Zapravo se radi o Twitteru i časopisu Wired koji u kolovoškom broju (Hvala ti Bože na Mygazines.com) donosi priču o ženi zvanoj Julia Allison. Riječ je o osobi koja je odlučila biti poznata i iskoristila internet (a potom i ostale medije) da to i postane. Nešto kao naš Dario.

Analizirajući njenu slavu i načine na koje je do nje došla, ekipa iz Wireda upitala je nekolicinu super-mega-važnih twitteraša za savjet o tome kako twitter status treba izgledati. Što se našeg virtualnog socijalnog tržišta tiče, nekako imam osjećaj da se Twitter kod nas nije toliko snažno primio kao što je to slučaj sa Facebookom, pa onda ova dva savjeta kod nas više vrijede za Facebook.

Every single Twitter post you write should be something that could get you laid, ruin a marriage, or bring a tear for a fat little kid’s eye.

Joshua Allen

Twitter is a community. It’s not all about you. Engage your peers by asking them questions. You don’t have to actually read the answers.

Micki Krimmel

Otkako na webu zarađujem za život svaka mi je minuta provedena online vezana uz posao. Ako ne pišem članke, uređujem, moderiram ili komentiram sadržaj na Sutra.hr (prvi knot portal u Hrvata o kojem ću jednog dana napisati knjigu), onda čitam domaće i strane medije. Njuškam po raznim blogovima, skidam pdf-ove i gledam prezentacije na jebitou, a sve vezano uz medije, marketing, novinarstvo. Dakle, stručna literatura za stručno usavršavanje.

Ako ne radim ništa od navedenog, onda kopam neke teme za PlanB (uskoro Borja, uskoro) ili se registriram na razne servise i pokušavam shvatiti što ih čini toliko jednostavnim i atraktivnim. Pa gledam kakva im je reklama i kombiniram, razmišljam kako ću se jednog dana obogatiti na nekoj upečatljivoj ideji. Ili kako ću barem nešto sitno zaraditi, kao na Uključi se natječaju za izradu naslovnice Metroa. Imam genijalnu ideju, al’ bezvrijedna je jer mi je realizacija mlohava. Pa koristim Photoshop tutoriale na webu. Razvijam i tu vještinu, za sad vrlo neuspješno, hvala na pitanju.

Zapravo jedino ‘zabavno’ što radim je F5 na Diggu i Facebooku te komunikacija s ljudima putem FB chata ili Gtalka, a koju redovito srežem jer, eto, na webu sam samo zato što radim pa sam redovito u gužvi. Kad sam offline velika je vjerojatnost da pišem neki članak ili čitam nešto opet vezano uz posao. (Btw, uskoro stižu prve tri preporuke u sekciju Books)

Pa mi je danas palo na pamet; gdje nestade bezbrižno surfanje? Noći i dani na forumima i chatovima, bezbrižno bloganje i socijalizacija koja nije završavala sa “sorry, u gužvi sam”, nego s pivom u RL? Gdje nestade rokenroll?

Jutros me dočekao novi floating banner na Jutarnjem i Sutra, kao da je netko pročitao moj jučerašnji post. Kaže, najvažnija sporedna stvar na svijetu, tj. netu - novi portal Sportskih novosti je online. Teško mi je povući ikakve paralele jer izbjegavam sport pa ne znam kako izgledaju ostali sportski portali, no ovaj mi djeluje sasvim ozbiljno.

Iako sam fan news stranica kojima banneri nisu glavni vizualni element, ovi natrpani s gornje i desne strane mi se nimalo ne sviđaju. Zamislite samo kako bi site bio dobar bez njih… i beskoristan, doduše.

24sata ima nove korekcije na svom siteu, turirali su količinu sadržaja u vidu boxova s tagovima i “najnovijim” vijestima iz pojedinih sekcija.

Upoznao sam i imao(m) prilike raditi s Trikoderovcima za koje tvrdim da su s portalom 24sata napravili najbolji posao na domaćem webu. Pregledno, jednostavno, direktno, pitko - odlično. No, ove intervencije mi nikako ne sjedaju.

Facebook pak ima neku novu i poprilično, ako se mene pita, glupu politiku. Naime, mini-feed na profilu korisnika više se ne može zatvoriti.

Kažu da je to dio većih promjena koje će uskoro raditi na profilu. Promjene su dobre, osvježavajuće, no bojim se u kojem bi smjeru ovo moglo otići. Kad god mi oduzmu ikakvu korisničku slobodu, imam poriv da zatvorim profil jer želim barem donekle kontrolirati informacije koje prostituiram na facebooku.

Veza je u tome što su me oboje jutros iznimno obradovali. Ako to već nisam mnogo puta spomenuo, poradi profesionalne deformacije i osobnog fetišizma, dobar naslov mi može uljepšati dan. Kako biste vi naslovili priču o pravom CSI uredu i informatičkoj opremi te tehnici pronalaska zločinaca? Upravo ovako:

Što se Facebooka tiče, pojavio se jedan od najboljih filmića do sad. Kako postati Facebook Gangster. Duhovito, vrijedi pogledati.

Za kraj, svakako pročitajte tekst In Google we trust - but should we? Victora Keegana s Guardiana. Članak se bavi pitanjem koje si treba postaviti apsolutno svaki korisnik interneta i Googlea. Koliki bi bili razmjeri katastrofe da Google postigne monopol nad pretragom informacijama - a nije daleko, 70 posto amerikanaca i 90 posto Britanaca ga koristi - i potom je zloupotrijebi? Brand je, čini se, svemoguć.