Svaki se administrator na svom sajtu susreće s posebnom vrstom korisnika koji su dovoljno inteligentni i obrazovani da se spoje na internet i komentiraju, ali im nedostaje kulture, manira, takta, pristojnosti, razuma i empatije da bi njihovi komentari bili vrijedni postojanja. Takvi članovi su smrt za sve internetske zajednice, posebice one bazirane na nekoj vrsti newsa. Dobro poznata priča o ustašama i partizanima, Dinamu i Hajduku, HDZ-u i SDP-u; ljudi bez definiranih životnih vrijednosti kojima je sva radost svijeta nekoga izvrijeđati preko neta.

Na portalu Sutra.hr svaki komentar i članak se može ocijeniti plusom i minusom. To je bila prva opcija kao dio sustava za rangiranje korisnika. Kasnije je sustav komentiranja unaprijeđen i uz minuse i pluseve instalirana je opcija odgovaranja na pojedini komentar, a potom i sedam (ako se ne varam) varijacija crne boje, od normalne prema blijedoj za daljnje odgovore na pojedini komentar. Na taj se način pokušala spriječiti svađa. Tehnički koliko i psihološki element koji ima i svojih mana, a koje su vidljive u trenucima kada korisnici suvislo odgovaraju jedni drugima na komentare, bez vrijeđanja.

Na spomenutom portalu postoji jedna mala zavjera nekolicine korisnika koji se izražavaju isključivo minusima. Ta primitivna forma djelovanja zadovoljava njihove niskointelektualne potrebe. Naime, navedeni korisnici prije par su mjeseci odlučili bojkotirati zdrav razum i od onda se logiraju s desetak različitih nickova i minusiraju sve što se minusirati može.

Do jučer nismo znali kako im stati na kraj jer nismo mogli pratiti tko točno minusira. Zahvaljujući novom upgradeu portala Sutra.hr, odnosno vrijednim web developerima iz Nivas ekipe, administracijski posao od jučer je bitno olakšan. Klikom na strelicu pored ocjene pojedinog članka ili komentara vidljiva je lista osoba koje su dale plus, a koje minus, pa kad vidite usera koji na svaki komentar i na svaki članak mahnito daje minuse bez obzira na kvalitetu članka ili komentara, onda znate da je riječ o minusaru vulgarisu, nametniku koji vapi za bannom.

Stranica Books je apdejtana. Za sad se na njoj nalaze tri knjiške preporuke; stručna literatura koja se bavi webom, medijima i sociologijom. Kako vrijeme odmiče tamo će smještaj naći sve što pročitam, a čini mi se da je vrijedno preporuke. Možda će tako biti i s knjigom Tko uopće smišlja te reklame?!? Borisa Belaka koju upravo čitam.

Najavio sam ranije da čitam The culf of amateur - how today’s internet is killing our culture, Andrewa Keena. Eh, pa pročitah i dojmovi su snažni. Mislim da je svaki bloger treba pročitati i malo se zamisliti jer Keen ne otkriva toplu vodu i baca nam je u lice, nego realno spušta na zemlju sve amatere ovog svijeta (ponajviše blogere) koji misle da mogu biti autori, publika i kritičari u isto vrijeme. Demokratizacija medija jede svoju djecu. Detaljnije dojmove, njih par tisuća znakova, moći ćete pročitati u sljedećem broju PlanaB koji izlazi za sedam dana.

Servis Press.hr počeo je s radom. Ako sam dobro shvatio, radi se o domaćoj verziji servisa PRweb.com. Kolege novinari iz Karlovca koji stoje iza ovog projekta kažu da je Press.hr “središnji nacionalni press release i PR servis koji na jednom mjestu objavljuje sva priopćenja, objave, najave, pozive i druge obavijesti… namijenjene novinarima i medijskim kućama.”

Korištenje servisa je besplatno za sve korisnike, a financirat će se iz komercijalnih objava te političkih za vrijeme predizborne kampanje. To je razumna odluka i nadam se da im neće pasti na pamet postaviti floating bannere jer ću povući sve riječi hvale.

Press.hr nije vizualno upečatljiv, ali je jednostavan za korištenje. Ima odlično napravljenu navigaciju i logične parametre pretraživanja, a ispod svake objave nalaze se prilozi, iskaznica objavitelja te PR podaci za vezu.

Ono što mi se ne sviđa je (RSS ipak postoji) neupečatljivo dizajniran header. Mislim da su trebali igrati na direktniji kopirajt poput: “Sve PR objave na jednom mjestu“, no budući da mu namijena nije za šire pučanstvo, već za ljude koji će na prvi pogled shvatiti o čemu je riječ - može proći.

U svakom slučaju, ne sumnjam u korisnost i posjećenost Press.hr servisa i želim im sreću u radu.

Otkako na webu zarađujem za život svaka mi je minuta provedena online vezana uz posao. Ako ne pišem članke, uređujem, moderiram ili komentiram sadržaj na Sutra.hr (prvi knot portal u Hrvata o kojem ću jednog dana napisati knjigu), onda čitam domaće i strane medije. Njuškam po raznim blogovima, skidam pdf-ove i gledam prezentacije na jebitou, a sve vezano uz medije, marketing, novinarstvo. Dakle, stručna literatura za stručno usavršavanje.

Ako ne radim ništa od navedenog, onda kopam neke teme za PlanB (uskoro Borja, uskoro) ili se registriram na razne servise i pokušavam shvatiti što ih čini toliko jednostavnim i atraktivnim. Pa gledam kakva im je reklama i kombiniram, razmišljam kako ću se jednog dana obogatiti na nekoj upečatljivoj ideji. Ili kako ću barem nešto sitno zaraditi, kao na Uključi se natječaju za izradu naslovnice Metroa. Imam genijalnu ideju, al’ bezvrijedna je jer mi je realizacija mlohava. Pa koristim Photoshop tutoriale na webu. Razvijam i tu vještinu, za sad vrlo neuspješno, hvala na pitanju.

Zapravo jedino ‘zabavno’ što radim je F5 na Diggu i Facebooku te komunikacija s ljudima putem FB chata ili Gtalka, a koju redovito srežem jer, eto, na webu sam samo zato što radim pa sam redovito u gužvi. Kad sam offline velika je vjerojatnost da pišem neki članak ili čitam nešto opet vezano uz posao. (Btw, uskoro stižu prve tri preporuke u sekciju Books)

Pa mi je danas palo na pamet; gdje nestade bezbrižno surfanje? Noći i dani na forumima i chatovima, bezbrižno bloganje i socijalizacija koja nije završavala sa “sorry, u gužvi sam”, nego s pivom u RL? Gdje nestade rokenroll?

Redizajnirali smo portal Sutra.hr. Točnije, napravili smo nešto kao facelifting, a pravi redizajn će doći nakon par mjeseci, kad za njim osjetimo potrebu. Neke od novosti nabrojane su na samoj stranici, no radije bih da ih otkrijete sami.

Cijeli je taj projekt zapravo jedna nevjerojatna priča i mogao bih satima govoriti o radu u velikoj firmi, prednostima i nedostacima, no nema smisla - stvari su takve kakve jesu. Najveći problem Velikih svakako je tromost te ljudi koji ping-pongaju odgovornost. Da je Sutra.hr startup nekolicine blogera, stvari bi bile bitno drugačije, no ne nužno lošije ili bolje.

Sutra.hr imao je nelaku zadaću probijanja misaone barijere novinara

Teško mi je biti objektivan. Uglavnom zato što smo “nevoljeno dijete EPH-a”, kako nas je nazvala jedna forumašica, inače i sama zaposlenica te firme. Zbog nje i sličnih osoba u EPH-u, ovaj je projekt od početka na “zlu” glasu. Puno je tu negativne energije uloženo u oblajavanja i podmetanje nogu.

Istina je, naravno, uvijek drugačija. Istina je da je Sutra.hr probio led za ono što se zove Multimedijski desk koji je napokon počeo funkcionirati. Sutra.hr je zaslužan i da se EPH TV napokon pokrenuo, da novinari prihvate kameru i video prilog uz tekst kao normalnu stvar…

Sutra.hr je, i sad bez imalo lažne skromnosti, zaslužan da se ostale novine i portali u kući više prilagode vremenu u kojem živimo. Bilo je ljudi koji su vikali kako 20 godina rade isto i kako ih nitko neće poučavati novome, a sad jedva čekaju uzeti kameru u ruke, napraviti reportažu koju će objaviti uz tekst, a koji opet ne može biti isti kao prije dvadeset godina. Ekipa redakcije Sutra.hr morala je doslovce glavom probijati taj led.

Burna povijest prije početka s radom

Isprva smo trebali biti novine tabloidnog tipa s istaknutim imenima istraživačkog i reporterskog novinarstva te isključivo user generated portal gdje bi priče nastajale; plaftorma za sakupljanje “grubog” materijala. Taj je koncept iz tehničkih razloga promijenjen, novine će i dalje biti u tiskanom izdanju, ali kroz sve ostale tiskovine u kući.

Portal je stoga dobio nešto drugačiji koncept, ali je izgledom ostao isti (španjolski dizajn za napredni news portal), apsolutno neprimjeren za novi koncept koji smo nas troje (imena neću spominjati bez dopuštenja) osmislili tijekom dva naporna dana i dvije neprospavane noći. Ekipa iz Nivasa tada je dobila nezahvalnu zadaću prilagoditi postojeći dizajn u nešto treće i naš mali “monstrum” je rođen. Što je bilo između jednog će dana završiti u self help bestseleru Dobiti sijede u 21. godini.

Prozračniji dizajn s mnogo više sadržaja

Danas smo izašli s novim dizajnom iz kuhinje spomenute ekipe. Dodali smo nešto novih funkcionalnosti, detalja i sitnica, a svako malo će nešto biti upgrejdano. Zapravo se najviše veselim novom sustavu komentiranja kojeg se ni Digg ne bi posramio. Dobro, samohvalit ćemo se kad ga osposobimo.

Novi je dizajn prozračniji, stranica lakše diše, ima više sadržaja (što je bila najveća zamjerka, iako i dalje ističemo da nismo news portal i da nam broj vijesti nije presudan) i sve je nekako modernije, oku ugodnije, jednostavnije za korištenje. No, tu prosudbu ostavljam vama.

Još ću samo dodati kako smo svakim danom sve posjećeniji i komentiraniji, uz minimalni marketing - pokoji banner i predobru akciju I tebe se tiče strelica za očevid koje su ljudi doslovce razgrabili.

PS - vidimo se sutra na Caveu!

Predstavljam vam četiri stranice/aplikacije koje mi omogućuju lakše surfanje i korištenje internetom. Redoslijed i važnost su obrnuto proporcionalni, iako mi je teško reći bez čega bih se teže snalazio. Također, prijedlozi i iskustva su i više nego dobrodošli.

4. Stranice poput Digg.com i Current.com, no ipak najdraža - Popurls.com za koju mi ponekad treba i par sati da je pregledam. Ako ste totalni information junkie. (klik na PrtSrcn za veći)

3. Netvibes.com - online RSS čitač kojeg možete “nositi sa sobom” kamo god da idete, dodavati razne widgete, pregledno pratiti blogove, vijest, što god vam padne na pamet. Snažna konkurencija mu je Google reader, no ne planiram uskoro napustiti Netvibes.

2. Bookmars toolbar faviconi&tabovi - Mali fetiš koji mi usporava Mozillu ili ja barem mislim da je ta prenatrpanost razlog zašto mi tabovi znaju zakazati. No, bez ovog nema ništa od surfanja. Imam rituale kad se ujutro spojim na web i redom pregledavam određene stranice koje ili ne volim pratiti RSS čitačem ili ih ne mogu tako pratiti. S obzirom da radim s drugog kompa i još nisam prenio bookmarkse iz ’stare’ Mozille, evo vam pogled na sadašnju koja je još ‘u izgradnji’.

1. Gmail, Gtalk, Google Alerts, Google docs - ma sve što ti google može pronaći. Google mail mi je centralna stranica kamo mi dolaze svi ostali mailovi, sve obavijesti, tamo čuvam draftove tekstova, kontroliram sve aktivnosti iz njega. Unutar Gmaila koristim Google Alerts za nekoliko pojmova. Korisno ako ste novinar i pratite neko specifično područje. Ipak, možda i najdraža gmail aplikacija je Labels koja mi omogućuje da se lakše snalazim u šumi od par tisuća mailova ne brišem naprosto zato što sam lijen. Gtalk - trenutno jedini IM koji koristim, a Google docs su dušu dali ako vas više radi na istom projektu.

Google is your friend, što da kažem, a ne koristim ni polovicu opcija. Ako ga odluće naplaćivati - nema problema. Doduše, jednog dana dok Google preuzme monopol nad monopolom monopola - ajm dumd.

Jutros me dočekao novi floating banner na Jutarnjem i Sutra, kao da je netko pročitao moj jučerašnji post. Kaže, najvažnija sporedna stvar na svijetu, tj. netu - novi portal Sportskih novosti je online. Teško mi je povući ikakve paralele jer izbjegavam sport pa ne znam kako izgledaju ostali sportski portali, no ovaj mi djeluje sasvim ozbiljno.

Iako sam fan news stranica kojima banneri nisu glavni vizualni element, ovi natrpani s gornje i desne strane mi se nimalo ne sviđaju. Zamislite samo kako bi site bio dobar bez njih… i beskoristan, doduše.

24sata ima nove korekcije na svom siteu, turirali su količinu sadržaja u vidu boxova s tagovima i “najnovijim” vijestima iz pojedinih sekcija.

Upoznao sam i imao(m) prilike raditi s Trikoderovcima za koje tvrdim da su s portalom 24sata napravili najbolji posao na domaćem webu. Pregledno, jednostavno, direktno, pitko - odlično. No, ove intervencije mi nikako ne sjedaju.

Facebook pak ima neku novu i poprilično, ako se mene pita, glupu politiku. Naime, mini-feed na profilu korisnika više se ne može zatvoriti.

Kažu da je to dio većih promjena koje će uskoro raditi na profilu. Promjene su dobre, osvježavajuće, no bojim se u kojem bi smjeru ovo moglo otići. Kad god mi oduzmu ikakvu korisničku slobodu, imam poriv da zatvorim profil jer želim barem donekle kontrolirati informacije koje prostituiram na facebooku.

Znam zašto, ali ne znam tko je napravio prvi floating banner jer da znam, rado bih mu usmjerio neki oštar predmet u područje oka. Zaboljelo bi ga kao što i mene zaboli kad posjetim neki site - nažalost to se događa i tamo gdje radim - i vidim floating banner. Postoji li istraživanje koje opravdava postojanje takvih bannera? Može li me neki marketinški “stručnjak” uputiti na isto?

No, ne brinimo, nije floating banner nešto najgore što se može dogoditi sajtovima. Ništa ne tjera korisnika i ne čini dugoročnu štetu kao floating banner s nefukcionalnim iksićem. Netko se dosmislio staviti znak “X” negdje blizu bannera, nepovezano i što dalje po mogućnosti. No, to nije bilo dovoljno pa je tom znaku oduzeta funkcionalnost. Mogu ja kliknuti i dvadeset puta na “X”, ali ništa se neće dogoditi.

Znam da banneri donose zaradu, ali budite toliko fer pa neka taj “X” nečemu i služi, kad nas već želite praviti glupima i tjerati nas da se mačetama probijamo do potencijalno zanimljivog sadržaja, sakrivenog iza agresivnog bannera.

A sad pojašnjenje naslova - ustaše i pratizani i njihovo iskakanje iz pašteta toliko godina kasnije, jednako me iritiraju kao i floating banneri. Ukratko, napisao sam komentar o ustašama i partizanima, Titu i Paveliću, Tuđmanu i Thompsonu, pa ako vam je do tih, čini se, uvijek aktulanih tema, svratite na prethodni link.

Veza je u tome što su me oboje jutros iznimno obradovali. Ako to već nisam mnogo puta spomenuo, poradi profesionalne deformacije i osobnog fetišizma, dobar naslov mi može uljepšati dan. Kako biste vi naslovili priču o pravom CSI uredu i informatičkoj opremi te tehnici pronalaska zločinaca? Upravo ovako:

Što se Facebooka tiče, pojavio se jedan od najboljih filmića do sad. Kako postati Facebook Gangster. Duhovito, vrijedi pogledati.

Za kraj, svakako pročitajte tekst In Google we trust - but should we? Victora Keegana s Guardiana. Članak se bavi pitanjem koje si treba postaviti apsolutno svaki korisnik interneta i Googlea. Koliki bi bili razmjeri katastrofe da Google postigne monopol nad pretragom informacijama - a nije daleko, 70 posto amerikanaca i 90 posto Britanaca ga koristi - i potom je zloupotrijebi? Brand je, čini se, svemoguć.

Trebalo mi je, dakle, nešto više od četiri godine da shvatim da sam skriboman opsjednut informacijama. Da želim pisati, čitati, istraživati i komentirati te da od toga želim izgraditi karijeru, zarađivati za život i za sve one defaultne postavke organizma - jelo, piće, seks, automobil u sumrak dok kiša probija oblake - koje čovjek treba apdejtati i poštovati. Posebice u vrijeme kad popunjava praznine između rečenica, kad reanimira volju i inspiraciju.

Blog, članci, reportaže, kratke priče, kritike i kolumne, nimalo manje važni naslovi i kopirajterske rečenice, FAQ i komentari, ma sve što možete zamisliti, samo mi dajte da pišem. Informacija o tome kako Britanci stvaraju bazu svih poziva i SMS-ova i time su još jedan korak bliže Big Brother svakodnevnici, predavanje o čovjeku koji gljivama planira spasiti svijet ili datum izlaska novog 3G iPhone mobitela, nije bitno, samo mi dajte informacije. Uz pisanje, sljedeću najvitalniju potrebu.

Malo mjesto usred weba, sve što čovjeku treba..

Ovaj osobni sajt ili blog što je pred vama, rezultat je moje želje da proširim zanimljive informacije i prokomentiram ih s nekim poput tebe, da, baš tebe koji ovo čitaš! Imam neku ludu sreću da mi na sajt uvijek dođu pametni ljudi pa uvijek bude poučno i zabavno.

Idemo nazvati ovo mjesto centrom, središtem mog profesionalnog i privatnog života iz kojeg i prema kojem ću vam usmjeriti pozornost iz čistog egotripa, potrebe ili altruizma, što god volite vjerovati da pogoni ljude poput mene.

Odavno sam izgubio vjeru u anonimnost na internetu pa vjerujem da je ovo idealno rješenje; predstaviti se imenom i prezimenom, fotografijom i detaljima o sebi. Oni koji me ne poznaju, neka posjete About&Work i informiraju se, a oni koji me poznaju - dobrodošli natrag.

Svakoga dana u svakom pogledu i tome slično..

Blog će biti apdejtan onoliko koliko će mi vrijeme dozvoliti, no budući da pišem na nekoliko fronti, ovdje ću vas, ako ništa drugo, obavještavati o novostima. Pregršt informacija, nešto manje suvislih komentara i mnogo dobrog starog korisničkog gnjeva.

Uz jednu novost - sekcija knjige. Kad naiđem na novu knjigu, kad je počnem čitati i svidi mi se, završit će ovdje, a potom se arhivira na Books odjelu.

Očekujem komentare na ispikselizirani header/banner, izašao iz kućne radinosti u navali kreativne energije da parafraziram dobri stari Sony i njihov Colour like.no.other trejdmark. Na cjelokupni dojam sajta također.

Eh, i da, web support je by Nivas koji će, jednog dana kad svi budemo imali više vremena i novaca, od ovog mjesta napraviti.. čudo? Čudo! I da, u pravu ste, samo se hvalim da su mi stranicu upogonili dečki koji su napravili supermegakul sajt Borisu Banoviću aka Fashion Guru(j)u.