Svijet trese novi web fenomen. Tako otprilike započinjem članak objavljen u Jutarnjem listu, a kojim pojašnjavam (ili barem pokušavam) ideju Twittera koji, teško ćete me osporiti, postaje sve popularniji u Hrvatskoj.

Sad, postaje li on popularniji zbog toga što o njemu pišemo u novinama i časopisima ili je njegov razvoj prirodan i neovisan o medijima, nešto je kompliciranija tema na koju bi valjalo napraviti kakvu znanstvenu studiju. Ako netko zna za postojeću, dostupnu u knjižnicama i na webu - neka mi javi.

Kako bilo, Twitter je nova zanimacija ljudi, a onda i medija. Pretpostavljam da ćemo o Twitteru, ali i o domaćim verzijama (Zrikka i Pratime) pisati još poprilično puno u budućnosti.

Zanimljivo je, zapravo, što su Zrikka i Pratime došli u RH gotovo istodobno kad i Twitter. Nisu kasnili mjesecima i godinama, pa utoliko se nadam da ćemo imati prilike popularizirati baš njih.

Za sad je jedino blog kao kopija stranog servisa uspio u domaćim vodama, pa onda očekivati da se to dogodi s mikroblogom - i nije toliko nerealno.

Da skratim - dobrodošli u eru Twittera. Facebook je i dalje tu, ne vjerujem da će samo tako nestati, no web fenomeni upravo su zato fenomeni - dođu i prođu. Zapravo, kad knjiga o Facebooku koju pišem bude u knjižarama, možemo se baciti u potpunosti na Twitter!

Why Croatia? Why not!

Druga teza iz naslova je sad već svima poznat projekt koji su pokrenuli Borja i njegova mala, ali snažna ekipa entuzijasta. WhyCroatia.org je ideja za spas turizma (o čemu sam već pisao).

Vrlo jednostavno, zapravo - snimite filmić o tome zašto je nešto u RH super, nije važno što, izgovorite (ili napišete) par riječi na nekom stranom jeziku i pošaljete video Borji koji to potom objavi na sajtu.

Dok pišem ovaj tekst vrti se 85 filmića. Projekt živi tek par dana i želimo mu sreću, nadam se da će Bajsova ekipa prepoznati entuzijazam Borjine pa će se možda i udružiti i podići sve ovo na nacionalnu razinu. Dvije minute u Dnevniku HRT-a i Nove TV bi, recimo, bio kvalitetan početak.

Update

Umalo zaboravih! Twitter: @NebojsaG

Odakle krenuti? Sredina trećeg mjeseca, a ja objavljujem drugi post na blogu. I to post koji se dobra dva tjedna kuhao u editoru, dobivao pa gubio znakove i sad je napokon vani.  Zbog toga je nešto duži pa se novoj, mikroblogerskoj publici navikloj na par stotina znakova - ispričavam.

Jutarnji na Facebooku i Twitteru

Prije nekog vremena na Jutarnji.hr portalu uveli smo malo ’social media’ aktivnosti, promocije. Otvorili smo Facebook korisnički račun za osobu “Jutarnji list” koja reprezentira mladog i obrazovanog čovjeka, a koji sad već ima preko 1200 prijatelja. Nije neka velika brojka, no statistike pokazuju da i ono malo aktivnosti što imamo na Facebooku (promocija članaka) donosi odličnu posjetu. No, nije stvar u posjeti, barem ne kad se tiče Facebooka. Stvar je u nekom pristupu čitateljima i 2.0 ideji u mainstream medijima. Facebook za sad koristimo uglavnom za promociju članaka, nagradne igre i sl., no ono na čemu radimo i čemu želimo dati naglasak je dodatna vrijednost; breaking news, najava priča u izradi (sugestije i komentari) te komunikacija s čitateljima.

Isto je i s Twitterom za koji račun imamo već duže vrijeme, no bio je u funkciji RSS-a, automatskog povlačivanja vijesti s naslovnice. To smo ukinuli, dali smo mu uredničku dimenziju i radimo na već spomenutoj dodatnoj vrijednosti, tražimo taj value zbog kojeg bi nas čitatelji pratili putem ova dva kanala. Za sad smo na odličnom tragu, no treba tu još jako puno truda i vremena uložiti.

Facebook pravila, lijevo i desno

Kad smo već kod Facebooka, nedavno je bila afera s promjenom pravila korištenja. Ukratko, prvo su se u Facebooku odlučili da nema trajnog brisanja sadržaja unijetih na profile te da isti postaje (i ostaje) trajno vlasništvo Facebooka. Reakcija korisnika je bila i više nego eksplozivna pa je Facebook vratio stara pravila korištenja i trenutno razmatra kako završiti priču. U međuvremenu su većini korisnika uveli novi dizajn. Većinu stvari su preselili u jedan veliki, centrirani publisher pa sad Facebook neodoljivo podsjeća na Twitter koji je svojim rastom dosta pritisnuo tržište, a nakon što su odbili Facebookovu novčanu ponudu za vlasništvo, nekako kao da su još više dobili na snazi. Nekoliko pametnih o Facebook/Twitter slučaju možete pročitati kod kolege Aničića.

Novinarstvo na internetu. Siva zona? Speaker’s corner?

Prije par dana održan je okrugli stol na temu online novinarstva. Stol su organizirali HND, H-alter i Pollitika. Očekivano, raspravljalo se o slobodi interneta, anonimnosti, pravima blogera, novinara, financiranju lokalnih portala, utjecaja mainstream medija,  suživotu profesionalaca i amatera na domaćem webu… U dobra tri sata izgovoreno je svega. Dio toga, nekih 1 posto, ima smisla. Ostalo su bile floskule i nešto što organski ne mogu podnijeti, a to je silno filozofiranje uz citiranje sociologa i ekipe koja je prije 30 godina uvodila neke civilizacijske norme. Sve je to lijepo, divno i krasno, no nama treba jedna poprilično ozbiljna redefinicija svega aktualnog, a to nećemo postići lamentiranjem oko prošlih stvari koje, svaki se dan vidi, i nisu toliko univerzalne i trajne. Željko Anderlon, Marko Rakar, Gordana Vilović i još nekoliko govornika imali su zaista dobre zaključke i misli o temi, no bojim se da je bilo previše informacija da bih nešto suvislo i konkretno zapamtio i prenio. Nešto više možete pročitati na Pollitici.

Ostali mediji i žutilo u novinama

Na podforumu Ostali mediji (Forum.hr) svako malo se vodi poprilično žustra prepirka oko žutila na internetu i vječnog “kokoš ili jaje” odnosno novinari ili publika pitanja. Daju li novinari publici žutilo zato što ne mogu, ne znaju i ne žele bolje ili zato što publika naprosto voli žutilo? Borja je napisao odličan rezime s čijim bi se zaključkom definitivno složio: Kvaliteta prije svega, no na istoj razini i strategija. Drugim riječima, pojedine novine se trebaju odlučiti jesu li žute ili su ozbiljne ili su nešto treće.

Zaključak koji se nameće jest da tiskana izdanja mogu preživjeti jedino ako se usmjere u jednom ili drugom smjeru. Pa onda imate žutilo i znate što vas čeka, s druge strane imate ozbiljan tisak i također znate što vas tamo čeka. Poprilično jednostavno, zar ne? Kad bi svijet bio crno - bijel, onda možda. Kako nije, već je pretežno siv, onda baš i ne. Ili barem ne kod nas, gdje je publika koja kupuje novine relativno malena.

Ne bih zapravo dugo palamudio o tome. Mišljena sam da ljudi vole žutilo i da im naprosto treba ponuditi jednak omjer kvalitetnog, istraživačkog, reportažnog i zanimljivog novinarstva, kao i tračeva, showbizza, crvenih tepiha i svjetlucavih ogledala. Na kraju krajeva, uvijek publika bira ono što je zanima. Utoliko u onoj “kokoš ili jaje” prepiski i dalje tvrdim da ljudi sami potenciraju stvaranje žutila.

Podaci o čitanosti pojedinih članaka na portalima, gdje korisnik uvijek može odabrati što će čitati i gdje ga nitko ni na što ne tjera, niti je išta platio (izuzev struje, interneta), daju vrlo jasnu sliku - što žutije, to čitanije. S druge strane, članci iz znanosti, kolumne, intervjui i sl. su na pragu toga da postanu solidno čitani i tu treba pritisnuti kvalitetom. Eto, zapravo i neke generalne ideje tiskanih novina budućnosti; Pustite svakodnevni news portalima, a vi se bavite analizom i istraživanjima. Vuk sit i koza cijela.

Kako spasiti domaći turizam by Boris Ličina Borja

Borja, kreativni direktor koji nikad ne spava, dosmislio se jedne poprilično genijalne ideje. Kaže, našao je izlaz iz ekonomske krize , odnosno spas ekonomije kroz turizam. Citiram:

Prvo što mi je palo na pamet jest složiti site why you should visit croatia na kojem će tona ekipe lijepo na nekom stranom jeziku u kakvom video zapisu objasniti potencijalnim turistima zašto trebaju doći (a razloga je dovoljno i za svakog ima nešto). Taj bi site trebao imati sustav glasanja pa bi se vidjeli najpopularniji, najbolje ocijenjeni, štogod, a point je da pola miljuna domaćih korisnika interneta snimi video što je garancija da će taj pr stunt završiti na cnn-u možda, a sigurno po internetu na čudo siteova, Facebooku, Twitteru i svim ostalim 2.0 servisima/blogovima.

Definitivno odličan PR stunt koji bi mogao odjeknuti. Borja s realizacijom projekta ne čeka, već, hvali se po Twitteru kojeg je nedavno pokrenuo (kao, posla radi), realizira svoju ideju. Sretno ti bilo, blogosfera je uz tebe, a i mainstream mozgovi podržavaju ideju pa je tako osvanuo članak o Borjinoj ideji i u Slobodnoj Dalmaciji. Uzgred, novi PlanB je na kioscima. Više informacija o sadržaju ovdje.