

Twitter is a community. It’s not all about you. Engage your peers by asking them questions. You don’t have to actually read the answers.

Micki Krimmel

Da - ja sam jedan od tih, njuškala. Proturim nos u svaku novu tiskovinu koju kupim, no ništa ne miriše tako dobro kao novi PlanB, dvobroj kojim magazin slavi svoj prvi rođendan. Vrijeme je da velike medijske kuće izdvoje par milijuna eura i kupe franšizu i časopis. Meni će Borja, naravno, kao uvaženom suradniku dati nagradu u obliku novog Volva (brojka nevažna), ako se to dogodi. Ne laje pas zbog sela, je li tako?

Šalu na stranu. Evo što možete pročitati u novom broju kojeg sam jutros detaljno proučio i koji je po mom skromnom mišljenju u top tri broja po kvaliteti. Vjerojatno i zato što ima više stranica nego inače. Tema broja su mediji, provučeni kroz nekoliko tekstova, bilo da se radi o internetu, novinama ilifilmu.

Za one koji poput mene strepe hoće li se situacija na poslu srediti na vrijeme da odu na Motovun, članak drage mi Zrinke Pavlić o deset godina Motovun Film Festivala dolazi kao naručen. Anegdote, zašto volimo MFF, što nas smeta, tko tu koga i zašto.

Lebowski u svojoj drugoj po redu kolumni Novinar 1.0 duhovito opisuje dogodovštine s bakicama iz provincije, a Tanja Rudež ispituje 25 znanstvenika, svakom po jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji ili putovanju kroz vrijeme. Odgovori su odlični i daju naslutiti da Data i Picard ne laprdaju svemirom za džabe.

101 ali bezvrijedan velika je ljetna tema o 101 medijskoj ličnosti koja nam nije trebala. Moj je zadatak bio kontaktirati medijske stručnjake i priupitati ih za mišljenje o ljudima koji isto nemaju, kao ni stav, svrhu i bilo što drugo, a opet svi znamo za njih. Ispod svake osobe nalazi se njezin plan b za daljnje postupanje u životu. Iznimno duhovito, svakako pročitati.

Ne znam tko je Igor Roginek, ali tekst ( i fotke) o Obami i političkom marketingu na šajni-and-gliteri američki način je odličan, kao i njegovi prethodni uradci. Rogi, javi se za pivu.

Možda neugoda nije prava riječ, no otprilike se tako osjećam kad listam stranice rubrika Blogosfera i 2.0 jer to ja popunjavam pa mi je malo čudno gledati tekstove jedan za drugim. U ovom broju pišem o Kultu amatera aka blogera koje sam već spominjao. Nekako u isto vrijeme je krenula i spika oko Hrvatske blogerske organizacije pa mogu reći da su mi sjeli na volej mahom inspiriran knjigom. Pročitajte članak, bit će vam jasnije.

Druga tema kojom se bavim je Twitter novinarstvo. Što je to, ne smijem vam otkriti već vam suflirati da kupite PlanB i sami saznate. Tako piše u mom ugovoru s Borjom vrijednom par stotina tisuća kuna pa ga ne bih htio ugrožavati, nadam se da razumijete.

Treći u nizu mojih tekstova je zapravo nova rubrika Novo i (bes)korisno koju sam izmislio samo zbog povećanja cifre u već spomenutom ugovoru. Tu predstavljam nekoliko novih startupova koji su ili zanimljivi i korisni ili zanimljivi i beskorisni. Na drugoj stranici rubrike u svakom će broju jedan web dizajner odabrati neku novu cool stranicu i predstaviti je. Nadam se da smo ovim potezom barem privremeno ušutkali stotine tisuća čitatelja koji su nakon čitanja posljednjih brojeva urlikali da im nedostaje weba.

Od turbokul stvari tu je intervju s prekul Rockabilly bendom MadMen kojeg volim slušati uz velebitsko u birtiji Route 66. Odlični za plesnjake. Kao i Porsche automobili kojima na iste možete doći već 60 godina, a o čemu možete čitati u dvobroju.

I još mnogo toga, naravno. Navalite na kioske. Još malo pa nestalo.