Par tisuća ljudi na vip INmusic festivalu gdje svira Nick Cave i baca fanove u delirij pomno odabranim repertoarom i 60-ak tisuća ljudi na Thompsonu gdje se seljače zalijevaju pivom?

Jako naivan zaključak: Eto kako znate da nešto ne štima u svijetu i u Hrvata.

Manje naivan zaključak: Ne postoji ravnopravnost i jednakost ljudi ni na kojem nivou.

Ispravan zaključak: Drago mi je što nije bilo puno ljudi. Imao sam više mjesta za ples.

Sinoćnji koncert Nick Cavea bio je blagdan za osjetila. Repertoar nije mogao biti bolji; od novih skakalica s Dig, Lazarus Dig! albuma, do klavirskih tužaljki poput Nobody’s baby now i Into my arms pa do nevjerojatno tankoćutnog i promišljenog (ili ispravno ishitrenog) kraja koncerta kad je kiša već počela poprilično jako padati - Stagger lee!

Dolazak na koncert kao u nekoj mizernoj američkoj teen komediji. Zapeo u prometu po izlijevu oblaka na zemlju, živčan došao do frenda, pa umalo imao saobraćajku jer Matiz ima UPS (ultra proklizavajući sistem) pa preko blatne livade išao na Otok mladosti, preskakao ogradu i gužvao se u redu za ulaznicu/bonove/razvodnjenu, odurnu i preskupu Tuborg točenu pivu/socijalne hot dogove… da bi onda brkati car izašao na stage i sljedećih sat (i sitno) učinio mi život ljepšim.

Žao mi je fanova koji iz /umetni sam/ razloga nisu mogli doći. Propustili su mnogo. Kao kad primjerice Cave pita kako se kaže “Thank you” na kroejšn što rezultira izrazom “Kuala” koji je kasnije uzvikivao…

PS, ljudi u vipovim bijelim kabanicama su izgledali kao ogromni spermići iz zabranjene Durexove reklame, koliko god si to ne željeli priznati.

U nastavku uživajte u jednoj novinarskoj popevki.

Izbor je, zapravo, jednostavniji nego što se čini. Koliko mi god Dire Straits bili dragi, preživjet ću ako ne vidim Knopflera uživo. Nekako mi je to ipak previše novaca za samo najboljeg člana benda, koliko god ovo čudno zvučalo.

S druge strane, zakasnio sam s akreditacijama za Vip in festival tj. za Nick Cavea, budući da me ništa drugo od ponuđenog ne interesira. Karata navodno još uvijek ima pa ne žurim, što bi mi se moglo odbiti o glavu. Cijena za jedan dan je 350 kn. Mislite li da je to previše za Cavea? Iskreno, dao bih i duplo toliko pa neću puno dvojiti. Kartu kupujem sutra, ako sve bude po planu.

Bob Dylan na Radar festivalu. Eh, Dylan. Njega ne planiram propustiti. Prijavio sam se za akreditaciju još prije mjeseca dana, sutra zovem organizatore da to i potvrdimo. Za slučaj da nešto pođe po zlu, recimo da neću biti zadovoljan i da ćete čitati o tome na ovom mjestu, ali i na batini, kako od milja zovem radno mjesto.

No, vjerovali ili ne, mijenjao bih svu trojicu za jednog - David Bowiea.