Par tisuća ljudi na vip INmusic festivalu gdje svira Nick Cave i baca fanove u delirij pomno odabranim repertoarom i 60-ak tisuća ljudi na Thompsonu gdje se seljače zalijevaju pivom?

Jako naivan zaključak: Eto kako znate da nešto ne štima u svijetu i u Hrvata.

Manje naivan zaključak: Ne postoji ravnopravnost i jednakost ljudi ni na kojem nivou.

Ispravan zaključak: Drago mi je što nije bilo puno ljudi. Imao sam više mjesta za ples.

Sinoćnji koncert Nick Cavea bio je blagdan za osjetila. Repertoar nije mogao biti bolji; od novih skakalica s Dig, Lazarus Dig! albuma, do klavirskih tužaljki poput Nobody’s baby now i Into my arms pa do nevjerojatno tankoćutnog i promišljenog (ili ispravno ishitrenog) kraja koncerta kad je kiša već počela poprilično jako padati - Stagger lee!

Dolazak na koncert kao u nekoj mizernoj američkoj teen komediji. Zapeo u prometu po izlijevu oblaka na zemlju, živčan došao do frenda, pa umalo imao saobraćajku jer Matiz ima UPS (ultra proklizavajući sistem) pa preko blatne livade išao na Otok mladosti, preskakao ogradu i gužvao se u redu za ulaznicu/bonove/razvodnjenu, odurnu i preskupu Tuborg točenu pivu/socijalne hot dogove… da bi onda brkati car izašao na stage i sljedećih sat (i sitno) učinio mi život ljepšim.

Žao mi je fanova koji iz /umetni sam/ razloga nisu mogli doći. Propustili su mnogo. Kao kad primjerice Cave pita kako se kaže “Thank you” na kroejšn što rezultira izrazom “Kuala” koji je kasnije uzvikivao…

PS, ljudi u vipovim bijelim kabanicama su izgledali kao ogromni spermići iz zabranjene Durexove reklame, koliko god si to ne željeli priznati.

U nastavku uživajte u jednoj novinarskoj popevki.