Portal Sutra.hr prije nekoliko je dana prestao s objavljivanjem novih priča i na taj način prekinuo s radom. Neki mediji su izvjestili o tome, no uglavnom smo otišli tiho kako smo i došli. Ostalo je nekoliko nerazjašnjenih pitanja, a budući da sam u proteklih desetak mjeseci rada na tom projektu iscrpio izvore energije, neću ići pretjerano u detalje. Jednog dana, kad se obogatim s 25 godina i bude mi dosadno u životu, napisat ću knjigu o Sutra.hr i svim nedaćama koje su nas zatekle.

Kratka verzija kaže da se radilo o odličnoj ideji novog medija čija se plemenita namjena vidjela već u biranju imena koje je bilo prepušteno korisnicima. Sve ostalo trebalo je ići puno lakše. Pokrenuli smo beta verziju portala, a potom počeli raditi na konačnoj verziji sajta i tiskanom izdanju. Portal je bio zamišljen ne kao news portal (čemu raditi konkurenciju listovima u kući?), već kao agregat, prostor za okupljanje ideja, komentara i priča korisnika koje bi potom novinari istraživali i obrađivali, te na kraju publicirali putem tiskanog izdanja.

I dalje mislim da je to odlična ideja, a potvrdu toga nalazim i u mnogim stručnim člancima, pa i knjigama, koji se bave budućnošću novinarstva, kolegama koji se bave webom i novinarstvom…

Nakon par mjeseci hladnog pogona, uglavnom zbog nekih tehničkih problema, privremeno se odustalo od print izdanja. Projekt je u potpunosti postao web based. Što smo time dobili?

Prilagodi se ili umri (poslovno)

Novinare koji su trebali raditi u printu, a najednom postaju web novinari. Uredništvo web redakcije koje se sad preklapa u potpunosti s uredništvom printa. Trebalo se prilagoditi. Mislim da je najviše problema nastalo u tom trenutku.

Koncept sajta najednom se ne uklapa u radnu okolinu. Neki ljudi više nisu sigurni što i kako, dižu ruke. Mi koji smo ostali pokušavamo se prilagoditi. Neki lakše, neki teže.

Promocija je bila zamišljena, isplanirana i osmišljena. Nije krenula jer se odustalo od printa. Unatoč tome, u vrlo kratkom roku okupili smo par tisuća ljudi na dnevnoj bazi i poveći broj građana-novinara. Nastavili smo s radom uz brojna podmetanja nogu, što od zlih minusara, što od kolega iz struke koji su nas se uplašili.

Ne u kontekstu toga da ćemo se nametnuti kao novinarska sila, već kao promjene koje nosimo sa sobom. A upravo je to sva vrijednost ovog projekta, iako nije potrajao.  EPH je ogromna medijska firma i Sutra.hr je bio prvi korak u suočavanju s budućnosti koju su (smo) nametnuli blogeri i web 2.0 kultura, koncept.

Sutra.hr je unutar firme stvorio prvu generaciju novinara koji se ne groze interneta. Barem oni koji su ostali raditi na projektu. Sutra.hr je prvi korak u web first koncepciji koja je zavladala novinarskim svijetom. Utoliko je projekt uspio, čak i da ne spominjem desetke sitnih akcija kojima smo pomogli građanima, tj. kojima su si sami pomogli, pisanjem o svojim problemima. Također, sa Sutra.hr je oživio i EPH TV koji sada odlično funkcionira na portalima EPH-a, posebice Jutarnjeg lista.

Web first koncept

U skorašnjoj budućnosti, vjerujem (i ponešto znam) svi će se tiskani mediji, ne samo u EPH-u, u potpunosti koncentrirati na web first koncepciju. Nema više breaking newsa koji se čuva za print. Ekipa koja je radila na Sutra.hr lakše će se snaći na novim poslovima od drugih.

Zašto se onda portal ugasio? Službeni izvještaj koji je objavljen iz pera glavnog urednika kaže da je riječ o neprofitabilnosti u ovom trenutku razvoja. Što u potpunosti ima smisla, ako uzmete u obzir sve navedeno.

Osobno mi je žao što se portal ugasio i što je tijekom proteklih mjeseci bilo poprilično mnogo problema koji su do gašenja i doveli. Na projekt sam pozvan kao web urednik, a na kraju sam radio sve što se moglo raditi, od koncepta, novinarskog i uredničkog posla, administracije i odnosa s korisnicima, pisanja copya i tone službenih mailova, učenje kolega savladavanju web tehnologija… u čemu sam, naravno, naučio hrpu novih stvari vrijednih stavljanja u CV. U isti ću uskoro upisati novo radno mjesto u EPH-u, u web timu koji se bavi portalima u kući, što novim, što postojećim.

Problem kojeg ću s godinama savladati, nadam se, a koji mi se iskristalzirao proteklih mjeseci dok sam radio na Sutra.hr jest taj što posao shvaćam suviše osobno. Predam mu se u potpunosti, ne dolazim na posao odrađivati što treba, već sam u poslu čitav dan. Zamislite onda koliko je tu frustracija kad oko tebe ima ljudi koji hladno odrađuju svojih osam sati i koji ne gube živce kad dođe do problema.

Što se korisnika portala tiče, ima preko 400 zanimljivih komentara na ‘oproštajnoj‘ temi, a budući da smo ipak uspjeli stvoriti jednu snažnu i međusobno povezanu zajednicu ona će preživjeti na drugom mjestu, portalu Svima.net koji je otvorio jedan od usera, za ekipu sa Sutra.hr. Svaka im čast na volji, to je ekipa kakvu svaki community želi.

To je u biti to. Za više detalja morate sačekati par godina i knjigu.

Svaki se administrator na svom sajtu susreće s posebnom vrstom korisnika koji su dovoljno inteligentni i obrazovani da se spoje na internet i komentiraju, ali im nedostaje kulture, manira, takta, pristojnosti, razuma i empatije da bi njihovi komentari bili vrijedni postojanja. Takvi članovi su smrt za sve internetske zajednice, posebice one bazirane na nekoj vrsti newsa. Dobro poznata priča o ustašama i partizanima, Dinamu i Hajduku, HDZ-u i SDP-u; ljudi bez definiranih životnih vrijednosti kojima je sva radost svijeta nekoga izvrijeđati preko neta.

Na portalu Sutra.hr svaki komentar i članak se može ocijeniti plusom i minusom. To je bila prva opcija kao dio sustava za rangiranje korisnika. Kasnije je sustav komentiranja unaprijeđen i uz minuse i pluseve instalirana je opcija odgovaranja na pojedini komentar, a potom i sedam (ako se ne varam) varijacija crne boje, od normalne prema blijedoj za daljnje odgovore na pojedini komentar. Na taj se način pokušala spriječiti svađa. Tehnički koliko i psihološki element koji ima i svojih mana, a koje su vidljive u trenucima kada korisnici suvislo odgovaraju jedni drugima na komentare, bez vrijeđanja.

Na spomenutom portalu postoji jedna mala zavjera nekolicine korisnika koji se izražavaju isključivo minusima. Ta primitivna forma djelovanja zadovoljava njihove niskointelektualne potrebe. Naime, navedeni korisnici prije par su mjeseci odlučili bojkotirati zdrav razum i od onda se logiraju s desetak različitih nickova i minusiraju sve što se minusirati može.

Do jučer nismo znali kako im stati na kraj jer nismo mogli pratiti tko točno minusira. Zahvaljujući novom upgradeu portala Sutra.hr, odnosno vrijednim web developerima iz Nivas ekipe, administracijski posao od jučer je bitno olakšan. Klikom na strelicu pored ocjene pojedinog članka ili komentara vidljiva je lista osoba koje su dale plus, a koje minus, pa kad vidite usera koji na svaki komentar i na svaki članak mahnito daje minuse bez obzira na kvalitetu članka ili komentara, onda znate da je riječ o minusaru vulgarisu, nametniku koji vapi za bannom.

Otkako na webu zarađujem za život svaka mi je minuta provedena online vezana uz posao. Ako ne pišem članke, uređujem, moderiram ili komentiram sadržaj na Sutra.hr (prvi knot portal u Hrvata o kojem ću jednog dana napisati knjigu), onda čitam domaće i strane medije. Njuškam po raznim blogovima, skidam pdf-ove i gledam prezentacije na jebitou, a sve vezano uz medije, marketing, novinarstvo. Dakle, stručna literatura za stručno usavršavanje.

Ako ne radim ništa od navedenog, onda kopam neke teme za PlanB (uskoro Borja, uskoro) ili se registriram na razne servise i pokušavam shvatiti što ih čini toliko jednostavnim i atraktivnim. Pa gledam kakva im je reklama i kombiniram, razmišljam kako ću se jednog dana obogatiti na nekoj upečatljivoj ideji. Ili kako ću barem nešto sitno zaraditi, kao na Uključi se natječaju za izradu naslovnice Metroa. Imam genijalnu ideju, al’ bezvrijedna je jer mi je realizacija mlohava. Pa koristim Photoshop tutoriale na webu. Razvijam i tu vještinu, za sad vrlo neuspješno, hvala na pitanju.

Zapravo jedino ‘zabavno’ što radim je F5 na Diggu i Facebooku te komunikacija s ljudima putem FB chata ili Gtalka, a koju redovito srežem jer, eto, na webu sam samo zato što radim pa sam redovito u gužvi. Kad sam offline velika je vjerojatnost da pišem neki članak ili čitam nešto opet vezano uz posao. (Btw, uskoro stižu prve tri preporuke u sekciju Books)

Pa mi je danas palo na pamet; gdje nestade bezbrižno surfanje? Noći i dani na forumima i chatovima, bezbrižno bloganje i socijalizacija koja nije završavala sa “sorry, u gužvi sam”, nego s pivom u RL? Gdje nestade rokenroll?

Redizajnirali smo portal Sutra.hr. Točnije, napravili smo nešto kao facelifting, a pravi redizajn će doći nakon par mjeseci, kad za njim osjetimo potrebu. Neke od novosti nabrojane su na samoj stranici, no radije bih da ih otkrijete sami.

Cijeli je taj projekt zapravo jedna nevjerojatna priča i mogao bih satima govoriti o radu u velikoj firmi, prednostima i nedostacima, no nema smisla - stvari su takve kakve jesu. Najveći problem Velikih svakako je tromost te ljudi koji ping-pongaju odgovornost. Da je Sutra.hr startup nekolicine blogera, stvari bi bile bitno drugačije, no ne nužno lošije ili bolje.

Sutra.hr imao je nelaku zadaću probijanja misaone barijere novinara

Teško mi je biti objektivan. Uglavnom zato što smo “nevoljeno dijete EPH-a”, kako nas je nazvala jedna forumašica, inače i sama zaposlenica te firme. Zbog nje i sličnih osoba u EPH-u, ovaj je projekt od početka na “zlu” glasu. Puno je tu negativne energije uloženo u oblajavanja i podmetanje nogu.

Istina je, naravno, uvijek drugačija. Istina je da je Sutra.hr probio led za ono što se zove Multimedijski desk koji je napokon počeo funkcionirati. Sutra.hr je zaslužan i da se EPH TV napokon pokrenuo, da novinari prihvate kameru i video prilog uz tekst kao normalnu stvar…

Sutra.hr je, i sad bez imalo lažne skromnosti, zaslužan da se ostale novine i portali u kući više prilagode vremenu u kojem živimo. Bilo je ljudi koji su vikali kako 20 godina rade isto i kako ih nitko neće poučavati novome, a sad jedva čekaju uzeti kameru u ruke, napraviti reportažu koju će objaviti uz tekst, a koji opet ne može biti isti kao prije dvadeset godina. Ekipa redakcije Sutra.hr morala je doslovce glavom probijati taj led.

Burna povijest prije početka s radom

Isprva smo trebali biti novine tabloidnog tipa s istaknutim imenima istraživačkog i reporterskog novinarstva te isključivo user generated portal gdje bi priče nastajale; plaftorma za sakupljanje “grubog” materijala. Taj je koncept iz tehničkih razloga promijenjen, novine će i dalje biti u tiskanom izdanju, ali kroz sve ostale tiskovine u kući.

Portal je stoga dobio nešto drugačiji koncept, ali je izgledom ostao isti (španjolski dizajn za napredni news portal), apsolutno neprimjeren za novi koncept koji smo nas troje (imena neću spominjati bez dopuštenja) osmislili tijekom dva naporna dana i dvije neprospavane noći. Ekipa iz Nivasa tada je dobila nezahvalnu zadaću prilagoditi postojeći dizajn u nešto treće i naš mali “monstrum” je rođen. Što je bilo između jednog će dana završiti u self help bestseleru Dobiti sijede u 21. godini.

Prozračniji dizajn s mnogo više sadržaja

Danas smo izašli s novim dizajnom iz kuhinje spomenute ekipe. Dodali smo nešto novih funkcionalnosti, detalja i sitnica, a svako malo će nešto biti upgrejdano. Zapravo se najviše veselim novom sustavu komentiranja kojeg se ni Digg ne bi posramio. Dobro, samohvalit ćemo se kad ga osposobimo.

Novi je dizajn prozračniji, stranica lakše diše, ima više sadržaja (što je bila najveća zamjerka, iako i dalje ističemo da nismo news portal i da nam broj vijesti nije presudan) i sve je nekako modernije, oku ugodnije, jednostavnije za korištenje. No, tu prosudbu ostavljam vama.

Još ću samo dodati kako smo svakim danom sve posjećeniji i komentiraniji, uz minimalni marketing - pokoji banner i predobru akciju I tebe se tiče strelica za očevid koje su ljudi doslovce razgrabili.

PS - vidimo se sutra na Caveu!