Dvije predivne djevojke s radio Studenta ugostile su me danas u svojoj emisiji “Pozitiva“. Glavna tema - blog. Što, kako i zašto, kad sam počeo, gdje sam završio, što me veselilo. Ukratko, brbljali smo o blogu i svemu što se bloga tiče. To mi je treći medijski nastup u kojem sam ja gost (BUG, Dobro Jutro, Hrvatska) i gdje brljavim nešto o blogu. I svaki put (kako li ovo nadmeno zvuči) tijekom i nakon intervjua razmišljam o tom božjem blogu i što će s njim biti.

Odustao sam od pisanja valjda već dvadeset puta, proglasio ga mrtvim u svim mogućim medijima, pokopao, raksrstio s njim i opet mu se vratio. Razmišljam što će na kraju biti s tim svim blogovima i danas dolazim do jednog predivnog zaključka; blogovi će (p)ostati virtualni CV. Ništa mnogo više od toga, mjesto za proširenu samopromociju.

Moj blog, primjerice, vrvi samopromocijom. Smatram to pozitivnom osobinom, koju je moguće unovčiti. Kad bih, primjerice, zapošljavao nekoga u svojoj novinarskoj struci, mrtav hladan bih ga tražio da mi navede adresu svog bloga. Kada bi mi netko u CV-u naveo adresu bloga i napisao “za više informacija”, mislim da bih ga zaposlio isti čas, iako bih mu na blogu saznao da se bavi okultizmom i da je po struci zapravo priučeni mesar.

Slučajno ili ne, danas sam vidio da je Borja na naslovnici PlanaB istaknuo moj članak o četvrtom rođendanu bloga u Hrvata iz devetog broja. U njemu isto moraliziram o sličnoj tematici, što je bilo, kamo će ići i što će biti.

Pa kad se osvrnem, pogledam, od bloga samo dobro. Od lijepih djevojaka sa Studenta sam saznao da je jedna djevojka (meni nepoznata) prestala čitati blogove nakon što sam prestao pisati Aristona. Opet slučajnost ili ne, ne znam. U svakom slučaju, kad god otvorim ovaj prokleti editor i krenem pisati, teško mi je zaustaviti se.  Žao mi je ponekad što sam prestao objavljivati neozbiljne piskarije. Tad je to još bio blog, prije nego je postao CV.

Dok razmišljate o tome, evo jedne kišno prigodne.