Twitter je tijekom nedjelje bio poprište izuzetno zanimljive rasprave i ideje o stvaranju neovisnog, društvenog medija u RH. Brojna ekipa s Twittera započela je raspravu pod hashtagom #HrMedia o domaćoj medijskoj sceni. Hrvoje Appelt, odnedavno poznat kao istraživački novinar, gostovao je kod Stankovića u Nedjeljom u dva. Govorio je o rasulu u medijima i to je ljude natjeralo na akciju.

Ideja je da se napravi neovisni medij koji bi, prema nekim prijedlozima, krenuo kao agregat vijesti s nezavisnih portala. Potom bi se organizacijski ustrojio u nezavisni medij s vlastitim sadržajem.

Sudionici rasprave (koja još uvijek traje) nisu neobrazovani i neupućeni šalabajzeri, već ljudi koji itekako shvaćaju šprancu funkcioniranja medija ili barem kako bi oni trebali funkcionirati. No, čitajući komentare, ne mogu se oteti dojmu da im promiče jedna velika slika koja će, ako na vrijeme ne smire ruke, ispasti poprilično mutna.

Evo što me zapravo muči. Nadam se da ćemo zajedno kroz komentare doći i do nekog konkretnog rješenja koje bi odgovaralo prijedlogu, a koji je dobar i kojeg u principu podržavam, ali u čiju realizciju, vođen iskustvom rada u mainstream, ali i alternativnim medijima - sumnjam.

1. Društveni agregator sadržaja s nezavisnih portala

RSS feed? Mislim da više od toga ne treba jer nezavisnih medija u RH ima malo (što je uopće nezavisan medij?) i relativno ih je lako pratiti. Ako želite na neki način urednički utjecati, onda to više nije ni društveni, a niti nezavisni agregator. Ako želite da “narod vodi”, onda je to projekt poput dvanula.hr koji je postojao i nije se u potpunosti (samo)aktualizirao.

2. Neovisan medij s vlastitim sadržajem

Kojim to sadržajem? Kojih autora? Da, slažem se, u RH ima stotinu odličnih blogera koji su izvrsni pozavaoci svoje struke. Ali tek dva ili tri od njih su i novinari. Možda tek jedan istraživački novinar koji koristi blog kao svoj medij.

Čemu onda uopće titula “neovisni medij”, ako će se raditi nešto što već postoji ili je postojalo i zove se blogerska mreža ili kolaborativni blog?  Pao mi je na pamet Bestseler.net, blogerski portal koji je bio aktualan kad su i blogovi bili hit u Hrvata. Održao se kratko vrijeme i nestao.

S druge strane, imamo Pollitika.com portal koji funkcionira sasvim dobro, ali ni on nije u potpunosti neovisan niti objektivan naprosto zato što je “društven”.

Ako mislite da u mainstream medijima manjka objektivnosti, tamo gdje postoji struktura i hijerarhija, kako je tek onda u “društvenim medijima” gdje toga nema, gdje je “sila demokracije” jedina sila? Bez namjere da ikoga uvrijedim, ali to s novinarstvom nema veze.

Ono što bi ovakvom “neovisnom mediju” nedostajalo su informacije. Blogeri repliciraju informacije i analiziraju ih, ali ih u pravilu ne pronalaze i ne donose.

Tome služe novinari. Bez njih nema niti jednog medija. A da biste imali medij koji funkcionira trebate strukturu. Trebate medijsku agenciju u kojoj rade profesionalci, trebate tehničku i financijsku podršku ( i to poveću, ako želite biti utjecajan medij), trebate ustrojstvo kojim predvodi snažna, razumna i ponajviše upućena ruka.

Nadalje, ljude trebate platiti da rade “neovisan medij” jer od početnog entuzijazma i ushita se ne može dugo živjeti.  Za sve to treba novac. Za novac trebaju oglasi i oglašivači, a onda to više nije neovisan medij niti ičija igračka, makar i dobronamjerna “igračka” kojom se žele mijenjati stvari. Onda je to biznis i tu prestaje svaka zajebancija.

3. Neovisan medij kojeg financiraju građani?

Khm, Feral? Nije li tamo bio popriličan broj istraživačkih novinara, pravih mahera svoje struke koji su znali svoj posao? Je li se Feral održao? Nije. Zašto? Nisu imali para. Ljudi su ih voljeli čitati, ali broj ljudi koji ih je čitao nije bio dovoljan da ih financira.

Bi li situacija prenesena na web bila drugačija? Npr, financiranje donacijama raznih udruga ili slično? I je li to onda neovisan medij koji dere po svemu?

4. Neovisan medij kojeg financira nekoliko entuzijasta?

Naravno, vjerujem da je izvedivo. Mjesec, dva, možda čak i tri. Poslije toga će surova matematika ukazati na zadnju raspoloživu brojku kojom će se zatvoriti svaka nada, a iza nas (vas) će ostati još jedan pokušaj probijanja alternativnih medija u mainstream.

5. Oporba ostaje oporba, to joj je smisao

Mišljenja sam da je Twitter, Facebook ili Forum.hr, blog i sl., sasvim dovoljno snažna platforma za razmjenu informacija koje se ne pojavljuju u mainstream medijima.  Zanimljivo, ali svi cenzurirani tekstovi i činjenice odjeknu triput jače u javnosti kad su cenzurirani, nego kad su objavljeni “redovnim” putem. Ne tvrdim, naravno, da je cenzura poželjna i da se treba tolerirati, već da u današnje vrijeme ima zaista bezbroj načina da istina stigne do čitatelja.

Također, koliko god u mainstream medijima bilo takvih nepravilnosti, ja ne bih tako olako i bezuvjetno povjerovao “neovisnom mediju” ili neovisnom izvoru, novinaru koji je okrenuo leđa mainstreamu (pritom ne govorim o Appeltu) jer zaista svatko ima svoje motive, svoje razloge, svoje izvore (a koji opet imaju svoje motive) i krug se vrti i vrti.

S druge strane, mislim da neke generalne promjene manjka i da netko nešto treba učiniti.

Pokrenut je sajt za #HrMedia inicijativu, a za petak se planira i neki offline sastanak.

Novi PlanB već je nekoliko dana na kioscima, a ja pomalo kasnim ovih dana sa svime, pa tako i sa svojim kratkim komentarom na teme… Rujanski broj izašao je u ponešto drugačijem izdanju. Vraćene su neke stare rubrike , dizajn je nešto prozračniji i umjereniji u odnosu na prethodne brojeve, rubrike su dobile upečatljiviju podjelu… čime se postigla veća ozbiljnost.

Od tema ponajviše onih vezanih uz i za medije i marketing. Uvod je kolumna Mislava Bage o teškoj situaciji u novinarstvu i njegovom srozavanju na dno već poznatog dna. Potom ide tema broja Panika između redaka u kojoj se nekoliko autora osvrnulo na neke pozitivne događaje u domaćem novinarstvu proteklih 20ak godina. Borja kaže kako se stalno izvlači ono loše, zaboravlja se ono dobro… ima tu nešto.

Poslije medija stiže nešto marketinga, točnije - povijest hrvatskog marketinga o čemu piše Kristian Benić. Izuzetno iscrpan i zanimljiv tekst koji može poslužiti kao literatura za učenje osnovih podataka o hrvatskom marketingu.

Gordan Beraković i Nada Bašić pišu o Psihologiji oglašavanja. Članak u kojemu možete saznati je li subliminalno oglašavanje istina ili mit te kako zapravo biramo proizvode koje kupujemo.

Ja se u ovom broju bavim jezikom i webom u temi Kako je web promijenio jezik. Priupitao sam najstručniju (tako mi kažu) osobu za tu tematiku par zanimljivih pitanja i dobio mnoštvo zanimljivih odgovora. Jeste li znali da čak 35 posto hrvatskih tinejdžera ne misli da je nepismeno ili loše u zadaćnici napisati “LOL“? Lol.

Igor Roginek je otišao u Iran. Još jedan u nizu njegovih odličnih tekstova. Tako treba izgledati putopis, a ne biti fakin kopi pejst turističkog vodiča.

U Blogosferu smo ovaj mjesec smjestili nekoliko rubrika. Umjesto jednog velikog teksta, tu su sad male rubrike, Za i Protiv, F!, Blog knjiga, 1492 te Blogostaj. Budući da sam ja zadužen za taj dio, svaki komentar je dobrodošao. Tako se barem kaže.

Genijalna Ivana Juriša - Achere ima dva izvrsna glazbena intervjua - The Roots i Justice. Nisam neki fan, ali volim čitati intervjue. Za razliku od Tomislava Wrussa (mog šefa, op.a.) koji je taj podatak iznio u velikom intervju(u). S njim je razgovala Stela Jelinčić u rubrici Demode na mode, a kako tvrdi, ovo mu je prvi intervju u životu. Mala ekskluziva, jel, s mnogo zanimljivih razmišljanja. U svakom slučaju, lijepo je pročitati da se čovjek koji određuje smjer jedne medijske kompanije zna kamo to sve ide, i kako bi tamo trebalo stići.

Irena Rašeta, naša omiljena profesorica el Espanol piše o nekim sjajnim knjigama koje tek treba pročitati te dva puta spominje i piše o nekim mojim omiljenim knjigama i piscima, pa joj zato eto veliki plus. Od ostalih tema koje su meni fora tu je još i Gothic u Kužim spiku rubrici.

Eh, a što se panike tiče, ne znam koliko ste pratili akciju Indeks. Jutarnji i Jutarnji.hr su definitivno rasturili tu temu. Ostali mediji su pustili suze i s jednakim intezitetom s kojim su se sprdali sa slučajem Butković sad su se obrušili na jednostavnu i neosporivu činjenicu da smo imali bolje informacije.

Nekako se pogodilo da baš taj dan počnem raditi opet u Jutarnjem, ovaj put u online izdanju u kojemu su se, opet se pogodilo, baš taj dan počele primjenjivati neke ozbiljnije promjene. A bit će ih, ovo je generalno uzbudljivo vrijeme za posao u medijima, online i tiskanim izdanjima.

Osobno najzanimljivije su mi priče koje mediji isprovociraju samim svojim postojanjem. Teorije zavjera. Evo, recimo, na forumhaeru ekipa zna zašto je Jutarnji prvi imao informaciju o operaciji Indeks. Kažu oni, veoma upućeni, da je taj dan izostao u novinama okvir s Miljušem koji izlazi već stotinjak dana, otkako je pretučen. No, već je par puta taj okvir izostavljen iz jednostavnog razloga - manjak prostora zbog izvanrednih situacija, poput ove. Ipak, to je savršen poligon za treniranje mašte. Kažu, Jutarnji je prodao Miljuša i njegov slučaj za informaciju o Indeksu.

Upotrijebimo logiku. Prodali su Miljušev slučaj za info o nečemu što nisu znali da će biti, pa su onda prvi znali… a kako su znali da će nešto uopće biti? Ni David Icke se ne bi posramio takvih teorija.

Da - ja sam jedan od tih, njuškala. Proturim nos u svaku novu tiskovinu koju kupim, no ništa ne miriše tako dobro kao novi PlanB, dvobroj kojim magazin slavi svoj prvi rođendan. Vrijeme je da velike medijske kuće izdvoje par milijuna eura i kupe franšizu i časopis. Meni će Borja, naravno, kao uvaženom suradniku dati nagradu u obliku novog Volva (brojka nevažna), ako se to dogodi. Ne laje pas zbog sela, je li tako?

Šalu na stranu. Evo što možete pročitati u novom broju kojeg sam jutros detaljno proučio i koji je po mom skromnom mišljenju u top tri broja po kvaliteti. Vjerojatno i zato što ima više stranica nego inače. Tema broja su mediji, provučeni kroz nekoliko tekstova, bilo da se radi o internetu, novinama ilifilmu.

Za one koji poput mene strepe hoće li se situacija na poslu srediti na vrijeme da odu na Motovun, članak drage mi Zrinke Pavlić o deset godina Motovun Film Festivala dolazi kao naručen. Anegdote, zašto volimo MFF, što nas smeta, tko tu koga i zašto.

Lebowski u svojoj drugoj po redu kolumni Novinar 1.0 duhovito opisuje dogodovštine s bakicama iz provincije, a Tanja Rudež ispituje 25 znanstvenika, svakom po jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji ili putovanju kroz vrijeme. Odgovori su odlični i daju naslutiti da Data i Picard ne laprdaju svemirom za džabe.

101 ali bezvrijedan velika je ljetna tema o 101 medijskoj ličnosti koja nam nije trebala. Moj je zadatak bio kontaktirati medijske stručnjake i priupitati ih za mišljenje o ljudima koji isto nemaju, kao ni stav, svrhu i bilo što drugo, a opet svi znamo za njih. Ispod svake osobe nalazi se njezin plan b za daljnje postupanje u životu. Iznimno duhovito, svakako pročitati.

Ne znam tko je Igor Roginek, ali tekst ( i fotke) o Obami i političkom marketingu na šajni-and-gliteri američki način je odličan, kao i njegovi prethodni uradci. Rogi, javi se za pivu.

Možda neugoda nije prava riječ, no otprilike se tako osjećam kad listam stranice rubrika Blogosfera i 2.0 jer to ja popunjavam pa mi je malo čudno gledati tekstove jedan za drugim. U ovom broju pišem o Kultu amatera aka blogera koje sam već spominjao. Nekako u isto vrijeme je krenula i spika oko Hrvatske blogerske organizacije pa mogu reći da su mi sjeli na volej mahom inspiriran knjigom. Pročitajte članak, bit će vam jasnije.

Druga tema kojom se bavim je Twitter novinarstvo. Što je to, ne smijem vam otkriti već vam suflirati da kupite PlanB i sami saznate. Tako piše u mom ugovoru s Borjom vrijednom par stotina tisuća kuna pa ga ne bih htio ugrožavati, nadam se da razumijete.

Treći u nizu mojih tekstova je zapravo nova rubrika Novo i (bes)korisno koju sam izmislio samo zbog povećanja cifre u već spomenutom ugovoru. Tu predstavljam nekoliko novih startupova koji su ili zanimljivi i korisni ili zanimljivi i beskorisni. Na drugoj stranici rubrike u svakom će broju jedan web dizajner odabrati neku novu cool stranicu i predstaviti je. Nadam se da smo ovim potezom barem privremeno ušutkali stotine tisuća čitatelja koji su nakon čitanja posljednjih brojeva urlikali da im nedostaje weba.

Od turbokul stvari tu je intervju s prekul Rockabilly bendom MadMen kojeg volim slušati uz velebitsko u birtiji Route 66. Odlični za plesnjake. Kao i Porsche automobili kojima na iste možete doći već 60 godina, a o čemu možete čitati u dvobroju.

I još mnogo toga, naravno. Navalite na kioske. Još malo pa nestalo.

Redizajnirali smo portal Sutra.hr. Točnije, napravili smo nešto kao facelifting, a pravi redizajn će doći nakon par mjeseci, kad za njim osjetimo potrebu. Neke od novosti nabrojane su na samoj stranici, no radije bih da ih otkrijete sami.

Cijeli je taj projekt zapravo jedna nevjerojatna priča i mogao bih satima govoriti o radu u velikoj firmi, prednostima i nedostacima, no nema smisla - stvari su takve kakve jesu. Najveći problem Velikih svakako je tromost te ljudi koji ping-pongaju odgovornost. Da je Sutra.hr startup nekolicine blogera, stvari bi bile bitno drugačije, no ne nužno lošije ili bolje.

Sutra.hr imao je nelaku zadaću probijanja misaone barijere novinara

Teško mi je biti objektivan. Uglavnom zato što smo “nevoljeno dijete EPH-a”, kako nas je nazvala jedna forumašica, inače i sama zaposlenica te firme. Zbog nje i sličnih osoba u EPH-u, ovaj je projekt od početka na “zlu” glasu. Puno je tu negativne energije uloženo u oblajavanja i podmetanje nogu.

Istina je, naravno, uvijek drugačija. Istina je da je Sutra.hr probio led za ono što se zove Multimedijski desk koji je napokon počeo funkcionirati. Sutra.hr je zaslužan i da se EPH TV napokon pokrenuo, da novinari prihvate kameru i video prilog uz tekst kao normalnu stvar…

Sutra.hr je, i sad bez imalo lažne skromnosti, zaslužan da se ostale novine i portali u kući više prilagode vremenu u kojem živimo. Bilo je ljudi koji su vikali kako 20 godina rade isto i kako ih nitko neće poučavati novome, a sad jedva čekaju uzeti kameru u ruke, napraviti reportažu koju će objaviti uz tekst, a koji opet ne može biti isti kao prije dvadeset godina. Ekipa redakcije Sutra.hr morala je doslovce glavom probijati taj led.

Burna povijest prije početka s radom

Isprva smo trebali biti novine tabloidnog tipa s istaknutim imenima istraživačkog i reporterskog novinarstva te isključivo user generated portal gdje bi priče nastajale; plaftorma za sakupljanje “grubog” materijala. Taj je koncept iz tehničkih razloga promijenjen, novine će i dalje biti u tiskanom izdanju, ali kroz sve ostale tiskovine u kući.

Portal je stoga dobio nešto drugačiji koncept, ali je izgledom ostao isti (španjolski dizajn za napredni news portal), apsolutno neprimjeren za novi koncept koji smo nas troje (imena neću spominjati bez dopuštenja) osmislili tijekom dva naporna dana i dvije neprospavane noći. Ekipa iz Nivasa tada je dobila nezahvalnu zadaću prilagoditi postojeći dizajn u nešto treće i naš mali “monstrum” je rođen. Što je bilo između jednog će dana završiti u self help bestseleru Dobiti sijede u 21. godini.

Prozračniji dizajn s mnogo više sadržaja

Danas smo izašli s novim dizajnom iz kuhinje spomenute ekipe. Dodali smo nešto novih funkcionalnosti, detalja i sitnica, a svako malo će nešto biti upgrejdano. Zapravo se najviše veselim novom sustavu komentiranja kojeg se ni Digg ne bi posramio. Dobro, samohvalit ćemo se kad ga osposobimo.

Novi je dizajn prozračniji, stranica lakše diše, ima više sadržaja (što je bila najveća zamjerka, iako i dalje ističemo da nismo news portal i da nam broj vijesti nije presudan) i sve je nekako modernije, oku ugodnije, jednostavnije za korištenje. No, tu prosudbu ostavljam vama.

Još ću samo dodati kako smo svakim danom sve posjećeniji i komentiraniji, uz minimalni marketing - pokoji banner i predobru akciju I tebe se tiče strelica za očevid koje su ljudi doslovce razgrabili.

PS - vidimo se sutra na Caveu!