Odakle krenuti? Sredina trećeg mjeseca, a ja objavljujem drugi post na blogu. I to post koji se dobra dva tjedna kuhao u editoru, dobivao pa gubio znakove i sad je napokon vani.  Zbog toga je nešto duži pa se novoj, mikroblogerskoj publici navikloj na par stotina znakova - ispričavam.

Jutarnji na Facebooku i Twitteru

Prije nekog vremena na Jutarnji.hr portalu uveli smo malo ’social media’ aktivnosti, promocije. Otvorili smo Facebook korisnički račun za osobu “Jutarnji list” koja reprezentira mladog i obrazovanog čovjeka, a koji sad već ima preko 1200 prijatelja. Nije neka velika brojka, no statistike pokazuju da i ono malo aktivnosti što imamo na Facebooku (promocija članaka) donosi odličnu posjetu. No, nije stvar u posjeti, barem ne kad se tiče Facebooka. Stvar je u nekom pristupu čitateljima i 2.0 ideji u mainstream medijima. Facebook za sad koristimo uglavnom za promociju članaka, nagradne igre i sl., no ono na čemu radimo i čemu želimo dati naglasak je dodatna vrijednost; breaking news, najava priča u izradi (sugestije i komentari) te komunikacija s čitateljima.

Isto je i s Twitterom za koji račun imamo već duže vrijeme, no bio je u funkciji RSS-a, automatskog povlačivanja vijesti s naslovnice. To smo ukinuli, dali smo mu uredničku dimenziju i radimo na već spomenutoj dodatnoj vrijednosti, tražimo taj value zbog kojeg bi nas čitatelji pratili putem ova dva kanala. Za sad smo na odličnom tragu, no treba tu još jako puno truda i vremena uložiti.

Facebook pravila, lijevo i desno

Kad smo već kod Facebooka, nedavno je bila afera s promjenom pravila korištenja. Ukratko, prvo su se u Facebooku odlučili da nema trajnog brisanja sadržaja unijetih na profile te da isti postaje (i ostaje) trajno vlasništvo Facebooka. Reakcija korisnika je bila i više nego eksplozivna pa je Facebook vratio stara pravila korištenja i trenutno razmatra kako završiti priču. U međuvremenu su većini korisnika uveli novi dizajn. Većinu stvari su preselili u jedan veliki, centrirani publisher pa sad Facebook neodoljivo podsjeća na Twitter koji je svojim rastom dosta pritisnuo tržište, a nakon što su odbili Facebookovu novčanu ponudu za vlasništvo, nekako kao da su još više dobili na snazi. Nekoliko pametnih o Facebook/Twitter slučaju možete pročitati kod kolege Aničića.

Novinarstvo na internetu. Siva zona? Speaker’s corner?

Prije par dana održan je okrugli stol na temu online novinarstva. Stol su organizirali HND, H-alter i Pollitika. Očekivano, raspravljalo se o slobodi interneta, anonimnosti, pravima blogera, novinara, financiranju lokalnih portala, utjecaja mainstream medija,  suživotu profesionalaca i amatera na domaćem webu… U dobra tri sata izgovoreno je svega. Dio toga, nekih 1 posto, ima smisla. Ostalo su bile floskule i nešto što organski ne mogu podnijeti, a to je silno filozofiranje uz citiranje sociologa i ekipe koja je prije 30 godina uvodila neke civilizacijske norme. Sve je to lijepo, divno i krasno, no nama treba jedna poprilično ozbiljna redefinicija svega aktualnog, a to nećemo postići lamentiranjem oko prošlih stvari koje, svaki se dan vidi, i nisu toliko univerzalne i trajne. Željko Anderlon, Marko Rakar, Gordana Vilović i još nekoliko govornika imali su zaista dobre zaključke i misli o temi, no bojim se da je bilo previše informacija da bih nešto suvislo i konkretno zapamtio i prenio. Nešto više možete pročitati na Pollitici.

Ostali mediji i žutilo u novinama

Na podforumu Ostali mediji (Forum.hr) svako malo se vodi poprilično žustra prepirka oko žutila na internetu i vječnog “kokoš ili jaje” odnosno novinari ili publika pitanja. Daju li novinari publici žutilo zato što ne mogu, ne znaju i ne žele bolje ili zato što publika naprosto voli žutilo? Borja je napisao odličan rezime s čijim bi se zaključkom definitivno složio: Kvaliteta prije svega, no na istoj razini i strategija. Drugim riječima, pojedine novine se trebaju odlučiti jesu li žute ili su ozbiljne ili su nešto treće.

Zaključak koji se nameće jest da tiskana izdanja mogu preživjeti jedino ako se usmjere u jednom ili drugom smjeru. Pa onda imate žutilo i znate što vas čeka, s druge strane imate ozbiljan tisak i također znate što vas tamo čeka. Poprilično jednostavno, zar ne? Kad bi svijet bio crno - bijel, onda možda. Kako nije, već je pretežno siv, onda baš i ne. Ili barem ne kod nas, gdje je publika koja kupuje novine relativno malena.

Ne bih zapravo dugo palamudio o tome. Mišljena sam da ljudi vole žutilo i da im naprosto treba ponuditi jednak omjer kvalitetnog, istraživačkog, reportažnog i zanimljivog novinarstva, kao i tračeva, showbizza, crvenih tepiha i svjetlucavih ogledala. Na kraju krajeva, uvijek publika bira ono što je zanima. Utoliko u onoj “kokoš ili jaje” prepiski i dalje tvrdim da ljudi sami potenciraju stvaranje žutila.

Podaci o čitanosti pojedinih članaka na portalima, gdje korisnik uvijek može odabrati što će čitati i gdje ga nitko ni na što ne tjera, niti je išta platio (izuzev struje, interneta), daju vrlo jasnu sliku - što žutije, to čitanije. S druge strane, članci iz znanosti, kolumne, intervjui i sl. su na pragu toga da postanu solidno čitani i tu treba pritisnuti kvalitetom. Eto, zapravo i neke generalne ideje tiskanih novina budućnosti; Pustite svakodnevni news portalima, a vi se bavite analizom i istraživanjima. Vuk sit i koza cijela.

Kako spasiti domaći turizam by Boris Ličina Borja

Borja, kreativni direktor koji nikad ne spava, dosmislio se jedne poprilično genijalne ideje. Kaže, našao je izlaz iz ekonomske krize , odnosno spas ekonomije kroz turizam. Citiram:

Prvo što mi je palo na pamet jest složiti site why you should visit croatia na kojem će tona ekipe lijepo na nekom stranom jeziku u kakvom video zapisu objasniti potencijalnim turistima zašto trebaju doći (a razloga je dovoljno i za svakog ima nešto). Taj bi site trebao imati sustav glasanja pa bi se vidjeli najpopularniji, najbolje ocijenjeni, štogod, a point je da pola miljuna domaćih korisnika interneta snimi video što je garancija da će taj pr stunt završiti na cnn-u možda, a sigurno po internetu na čudo siteova, Facebooku, Twitteru i svim ostalim 2.0 servisima/blogovima.

Definitivno odličan PR stunt koji bi mogao odjeknuti. Borja s realizacijom projekta ne čeka, već, hvali se po Twitteru kojeg je nedavno pokrenuo (kao, posla radi), realizira svoju ideju. Sretno ti bilo, blogosfera je uz tebe, a i mainstream mozgovi podržavaju ideju pa je tako osvanuo članak o Borjinoj ideji i u Slobodnoj Dalmaciji. Uzgred, novi PlanB je na kioscima. Više informacija o sadržaju ovdje.

Za 15. broj PlanaB kontaktirao sam popriličan broj ljudi koji stoje iza novih (i ugašenih) dvanula projekta na domaćem (regionalnom) webu. Moje pitanje je bilo zašto njihovi projekti (uglavnom) ne uspijevaju. Također, zašto se neki ipak probiju. Odgovore ste mogli pročitati u tom broju PlanaB, a sada je članak  dostupan i online:

Zašto ne uspijevaju domaći 2.0 projekti?

Nego, na Jutarnji.hr smo vratili blogove na naslovnicu i opet ćemo krenuti s pisanjem istih. Mali box koji se nalazio s desne strane nije bio vidljiv pa postovi nisu bili čitani, a time i autori demotivirani. Što je šteta, jer imamo sjanih autora. Ista stvar je i s ovim blogom. Nova godina je krenula nekako ljigavo, depresivno i s puno posla, no ideje i projekti su ovdje, čekaju da se o njima piše. Reći ću samo - dobrodošli natrag.

Inače, htjedoh reagirati na pizdarijice od teza koje jedan doktor objavio u Večernjem, a na temu Facebooka, ovisnosti o istom i liječenje u Vrapču, no kolega Marjanović s Indexa me prestigao i napisao manje više sve bitno.

Ja bih još samo dodao da su ovisnosti isključivo stvar slabog karaktera, a da blogovi, facebook, myspace, forumi i sva ostala sila komunikacijskih alata služe isključivo tome - komunikaciji. Tko to ne razumije i navuče se na neku virtualnu stvarnost, taj vjerojatno i u “stvarnom” životu ne funkcionira najbolje.

Novi PlanB već je par dana na kioscima, a evo i par komentara na sadržaj. Tema broja je perspektiva, odnosno promjena iste. Bilo da je riječ o mjestu stanovanja ili načinu korištenja (i pronalaska) energije. Pa krenimo redom prebrati sadržaj koji mi se posebno svidio.

Jedna i jedinstvena Irena Rašeta otvara lepezu tema člankom o Domovima, slatkim domovima superheroja. Gdje žive, zašto tamo žive i slično. SF tema na rubu realnosti. Ire ima i još bolju temu, a to su Star Trek kapetani, odnosno Gdje su i što rade. Nisam znao da je Picard imao bend Sunspots u kojemu su bili i Riker, La Forge i Data. Kao i da su Data i on kumovi u RL-u.

Sanja Radović piše o projektu Venera. Što je to, zašto je bitno i koja je ideja? Google je štur, PlanB zna

Kolegica iz crne kronike Jutarnjeg lista Mila Batinica i ja u ovom broju obrađujemo temu Mali grad Hrvatska. Kaže otprilike ovako: Odabrali smo 30 gradova do 15 tisuća stanovnika, saznali zilijun informacija o njima, strpali ih u excel tablicu (koja je objavljena i velika i nemojte je gledati jer će vas zaboljeti glava), malo računali prosjeke, pa onda malo ponderirali (jel?) podatke jedne s drugima i računali, kemijali, da bi u konačnici dobili neke postotke koji kažu da je jedan grad na poziciji broj jedan, drugi na dva… i tako do trideset. Uz brojke idu i kratki tekstovi s nekim najbitnijim podacima o svakom gradu…

Oglašavanje je ozbiljna stvar, tvrdi Olja Petrović. Ne mogu se ne složiti s njom, posebice kad sam pročitao tekst koji fokus ima na kampanji “Rumunji u Europi”. Što i kako? Čitajte

Definitivno najzanimljivija individua u Jutarnjem listu je Tanja Rudež, profesorica fizike koja prati znanost i to radi izuzetno dobro. Ovaj put u PlanuB piše o Pantentima s Ruđera. Tvrtka Ruđer inovacije komercijalizira znanje.. kako i na koji način? Sve lijepo piše.

Kolega Robert Pašičko kojeg sam napokon i upoznao, piše o Strategiji energetskog razvoja RH. Poprilično teška tema, ali nevjerojatno informativna i zanimljiva. Kakva će nam biti energetska budućnost, što piše u Zelenoj knjižici..

U Blogosferi se ovaj mjesec bavimo smrću blogova. Siniša Dukarić piše Za, Boris Ličina piše Protiv smrti blogova.

Najzanimljivija tema mi je svakako Vodič kroz filmove o Jamesu Bondu Bojana Mušćeta. Dobar način da se prisjetite svih onih dobrih James Bond filmova, posebice kad pogledate ovo novo smeće ‘Zrno utjehe’. Oh, utješim ih zrnom u čelo. Uništiše Bonda.

Cheerleading! Da, ima ga i u Hrvatskoj i da, one su lijepe, mlade i rasplesane. Puno slika, malo teksta, kako i pristaje.

Krešimir Mišak gost je kod Stele Jelinčić u rubrici Demode na mode. Nakon toliko emisija Na rubu znanosti ovaj čovjek zaista ima što za reći.. a mi što za pročitati.

Tu su i uvijek prisutne rubrike koje se bave glazbom, književnošću, filmom, dizajnom, webom i hrpom drugih stvari.

Inače, PlanB se odlično drži na tržištu. Sve više me ljudi pita što znam o časopisu i kakav mi je, a evo čujem i da će studenti u Rijeci raditi i neko istraživanje povodom teme iz PlanaB.

Budućnost je, dakle, optimistična. Kao i sljedeći broj.

Dok čekamo novi broj PlanaB i komentare, evo nešto iz starih brojeva dostupnih na webu. Članak ‘Kako je web promijenio jezik’ bavi se ponajviše klincima, Google generacijom i njihovom odnosu prema jeziku, prema internetu, a onda i prema jeziku u odnosu na internet. Što kada se skraćenica ‘LOL’ pronađe u školskoj zadaći? Što kada onaj koji ju je napisao pritom ne misli da je napravio nešto loše? Nešto više o tome možete pronaći na stranicama PlanaB, preciznije na ovom linku.

Novi broj je upravo ovih dana stigao na kioske. U njemu ovaj put imam združenu temu naziva Mali grad Hrvatska. Više o tome dok i sam vidim kako je ispalo.

U međuvremenu sam otkrio jednog ful zabavnog lika na YouTubeu. Onako, relativno inteligentan humor i zanimljive dosjetke. U jednoj od njih obračunava se s masovnim medijima, mnogima omiljenim obmanjivačkim aparatom. Da ne duljim:

Dvije predivne djevojke s radio Studenta ugostile su me danas u svojoj emisiji “Pozitiva“. Glavna tema - blog. Što, kako i zašto, kad sam počeo, gdje sam završio, što me veselilo. Ukratko, brbljali smo o blogu i svemu što se bloga tiče. To mi je treći medijski nastup u kojem sam ja gost (BUG, Dobro Jutro, Hrvatska) i gdje brljavim nešto o blogu. I svaki put (kako li ovo nadmeno zvuči) tijekom i nakon intervjua razmišljam o tom božjem blogu i što će s njim biti.

Odustao sam od pisanja valjda već dvadeset puta, proglasio ga mrtvim u svim mogućim medijima, pokopao, raksrstio s njim i opet mu se vratio. Razmišljam što će na kraju biti s tim svim blogovima i danas dolazim do jednog predivnog zaključka; blogovi će (p)ostati virtualni CV. Ništa mnogo više od toga, mjesto za proširenu samopromociju.

Moj blog, primjerice, vrvi samopromocijom. Smatram to pozitivnom osobinom, koju je moguće unovčiti. Kad bih, primjerice, zapošljavao nekoga u svojoj novinarskoj struci, mrtav hladan bih ga tražio da mi navede adresu svog bloga. Kada bi mi netko u CV-u naveo adresu bloga i napisao “za više informacija”, mislim da bih ga zaposlio isti čas, iako bih mu na blogu saznao da se bavi okultizmom i da je po struci zapravo priučeni mesar.

Slučajno ili ne, danas sam vidio da je Borja na naslovnici PlanaB istaknuo moj članak o četvrtom rođendanu bloga u Hrvata iz devetog broja. U njemu isto moraliziram o sličnoj tematici, što je bilo, kamo će ići i što će biti.

Pa kad se osvrnem, pogledam, od bloga samo dobro. Od lijepih djevojaka sa Studenta sam saznao da je jedna djevojka (meni nepoznata) prestala čitati blogove nakon što sam prestao pisati Aristona. Opet slučajnost ili ne, ne znam. U svakom slučaju, kad god otvorim ovaj prokleti editor i krenem pisati, teško mi je zaustaviti se.  Žao mi je ponekad što sam prestao objavljivati neozbiljne piskarije. Tad je to još bio blog, prije nego je postao CV.

Dok razmišljate o tome, evo jedne kišno prigodne.

Europapress Holding (EPH) od sutra ima još jedan website u svojoj ergeli - Gorila.hr. Beta verzija već je par tjedana dostupna online, no službena promocija i početak rada kreću od sutra.

Što je Gorila.hr?

Riječ je o servisu, news agregatoru koji sakuplja najzanimljivije sadržaje s EPH-ovih web izdanja (Jutarnji, Slobodna, Cosmopolitan, Sportske novosti…). Glavni sadržaji su odabrani urednički, ne putem nekog algoritma (iako ni ta opcija nije isključena u budućnosti), a ostatak RSS tehnologijom. Klik na pojedini članak vodi vas na sajt i originalnu lokaciju sadržaja.

Što sve mogu naći na Gorili?

Osim navedenog sadržaja, na Gorili možete pratiti vijesti sa nekoliko vanjskih portala (CNN, BBC) te nekoliko domaćih i stranih blogera. Fun zone i Video box donose pregršt light sadržaja, a vodič vas podsjeća na događaje u Hrvatskoj. Osim toga, tu su i vremenska prognoza, stanje na cestama, recepti i brojač kalorija, tečajna lista s konverterom, englesko-hrvatski riječnik…  Ukratko, svega da se ubije dvadesetak minuta klikajući.

Zašto bih išao na Gorila.hr servis?

Pretpostavimo da većina korisnika interneta nisu power useri koji vješto barataju RSS tehnologijom, pronalaze zanimljiv sadržaj na netu bez puno problema i u kratkom vremenu. Gorila.hr je sajt namijenjen ekipi koja želi doći na jedno mjesto i tamo naći najzanimljivije i najaktualnije sadržaje na (domaćem) webu. Dakle, ako niste u ovih četiri posto naprednih usera, Gorila.hr je za vas. Uz to, ono što se meni posebno sviđa, imaju Gorila zaglavlje koje vas podsjeća s koje ste stranice kliknuli tako da ne morate koristiti hrpu back klikova.

Oh, i jesam li spomenuo da će uskoro imati i svoj mail? @gorila.hr zvuči jako dobro

Nego, Nebojša, zašto ti reklamiraš Gorila.hr servis?

Nakon što smo ugasili Sutra.hr, kratko vrijeme sam radio na pripremi Gorile. Doduše, tad se sajt zvao uber portal što mu poprilično jasno ocrtava smisao i koncept. Onda sam počeo raditi na Jutarnji.hr portalu, kao novinar i urednik smjene, napustio Gorilu, ostavljajući tamo svoju omiljenu urednicu (četvrtu od pet u par godina rada!) da bude kreativna i vrijedna.

Pa rekoh, da joj poželim sreću u radu. U svakom slučaju - bacite oko i komentirajte.

Zadnji pasus ovog posta nije posvećen Gorili

Kao što rekoh, prije par tjedana sam počeo raditi na Jutarnji.hr portalu. Zapravo, prvi radni dan mi je bio za vrijeme akcije Indeks, otkad imamo nešto drugačiju naslovnu, noseću vijest. Budući da se još uvijek navikavam na brz i naporan tempo rada na news portalu, u potpunosti sam zanemario sve ostalo i sve ostale. Dva projekta stagniraju, čekaju.  Eto i odgovora zašto mi blog sjedi u tami, u bespućima plavetnila i čeka da mu se posvetim.

Kad već najavljujem, iskoristit ću priliku i najaviti neke promjene na Jutarnji.hr portalu. Do sad ste zapravo mogli vidjeti da se režim objave nešto promijenio, pa smo sad ponešto brži i aktualniji, web first koncepcija počinje davati prve rezultate. To za sobom neminovno povlači i neke vizualne promjene, a bit će ih.. bit će svega. Informacije ćete dobiti na vrijeme i na ovome mjestu.

PS pasus posvećen je PlanB magazinu

Nisam zapravo stigao predstaviti posljednji broj, pa bacite oko sami na najbolju naslovnicu do sad i sve što se ispod nje krije. Među novim člancima koji su dostupni online, usmjeravam vas na onaj o Twitter novinarstvu za koji sam dobio poprilično dobar feedback.

Novi PlanB već je nekoliko dana na kioscima, a ja pomalo kasnim ovih dana sa svime, pa tako i sa svojim kratkim komentarom na teme… Rujanski broj izašao je u ponešto drugačijem izdanju. Vraćene su neke stare rubrike , dizajn je nešto prozračniji i umjereniji u odnosu na prethodne brojeve, rubrike su dobile upečatljiviju podjelu… čime se postigla veća ozbiljnost.

Od tema ponajviše onih vezanih uz i za medije i marketing. Uvod je kolumna Mislava Bage o teškoj situaciji u novinarstvu i njegovom srozavanju na dno već poznatog dna. Potom ide tema broja Panika između redaka u kojoj se nekoliko autora osvrnulo na neke pozitivne događaje u domaćem novinarstvu proteklih 20ak godina. Borja kaže kako se stalno izvlači ono loše, zaboravlja se ono dobro… ima tu nešto.

Poslije medija stiže nešto marketinga, točnije - povijest hrvatskog marketinga o čemu piše Kristian Benić. Izuzetno iscrpan i zanimljiv tekst koji može poslužiti kao literatura za učenje osnovih podataka o hrvatskom marketingu.

Gordan Beraković i Nada Bašić pišu o Psihologiji oglašavanja. Članak u kojemu možete saznati je li subliminalno oglašavanje istina ili mit te kako zapravo biramo proizvode koje kupujemo.

Ja se u ovom broju bavim jezikom i webom u temi Kako je web promijenio jezik. Priupitao sam najstručniju (tako mi kažu) osobu za tu tematiku par zanimljivih pitanja i dobio mnoštvo zanimljivih odgovora. Jeste li znali da čak 35 posto hrvatskih tinejdžera ne misli da je nepismeno ili loše u zadaćnici napisati “LOL“? Lol.

Igor Roginek je otišao u Iran. Još jedan u nizu njegovih odličnih tekstova. Tako treba izgledati putopis, a ne biti fakin kopi pejst turističkog vodiča.

U Blogosferu smo ovaj mjesec smjestili nekoliko rubrika. Umjesto jednog velikog teksta, tu su sad male rubrike, Za i Protiv, F!, Blog knjiga, 1492 te Blogostaj. Budući da sam ja zadužen za taj dio, svaki komentar je dobrodošao. Tako se barem kaže.

Genijalna Ivana Juriša - Achere ima dva izvrsna glazbena intervjua - The Roots i Justice. Nisam neki fan, ali volim čitati intervjue. Za razliku od Tomislava Wrussa (mog šefa, op.a.) koji je taj podatak iznio u velikom intervju(u). S njim je razgovala Stela Jelinčić u rubrici Demode na mode, a kako tvrdi, ovo mu je prvi intervju u životu. Mala ekskluziva, jel, s mnogo zanimljivih razmišljanja. U svakom slučaju, lijepo je pročitati da se čovjek koji određuje smjer jedne medijske kompanije zna kamo to sve ide, i kako bi tamo trebalo stići.

Irena Rašeta, naša omiljena profesorica el Espanol piše o nekim sjajnim knjigama koje tek treba pročitati te dva puta spominje i piše o nekim mojim omiljenim knjigama i piscima, pa joj zato eto veliki plus. Od ostalih tema koje su meni fora tu je još i Gothic u Kužim spiku rubrici.

Eh, a što se panike tiče, ne znam koliko ste pratili akciju Indeks. Jutarnji i Jutarnji.hr su definitivno rasturili tu temu. Ostali mediji su pustili suze i s jednakim intezitetom s kojim su se sprdali sa slučajem Butković sad su se obrušili na jednostavnu i neosporivu činjenicu da smo imali bolje informacije.

Nekako se pogodilo da baš taj dan počnem raditi opet u Jutarnjem, ovaj put u online izdanju u kojemu su se, opet se pogodilo, baš taj dan počele primjenjivati neke ozbiljnije promjene. A bit će ih, ovo je generalno uzbudljivo vrijeme za posao u medijima, online i tiskanim izdanjima.

Osobno najzanimljivije su mi priče koje mediji isprovociraju samim svojim postojanjem. Teorije zavjera. Evo, recimo, na forumhaeru ekipa zna zašto je Jutarnji prvi imao informaciju o operaciji Indeks. Kažu oni, veoma upućeni, da je taj dan izostao u novinama okvir s Miljušem koji izlazi već stotinjak dana, otkako je pretučen. No, već je par puta taj okvir izostavljen iz jednostavnog razloga - manjak prostora zbog izvanrednih situacija, poput ove. Ipak, to je savršen poligon za treniranje mašte. Kažu, Jutarnji je prodao Miljuša i njegov slučaj za informaciju o Indeksu.

Upotrijebimo logiku. Prodali su Miljušev slučaj za info o nečemu što nisu znali da će biti, pa su onda prvi znali… a kako su znali da će nešto uopće biti? Ni David Icke se ne bi posramio takvih teorija.

Kako piše na njihovom sajtu, Weekend Media Festival je “regionalno okupljanje svih medija, razmjenjivanje ideja, kreativnosti i informacija, novih poslovnih modela i mjesto susreta medijskih stručnjaka iz regije i svijeta”. Možda nisam medijski stručnjak, ali sam medijski entuzijast koji će tamo biti po službenoj, novinarskoj dužnosti. Ono čemu se nadam su nova poznanstva, informacije te jedan novi posao, odnosno socijalno medijski projekt, ako sve prođe ok. Na Festivalu koji traje četiri dana (18. - 21.9) bi se trebale pojaviti neke veće zvjerke, poput Blake Chandleea, šefa europskog Facebooka. WMF je prvo okupljanje ovakve prirode u regiji, nadam se ne i posljednje.

Roditelji.hr

Draga prijateljica i blogerica čiji identitet za sad nema smisla otkrivati, glavna je urednica novog portala za djecu Roditelji.hr koji će uskoro postati funkcionalan i dostupan roditeljima, djeci i svima ostalima. Krenuli su odlično, genijalnom nagradnom igrom za klince, grupom na Facebooku, uspješnim viralnim marketingom pa se već sad po blogosferi, posebice među roditeljima, stvara odličan hype. Držim im fige i nadam se da će uspjeti.

Karla Fabrio

Karla Fabrio jedna je od rijetkih sportašica čiji me uspjesi zanimaju i vesele. Svojevremeno sam radio intervju s njom za PlanB i osvojila me svojim načinom razmišljanja i poniznošću kakvu posjeduju samo veliki sportaši. Danas je u Jutarnjem članak o njoj, priprema se za europsko prvenstvo u ronjenju, a trenutačno drži titulu svjetske prvakinje u daljinskom ronjenju. Njoj također držim fige.

Bug i blogeri

Časopis Bug u rujanskom broju donosi priču o regionalnim blogerima pod naslovom Kad su b(l)ogovi vladali, a iz pera kolege Ivana Brezaka Brkana. U članku Ivan piše o budućnosti i percepciji domaće blogosfere. Sugovornici su bili Stjepan Zlodi, Dragan Varagić, Borja, Mrak, Bruno Šarić (SEO.hr) i ja.

Inače, ovo mi je drugo pojavljivanje u medijima u poziciji sugovornika. Prvi sam put prije neka dva mjeseca govorio u radioemisiji Veseli hakeri o Facebooku i pritom napravio 30ak omanjih gafova, no ovaj sam put zadovljan medijskim nastupom. Ipak je tisak moj medij. A što smo to mudro zborili o blogovima, pročitajte u BUG-u.

Da - ja sam jedan od tih, njuškala. Proturim nos u svaku novu tiskovinu koju kupim, no ništa ne miriše tako dobro kao novi PlanB, dvobroj kojim magazin slavi svoj prvi rođendan. Vrijeme je da velike medijske kuće izdvoje par milijuna eura i kupe franšizu i časopis. Meni će Borja, naravno, kao uvaženom suradniku dati nagradu u obliku novog Volva (brojka nevažna), ako se to dogodi. Ne laje pas zbog sela, je li tako?

Šalu na stranu. Evo što možete pročitati u novom broju kojeg sam jutros detaljno proučio i koji je po mom skromnom mišljenju u top tri broja po kvaliteti. Vjerojatno i zato što ima više stranica nego inače. Tema broja su mediji, provučeni kroz nekoliko tekstova, bilo da se radi o internetu, novinama ilifilmu.

Za one koji poput mene strepe hoće li se situacija na poslu srediti na vrijeme da odu na Motovun, članak drage mi Zrinke Pavlić o deset godina Motovun Film Festivala dolazi kao naručen. Anegdote, zašto volimo MFF, što nas smeta, tko tu koga i zašto.

Lebowski u svojoj drugoj po redu kolumni Novinar 1.0 duhovito opisuje dogodovštine s bakicama iz provincije, a Tanja Rudež ispituje 25 znanstvenika, svakom po jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji ili putovanju kroz vrijeme. Odgovori su odlični i daju naslutiti da Data i Picard ne laprdaju svemirom za džabe.

101 ali bezvrijedan velika je ljetna tema o 101 medijskoj ličnosti koja nam nije trebala. Moj je zadatak bio kontaktirati medijske stručnjake i priupitati ih za mišljenje o ljudima koji isto nemaju, kao ni stav, svrhu i bilo što drugo, a opet svi znamo za njih. Ispod svake osobe nalazi se njezin plan b za daljnje postupanje u životu. Iznimno duhovito, svakako pročitati.

Ne znam tko je Igor Roginek, ali tekst ( i fotke) o Obami i političkom marketingu na šajni-and-gliteri američki način je odličan, kao i njegovi prethodni uradci. Rogi, javi se za pivu.

Možda neugoda nije prava riječ, no otprilike se tako osjećam kad listam stranice rubrika Blogosfera i 2.0 jer to ja popunjavam pa mi je malo čudno gledati tekstove jedan za drugim. U ovom broju pišem o Kultu amatera aka blogera koje sam već spominjao. Nekako u isto vrijeme je krenula i spika oko Hrvatske blogerske organizacije pa mogu reći da su mi sjeli na volej mahom inspiriran knjigom. Pročitajte članak, bit će vam jasnije.

Druga tema kojom se bavim je Twitter novinarstvo. Što je to, ne smijem vam otkriti već vam suflirati da kupite PlanB i sami saznate. Tako piše u mom ugovoru s Borjom vrijednom par stotina tisuća kuna pa ga ne bih htio ugrožavati, nadam se da razumijete.

Treći u nizu mojih tekstova je zapravo nova rubrika Novo i (bes)korisno koju sam izmislio samo zbog povećanja cifre u već spomenutom ugovoru. Tu predstavljam nekoliko novih startupova koji su ili zanimljivi i korisni ili zanimljivi i beskorisni. Na drugoj stranici rubrike u svakom će broju jedan web dizajner odabrati neku novu cool stranicu i predstaviti je. Nadam se da smo ovim potezom barem privremeno ušutkali stotine tisuća čitatelja koji su nakon čitanja posljednjih brojeva urlikali da im nedostaje weba.

Od turbokul stvari tu je intervju s prekul Rockabilly bendom MadMen kojeg volim slušati uz velebitsko u birtiji Route 66. Odlični za plesnjake. Kao i Porsche automobili kojima na iste možete doći već 60 godina, a o čemu možete čitati u dvobroju.

I još mnogo toga, naravno. Navalite na kioske. Još malo pa nestalo.

Stranica Books je apdejtana. Za sad se na njoj nalaze tri knjiške preporuke; stručna literatura koja se bavi webom, medijima i sociologijom. Kako vrijeme odmiče tamo će smještaj naći sve što pročitam, a čini mi se da je vrijedno preporuke. Možda će tako biti i s knjigom Tko uopće smišlja te reklame?!? Borisa Belaka koju upravo čitam.

Najavio sam ranije da čitam The culf of amateur - how today’s internet is killing our culture, Andrewa Keena. Eh, pa pročitah i dojmovi su snažni. Mislim da je svaki bloger treba pročitati i malo se zamisliti jer Keen ne otkriva toplu vodu i baca nam je u lice, nego realno spušta na zemlju sve amatere ovog svijeta (ponajviše blogere) koji misle da mogu biti autori, publika i kritičari u isto vrijeme. Demokratizacija medija jede svoju djecu. Detaljnije dojmove, njih par tisuća znakova, moći ćete pročitati u sljedećem broju PlanaB koji izlazi za sedam dana.