Borivoj Radaković ove će jeseni predstaviti novi roman naziva “HBLJ” odnosno “Hrvatski bedem ljubavi”. To nije bilo kakav roman. To je rimovani roman. Evo što kaže Radaković za Večernji list zašto je odabrao tu formu.

Meni motivacija uvijek ide prvenstveno iz jezika i nosi me putanjama koje nekad znam unaprijed, a nekad ne. Nemam uzora osim u jednome – u jeziku Kur’ana koji je veličanstven, gotovo savršen u zvukovitosti. Osim toga, toliko sam zgađen suvremenom produkcijom amatera, što otužnih blogerčića koji sami ne pročitaju svoj vlastiti tekst što isfabriciranih genija koji drndaju po tipkovnicama i ispisuju svoje mudrolije a da nemaju ni znanja niti osjećaja za jezik i književnost, da želim napraviti distancu – hajde, dječice, pokušajte nešto na nekom putu kojim nitko prije vas nije kročio. Bezbroj je epigona, vrijeme je potpunog manirizma, a meni je od toga mučno. Zato malo tehniciram, tek da se vidi razlika u kategorijama.

Obratite pozornost na boldane riječi čovjeka (inače mi vrlo simpatičnog) koji piše roman u rimi. Uviđate li ironiju? Hipertekstualni roman bi bio nešto novo na domaćoj sceni, ne i roman u rimi.

Kad smo već kod amatera, moram se pohvaliti: jučer mi je napokon stigla knjiga The cult of amateur - how today’s internet is killing our culture Andrewa Keena. Zašto Keen misli da web 2.0 uništava kulturu, pročitajte u jednom od sljedećih brojeva PlanaB. Javim detalje.