Dvije predivne djevojke s radio Studenta ugostile su me danas u svojoj emisiji “Pozitiva“. Glavna tema - blog. Što, kako i zašto, kad sam počeo, gdje sam završio, što me veselilo. Ukratko, brbljali smo o blogu i svemu što se bloga tiče. To mi je treći medijski nastup u kojem sam ja gost (BUG, Dobro Jutro, Hrvatska) i gdje brljavim nešto o blogu. I svaki put (kako li ovo nadmeno zvuči) tijekom i nakon intervjua razmišljam o tom božjem blogu i što će s njim biti.

Odustao sam od pisanja valjda već dvadeset puta, proglasio ga mrtvim u svim mogućim medijima, pokopao, raksrstio s njim i opet mu se vratio. Razmišljam što će na kraju biti s tim svim blogovima i danas dolazim do jednog predivnog zaključka; blogovi će (p)ostati virtualni CV. Ništa mnogo više od toga, mjesto za proširenu samopromociju.

Moj blog, primjerice, vrvi samopromocijom. Smatram to pozitivnom osobinom, koju je moguće unovčiti. Kad bih, primjerice, zapošljavao nekoga u svojoj novinarskoj struci, mrtav hladan bih ga tražio da mi navede adresu svog bloga. Kada bi mi netko u CV-u naveo adresu bloga i napisao “za više informacija”, mislim da bih ga zaposlio isti čas, iako bih mu na blogu saznao da se bavi okultizmom i da je po struci zapravo priučeni mesar.

Slučajno ili ne, danas sam vidio da je Borja na naslovnici PlanaB istaknuo moj članak o četvrtom rođendanu bloga u Hrvata iz devetog broja. U njemu isto moraliziram o sličnoj tematici, što je bilo, kamo će ići i što će biti.

Pa kad se osvrnem, pogledam, od bloga samo dobro. Od lijepih djevojaka sa Studenta sam saznao da je jedna djevojka (meni nepoznata) prestala čitati blogove nakon što sam prestao pisati Aristona. Opet slučajnost ili ne, ne znam. U svakom slučaju, kad god otvorim ovaj prokleti editor i krenem pisati, teško mi je zaustaviti se.  Žao mi je ponekad što sam prestao objavljivati neozbiljne piskarije. Tad je to još bio blog, prije nego je postao CV.

Dok razmišljate o tome, evo jedne kišno prigodne.

Kako piše na njihovom sajtu, Weekend Media Festival je “regionalno okupljanje svih medija, razmjenjivanje ideja, kreativnosti i informacija, novih poslovnih modela i mjesto susreta medijskih stručnjaka iz regije i svijeta”. Možda nisam medijski stručnjak, ali sam medijski entuzijast koji će tamo biti po službenoj, novinarskoj dužnosti. Ono čemu se nadam su nova poznanstva, informacije te jedan novi posao, odnosno socijalno medijski projekt, ako sve prođe ok. Na Festivalu koji traje četiri dana (18. - 21.9) bi se trebale pojaviti neke veće zvjerke, poput Blake Chandleea, šefa europskog Facebooka. WMF je prvo okupljanje ovakve prirode u regiji, nadam se ne i posljednje.

Roditelji.hr

Draga prijateljica i blogerica čiji identitet za sad nema smisla otkrivati, glavna je urednica novog portala za djecu Roditelji.hr koji će uskoro postati funkcionalan i dostupan roditeljima, djeci i svima ostalima. Krenuli su odlično, genijalnom nagradnom igrom za klince, grupom na Facebooku, uspješnim viralnim marketingom pa se već sad po blogosferi, posebice među roditeljima, stvara odličan hype. Držim im fige i nadam se da će uspjeti.

Karla Fabrio

Karla Fabrio jedna je od rijetkih sportašica čiji me uspjesi zanimaju i vesele. Svojevremeno sam radio intervju s njom za PlanB i osvojila me svojim načinom razmišljanja i poniznošću kakvu posjeduju samo veliki sportaši. Danas je u Jutarnjem članak o njoj, priprema se za europsko prvenstvo u ronjenju, a trenutačno drži titulu svjetske prvakinje u daljinskom ronjenju. Njoj također držim fige.

Bug i blogeri

Časopis Bug u rujanskom broju donosi priču o regionalnim blogerima pod naslovom Kad su b(l)ogovi vladali, a iz pera kolege Ivana Brezaka Brkana. U članku Ivan piše o budućnosti i percepciji domaće blogosfere. Sugovornici su bili Stjepan Zlodi, Dragan Varagić, Borja, Mrak, Bruno Šarić (SEO.hr) i ja.

Inače, ovo mi je drugo pojavljivanje u medijima u poziciji sugovornika. Prvi sam put prije neka dva mjeseca govorio u radioemisiji Veseli hakeri o Facebooku i pritom napravio 30ak omanjih gafova, no ovaj sam put zadovljan medijskim nastupom. Ipak je tisak moj medij. A što smo to mudro zborili o blogovima, pročitajte u BUG-u.

Posljednjih se dana u domaćoj blogosferi vode zanimljive diskusije vezane uz pokretanje Hrvatske blogerske organizacije. Tu se negdje poteglo (tj. ja sam ga potegao) pitanje o tome je li blog isto što i građansko novinarstvo? Što vi mislite? Laiku u blogerskim vodama to bi pitanje trebalo biti nerazumljivo, no blogerima bi trebalo biti jasnije da razlika postoji i da je upečatljiva. Pokušat ću ilustrirati uz kratko pojašnjenje.

Blog je medij u kojemu ja (subjektivno) pišem o sebi i svojoj okolini, bilo da je moja okolina politika ili rezbarenje. Novinarstvo je profesija čija je zadaća informirati, zabaviti i educirati i koja se može staviti u profesionalne okvire. Blog nitko ne može (ni ne treba, u tome je čar) kontrolirati odgovara li profesionalnim kriterijima (istinitost, preciznost, objektivnost…)

Građansko novinarstvo je ono što je zajedničko blogu i novinarstvu. Pojavljuje se periodično. Kad osoba koja ili je vijest ili ima vijest nastupa u javnosti iz pozicije blogera. Svjedok događaja koji je uz tehnologiju postao reporter.

Mislite li da je građansko novinarstvo, novinarstvo, građanski aktivizam i inicijative, te blogovi jedno te isto? Nipošto. Pristup je u potpunosti drugačiji.

Trebalo mi je, dakle, nešto više od četiri godine da shvatim da sam skriboman opsjednut informacijama. Da želim pisati, čitati, istraživati i komentirati te da od toga želim izgraditi karijeru, zarađivati za život i za sve one defaultne postavke organizma - jelo, piće, seks, automobil u sumrak dok kiša probija oblake - koje čovjek treba apdejtati i poštovati. Posebice u vrijeme kad popunjava praznine između rečenica, kad reanimira volju i inspiraciju.

Blog, članci, reportaže, kratke priče, kritike i kolumne, nimalo manje važni naslovi i kopirajterske rečenice, FAQ i komentari, ma sve što možete zamisliti, samo mi dajte da pišem. Informacija o tome kako Britanci stvaraju bazu svih poziva i SMS-ova i time su još jedan korak bliže Big Brother svakodnevnici, predavanje o čovjeku koji gljivama planira spasiti svijet ili datum izlaska novog 3G iPhone mobitela, nije bitno, samo mi dajte informacije. Uz pisanje, sljedeću najvitalniju potrebu.

Malo mjesto usred weba, sve što čovjeku treba..

Ovaj osobni sajt ili blog što je pred vama, rezultat je moje želje da proširim zanimljive informacije i prokomentiram ih s nekim poput tebe, da, baš tebe koji ovo čitaš! Imam neku ludu sreću da mi na sajt uvijek dođu pametni ljudi pa uvijek bude poučno i zabavno.

Idemo nazvati ovo mjesto centrom, središtem mog profesionalnog i privatnog života iz kojeg i prema kojem ću vam usmjeriti pozornost iz čistog egotripa, potrebe ili altruizma, što god volite vjerovati da pogoni ljude poput mene.

Odavno sam izgubio vjeru u anonimnost na internetu pa vjerujem da je ovo idealno rješenje; predstaviti se imenom i prezimenom, fotografijom i detaljima o sebi. Oni koji me ne poznaju, neka posjete About&Work i informiraju se, a oni koji me poznaju - dobrodošli natrag.

Svakoga dana u svakom pogledu i tome slično..

Blog će biti apdejtan onoliko koliko će mi vrijeme dozvoliti, no budući da pišem na nekoliko fronti, ovdje ću vas, ako ništa drugo, obavještavati o novostima. Pregršt informacija, nešto manje suvislih komentara i mnogo dobrog starog korisničkog gnjeva.

Uz jednu novost - sekcija knjige. Kad naiđem na novu knjigu, kad je počnem čitati i svidi mi se, završit će ovdje, a potom se arhivira na Books odjelu.

Očekujem komentare na ispikselizirani header/banner, izašao iz kućne radinosti u navali kreativne energije da parafraziram dobri stari Sony i njihov Colour like.no.other trejdmark. Na cjelokupni dojam sajta također.

Eh, i da, web support je by Nivas koji će, jednog dana kad svi budemo imali više vremena i novaca, od ovog mjesta napraviti.. čudo? Čudo! I da, u pravu ste, samo se hvalim da su mi stranicu upogonili dečki koji su napravili supermegakul sajt Borisu Banoviću aka Fashion Guru(j)u.