Analizirajući njenu slavu i načine na koje je do nje došla, ekipa iz Wireda upitala je nekolicinu super-mega-važnih twitteraša za savjet o tome kako twitter status treba izgledati. Što se našeg virtualnog socijalnog tržišta tiče, nekako imam osjećaj da se Twitter kod nas nije toliko snažno primio kao što je to slučaj sa Facebookom, pa onda ova dva savjeta kod nas više vrijede za Facebook.

Every single Twitter post you write should be something that could get you laid, ruin a marriage, or bring a tear for a fat little kid’s eye.

Joshua Allen

Twitter is a community. It’s not all about you. Engage your peers by asking them questions. You don’t have to actually read the answers.

Micki Krimmel

Na portalu Sutra.hr svaki komentar i članak se može ocijeniti plusom i minusom. To je bila prva opcija kao dio sustava za rangiranje korisnika. Kasnije je sustav komentiranja unaprijeđen i uz minuse i pluseve instalirana je opcija odgovaranja na pojedini komentar, a potom i sedam (ako se ne varam) varijacija crne boje, od normalne prema blijedoj za daljnje odgovore na pojedini komentar. Na taj se način pokušala spriječiti svađa. Tehnički koliko i psihološki element koji ima i svojih mana, a koje su vidljive u trenucima kada korisnici suvislo odgovaraju jedni drugima na komentare, bez vrijeđanja.

Na spomenutom portalu postoji jedna mala zavjera nekolicine korisnika koji se izražavaju isključivo minusima. Ta primitivna forma djelovanja zadovoljava njihove niskointelektualne potrebe. Naime, navedeni korisnici prije par su mjeseci odlučili bojkotirati zdrav razum i od onda se logiraju s desetak različitih nickova i minusiraju sve što se minusirati može.

Do jučer nismo znali kako im stati na kraj jer nismo mogli pratiti tko točno minusira. Zahvaljujući novom upgradeu portala Sutra.hr, odnosno vrijednim web developerima iz Nivas ekipe, administracijski posao od jučer je bitno olakšan. Klikom na strelicu pored ocjene pojedinog članka ili komentara vidljiva je lista osoba koje su dale plus, a koje minus, pa kad vidite usera koji na svaki komentar i na svaki članak mahnito daje minuse bez obzira na kvalitetu članka ili komentara, onda znate da je riječ o minusaru vulgarisu, nametniku koji vapi za bannom.

Profinjeno:

Uštimano:

Bilo da je riječ o snažnom placebo efektu i sugestiji na um, a neovisno o prethodnim rečenicama, već ovisno o iskustvu, ne postoji mjesto na svijetu gdje se bolje osjećam. Kad tome dodate i poseban ugođaj zbog Motovun Film Festivala, rezultat je potpuna revitalizacija stresom mi zagađenog organizma.

Ovogodišnji, deseti po redu MFF po mnogočemu je bio drugačiji od prethodna dva koja sam pohodio, a jedini razlog zašto ga neću proglasiti najboljim jest taj što sam imao lošu karmu i pogledao valjda sve loše filmove Festivala, dok sam za dobre čuo tek poslije projekcija.

Uvod

Da ću biti šest dana na Motovunu saznao sam tek par dana prije MFF-a, tek kada se konstelacija zvijezda udobrovoljila i posložila tako da se moji zahtjevi ispune. Kako nisam na vrijeme znao hoću li ići, tako nisam na vrijeme tražio posao niti smještaj na MFF-u pa sam završio u kampu. Do Motovuna sam ove godine prvi put išao vlastitim autom, svemoćnim Matizom koji je uspješno izbjegavajući autoceste do odredišta stigao za nešto više od tri sata, uz potrošenih tek pola rezervara, što će reći nekih 12ak litara benzina.

Zaplet

Pozicija u kampu je bila odlična; u šumarku gdje se sunce počinje probijati tek oko sedam sati ujutro dajući mi manevarskog prostora od tri sata za san. Iako sam naumio biti samotnjak koji će se po potrebi socijalizirati, ispostavilo se da su stari gimnazijski drugovi (i njihovi fakultetski suborci) kompatibilna ekipa za odličan kampersko-motovunski provod, uz trunke intrige, ljubavnih trokuta i pijanih svitanja.

Vrhunac

Kad već nemate sreću (i informiranost) da pogledate dobre filmove, onda barem možete uživati u vrhunskoj MFF špici koja svakoj projekciji daje tračak* MFFovske duše. Evo je ispod, slabe kvalitete, preuzete s MFF jutub kanala. Ima jedan dio nabijen snažnom simbolikom čitavog koncepta, ideje i povoda postojanja MFF-a pa obratite pozornost na njega i dajte si oduška.

Rasplet

Nema ga, negdje je u magli, što u onoj uokolo Motovuna u rano jutro, što u onoj uzrokovanoj medenicom i sličnim delicijama.

Kraj

Bio bi tužan i depresivan, i valjda bih zaspao na autocesti da nije bilo Adele, Sanje, Dejane i Mie koje su upotpunile (doslovce!) Plavu Zvijer Matiza i bile raspjevane suputnice. Čim dobijem fotku nas petoro s tisućama stvari i tri šatora u Matizu, šaljem je Chervoletu (dejvu više nije, jel) da je upotrijebi u vjerovali ili ne - manje je više - nisi ni svjestan što tvoj auto može učiniti za tebe - reklami.

Spešal menšn

Hvala Vjeranu uspio sam prespavati čak šest filmova što je odlučio ostati do petka. Također, hvala Marcelu što je u petak navečer probušio gumu na Čerokiju pa smo istu mijenjali i tražili vulkanizera po Karojbi, točno za vrijeme koncerta romske glazbe koji sam istinski htio pogledati. NHF

* Dolazi li pojam “trač” od “tračak istine” ili to samo logično zvuči?

Update: Nešto ozbiljniji osvrt na MFF pročitajte na stranicama PlanaB

Baš tako, mutno i dimasto, kao u snu. Do daljnjeg.

]]> http://www.nebojsagrbacic.com/2008/theres-no-place-like-home/feed/ http://www.nebojsagrbacic.com/2008/i-kakav-je-dark-knight-na-kraju/ http://www.nebojsagrbacic.com/2008/i-kakav-je-dark-knight-na-kraju/#comments Fri, 25 Jul 2008 00:57:57 +0000 Nebojsa Grbacic http://www.nebojsagrbacic.com/?p=72 A ono. Nisam oduševljen. Činjenica je da traje predugo i da je kraj toliko ljigavo patetičan da baca sjenu na ostatak filma. Ne razumijem. Zašto holivudski redateljčići uvijek moraju završiti ruku do laktova umočenih u ljigu? Publika nije sposobna prihvatiti alternativni kraj, nešto (s)misaono i nedorečeno? Možda američka, ali hil bilis from holivud, film je i za europsko tržište gdje je publika drugačija. Profinjenija, usudit ću se reći.

I taj Christian Bale lik, odakle su njega izvukli? Ah, da, sjećam se njegovih filmova… pa pobogu, onaj kreštavac iz Bibine trgovine ima više osobnosti i utjecaja na publiku nego ovaj splačić. Batman je faca, teški kuler, muškarac kakvi mi nitko nismo, a htjeli bi biti. Ne može ga glumiti slinavac koji umjesto karizme ima neonski ‘ja sam luzer’ natpis nad glavom. Loš odabir, silovanje forme, gubitak za užitak.

Batman - Harvej Dent tufejs mlada? Zaslužila je točno nikakav komentar.

Heat Ledger? O mrtvima samo najbolje? Ja sam cinik, to ne igra kod mene. Ali sam iskren pa ću tako i reći - ovo mu je, ironije li, uloga života. Heat je zaista dobro odglumio Jokera. U biti, nije ga toliko dobro odglumio koliko je shvatio kako će film izgledati i na vrijeme se prilagodio toj nasreću neuobičajenoj definiciji bed gaja. Nije glumio negativca, bio je negativac. Nije trebao staviti masku - bio je karneval.

Michael Caine - neuvjerljiv. Morgan Freeman - mlak, slabašan, vidi se da mu je suđeno glumiti patetičnog patriota ili vrhovnog ubojicu koji se klanja tkalačkom razboju i šlata Angelinu Jolie.

Radnja? Nakon stanke (?) se pogubite na tren. Jel’ ovaj je s negativcima ili nije? Zašto se sad betmen fajta sa specijalcima dok bed gajs trčkaraju uokolo slobodnjikavi? I kakva je to neuvjerljiva jurnjava automobilima? Onaj kinezanac, jel na kraju izgori na onoj hrpi novca ili što? Nije bilo krika.

Što reći, sve dok ćemo biti žrtve hypa pa potom buzza i dopustiti da nas uvjere kako je nešto kvalitetno i dobro, sve dok ćemo šutke umakati preskupe nachose u sir i srkati colu ispred velikog platna ponašajući se onako kako novcodršci žele, dotle će se i raditi ovakav šk(art).

Ali hej, jesam li vam rekao da sam već dva sata i 50 minuta službeno na godišnjem i da ću najkasnije u nedjelju biti na Motovunu gdje ću tijekom tjedna vidjeti minimalno tri dobra filma? Eh, i da - d konklužn:

Pogledajte film. Naprosto da vidite da sam u pravu.

HRT je imao takav pokušaj, no nije im išlo baš od ruke. Vidi se da su noću dežurni kamerman, mali od surfanja po netu koji prikuplja informacije te voditeljica. Nema na brzinu sklepanih (a opet kvalitetnih) priloga s mnogo sitnih detalja, analiza, informacija. Nekako mi je to sve bilo suviše plošno, nezanimljivo, pa sam vratio na CNN.

Njima jedino zamjeram prevoditelje koji su prevodili na engleski jezik. Lik je pogubio pola rečenica, riječi i ponašao se onako kako bih se ja, kojemu to nije posao ni struka, vjerojatno ponašao u toj strci. Što se portala tiče, i tu CNN prednjači, sa svojim apdejtovima koji su jasno označeni i vidljivi. BBC također ima odlične izvještaje na svom (prekul) portalu. Pored glavne vijesti ima sve popratne elemente, od profila Karadžića, povijesti sukoba, sve što je potrebno da neupućen netko u kratkom vremenu dobije sve informacije.

Kod domaćih portala me iznenadio 24sata jer sam očekivao da će na svom super prilagodljivom portalu okačiti vijest preko čitavog ekrana, kao za vrijeme EURA, ali ništa, čak im je i u naslovu Karadžić na posljednjem mjestu, pa dok pročitaš… prođe vrijeme. Jutarnji je u tiskanom izdanju imao naslovnicu s velikom slikom Karadžića i natpisom NAPOKON dok je u egidi pisalo Srbi daju Karadžića za EU.

Da sam urednik Jutarnjeg i da mi se tolerira ekscentričnost na uštrb publike, napisao bih NAPOK(L)ON jer je očito da su ga Srbi odlučili darovati Haagu u trenutku kad im to politički odgovara.

Što se samog Karadžića tiče, gledam te fotke i razmišljam bi li ga prepoznao da sam ga sreo i nikako se ne mogu odlučiti. Vjerojatno ne bih jer mu je maska stvarno dobra.

Šalu na stranu. Evo što možete pročitati u novom broju kojeg sam jutros detaljno proučio i koji je po mom skromnom mišljenju u top tri broja po kvaliteti. Vjerojatno i zato što ima više stranica nego inače. Tema broja su mediji, provučeni kroz nekoliko tekstova, bilo da se radi o internetu, novinama ilifilmu.

Za one koji poput mene strepe hoće li se situacija na poslu srediti na vrijeme da odu na Motovun, članak drage mi Zrinke Pavlić o deset godina Motovun Film Festivala dolazi kao naručen. Anegdote, zašto volimo MFF, što nas smeta, tko tu koga i zašto.

Lebowski u svojoj drugoj po redu kolumni Novinar 1.0 duhovito opisuje dogodovštine s bakicama iz provincije, a Tanja Rudež ispituje 25 znanstvenika, svakom po jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji ili putovanju kroz vrijeme. Odgovori su odlični i daju naslutiti da Data i Picard ne laprdaju svemirom za džabe.

101 ali bezvrijedan velika je ljetna tema o 101 medijskoj ličnosti koja nam nije trebala. Moj je zadatak bio kontaktirati medijske stručnjake i priupitati ih za mišljenje o ljudima koji isto nemaju, kao ni stav, svrhu i bilo što drugo, a opet svi znamo za njih. Ispod svake osobe nalazi se njezin plan b za daljnje postupanje u životu. Iznimno duhovito, svakako pročitati.

Ne znam tko je Igor Roginek, ali tekst ( i fotke) o Obami i političkom marketingu na šajni-and-gliteri američki način je odličan, kao i njegovi prethodni uradci. Rogi, javi se za pivu.

Možda neugoda nije prava riječ, no otprilike se tako osjećam kad listam stranice rubrika Blogosfera i 2.0 jer to ja popunjavam pa mi je malo čudno gledati tekstove jedan za drugim. U ovom broju pišem o Kultu amatera aka blogera koje sam već spominjao. Nekako u isto vrijeme je krenula i spika oko Hrvatske blogerske organizacije pa mogu reći da su mi sjeli na volej mahom inspiriran knjigom. Pročitajte članak, bit će vam jasnije.

Druga tema kojom se bavim je Twitter novinarstvo. Što je to, ne smijem vam otkriti već vam suflirati da kupite PlanB i sami saznate. Tako piše u mom ugovoru s Borjom vrijednom par stotina tisuća kuna pa ga ne bih htio ugrožavati, nadam se da razumijete.

Treći u nizu mojih tekstova je zapravo nova rubrika Novo i (bes)korisno koju sam izmislio samo zbog povećanja cifre u već spomenutom ugovoru. Tu predstavljam nekoliko novih startupova koji su ili zanimljivi i korisni ili zanimljivi i beskorisni. Na drugoj stranici rubrike u svakom će broju jedan web dizajner odabrati neku novu cool stranicu i predstaviti je. Nadam se da smo ovim potezom barem privremeno ušutkali stotine tisuća čitatelja koji su nakon čitanja posljednjih brojeva urlikali da im nedostaje weba.

Od turbokul stvari tu je intervju s prekul Rockabilly bendom MadMen kojeg volim slušati uz velebitsko u birtiji Route 66. Odlični za plesnjake. Kao i Porsche automobili kojima na iste možete doći već 60 godina, a o čemu možete čitati u dvobroju.

I još mnogo toga, naravno. Navalite na kioske. Još malo pa nestalo.

Blog je medij u kojemu ja (subjektivno) pišem o sebi i svojoj okolini, bilo da je moja okolina politika ili rezbarenje. Novinarstvo je profesija čija je zadaća informirati, zabaviti i educirati i koja se može staviti u profesionalne okvire. Blog nitko ne može (ni ne treba, u tome je čar) kontrolirati odgovara li profesionalnim kriterijima (istinitost, preciznost, objektivnost…)

Građansko novinarstvo je ono što je zajedničko blogu i novinarstvu. Pojavljuje se periodično. Kad osoba koja ili je vijest ili ima vijest nastupa u javnosti iz pozicije blogera. Svjedok događaja koji je uz tehnologiju postao reporter.

Mislite li da je građansko novinarstvo, novinarstvo, građanski aktivizam i inicijative, te blogovi jedno te isto? Nipošto. Pristup je u potpunosti drugačiji.

Najavio sam ranije da čitam The culf of amateur - how today’s internet is killing our culture, Andrewa Keena. Eh, pa pročitah i dojmovi su snažni. Mislim da je svaki bloger treba pročitati i malo se zamisliti jer Keen ne otkriva toplu vodu i baca nam je u lice, nego realno spušta na zemlju sve amatere ovog svijeta (ponajviše blogere) koji misle da mogu biti autori, publika i kritičari u isto vrijeme. Demokratizacija medija jede svoju djecu. Detaljnije dojmove, njih par tisuća znakova, moći ćete pročitati u sljedećem broju PlanaB koji izlazi za sedam dana.