Index.hr bio je nedostupan 25 sati. Putem priopćenja koje je jučer stiglo u novinske redakcije javili su kako je u pitanju ‘intezivni DDoS (Distributed Denial of Service) napad na portal te kako tehničko osoblje Indexa radi na zaustavljanju napada’.

Vlasnik portala, Matija Babić, dodao je kako im je šteta već sad viša od 100 tisuća kuna.

To je činjenica, ne mogu naplatiti bannere i oglase kad ih nisu ‘vrtili’ na sajtu. No, evo također i još nekoliko činjenica koje su me navele da posumnjam u istinitost njegovih tvrdnji.

- Nekoliko programera i system admina s kojima sam danas razgovarao potvrdili su mi sumnje da napadi ne mogu trajati toliko dugo. Upućeniji će znati više, no takvi napadači se režu čim se primijeti povećana aktivnost s jedne (ili više) IP adresa, a čak i da su uspjeli u potpunosti uništiti servere, proces podizanja sistema na novom serveru ne bi trebao trajati duže od osam sati, tvrde upućeni. Posebice kad je riječ o jednom od najposjećenijih portala koji mora imati dobru zaštitu i podršku.

- Što se zapravo dogodilo najbolje zna sistem administrator koji ima pristup logovima servera. Indeksovi su smješteni u Vodatelu, odnosno u Metronetu, što je javno dostupna informacija. Preko poznanika sam došao do osobe zaposlene u jednoj od spomenutih tvrtki koja tvrdi da nema nikakvih hakerskih napada niti ikakvih prijetnji izvana. Informacija je dovoljno pouzdana da joj vjerujem.

- Istu priču sasvim slučajno potvrdila je i jedna neoprezna zaposlenica Indexa koja je danas na tramvajskoj stanici glasno na mobitel pričala o problemima u redakciji, navodeći kako su primorani ‘prodavati’ priču o hakiranju, dok je zapravo problem u (ne)održavanju servera. Dodala je kako njihov vlasnik tvrdi da im je priča o hakiranju odličan marketinški potez.

Slažem se, taktički odličan potez prodavati priču o hakiranju u danima kad vladini poslušnici svima pomalo kuckaju na vrata zbog mnogo manje bitnih informacija nego što su objavljene na Indeksu. Ono što će se sad dogoditi jest light verzija Stojedinice.

Index će opet proraditi, pisat će o zlim hakerima koji su ih napali, predočit će policijski zapisnik kao dokaz da su iste prijavili i bit će žrtva sistema, dižući se tako u očima čitatelja, a sve zbog nekoliko tehničkih poteškoća.

Moji motivi nisu zlonamjerni, radim na konkurentskom portalu i to što su oni nedostupni (nama) ostalima ide samo u prilog. Vidim koji su im (marketinški) razlozi za takvo postupanje prema čitateljima, no ne odobravam ih.

Ekipu s blog.hr portala je padanje servera koštalo par stotina korisnika, ali su barem bili iskreni.

UPDATE:

Index.hr je ponovo dostupan, nakon 25 sati odsutnosti. I dalje su kod iste priče.

Novi PlanB već je par dana na kioscima, a evo i par komentara na sadržaj. Tema broja je perspektiva, odnosno promjena iste. Bilo da je riječ o mjestu stanovanja ili načinu korištenja (i pronalaska) energije. Pa krenimo redom prebrati sadržaj koji mi se posebno svidio.

Jedna i jedinstvena Irena Rašeta otvara lepezu tema člankom o Domovima, slatkim domovima superheroja. Gdje žive, zašto tamo žive i slično. SF tema na rubu realnosti. Ire ima i još bolju temu, a to su Star Trek kapetani, odnosno Gdje su i što rade. Nisam znao da je Picard imao bend Sunspots u kojemu su bili i Riker, La Forge i Data. Kao i da su Data i on kumovi u RL-u.

Sanja Radović piše o projektu Venera. Što je to, zašto je bitno i koja je ideja? Google je štur, PlanB zna

Kolegica iz crne kronike Jutarnjeg lista Mila Batinica i ja u ovom broju obrađujemo temu Mali grad Hrvatska. Kaže otprilike ovako: Odabrali smo 30 gradova do 15 tisuća stanovnika, saznali zilijun informacija o njima, strpali ih u excel tablicu (koja je objavljena i velika i nemojte je gledati jer će vas zaboljeti glava), malo računali prosjeke, pa onda malo ponderirali (jel?) podatke jedne s drugima i računali, kemijali, da bi u konačnici dobili neke postotke koji kažu da je jedan grad na poziciji broj jedan, drugi na dva… i tako do trideset. Uz brojke idu i kratki tekstovi s nekim najbitnijim podacima o svakom gradu…

Oglašavanje je ozbiljna stvar, tvrdi Olja Petrović. Ne mogu se ne složiti s njom, posebice kad sam pročitao tekst koji fokus ima na kampanji “Rumunji u Europi”. Što i kako? Čitajte

Definitivno najzanimljivija individua u Jutarnjem listu je Tanja Rudež, profesorica fizike koja prati znanost i to radi izuzetno dobro. Ovaj put u PlanuB piše o Pantentima s Ruđera. Tvrtka Ruđer inovacije komercijalizira znanje.. kako i na koji način? Sve lijepo piše.

Kolega Robert Pašičko kojeg sam napokon i upoznao, piše o Strategiji energetskog razvoja RH. Poprilično teška tema, ali nevjerojatno informativna i zanimljiva. Kakva će nam biti energetska budućnost, što piše u Zelenoj knjižici..

U Blogosferi se ovaj mjesec bavimo smrću blogova. Siniša Dukarić piše Za, Boris Ličina piše Protiv smrti blogova.

Najzanimljivija tema mi je svakako Vodič kroz filmove o Jamesu Bondu Bojana Mušćeta. Dobar način da se prisjetite svih onih dobrih James Bond filmova, posebice kad pogledate ovo novo smeće ‘Zrno utjehe’. Oh, utješim ih zrnom u čelo. Uništiše Bonda.

Cheerleading! Da, ima ga i u Hrvatskoj i da, one su lijepe, mlade i rasplesane. Puno slika, malo teksta, kako i pristaje.

Krešimir Mišak gost je kod Stele Jelinčić u rubrici Demode na mode. Nakon toliko emisija Na rubu znanosti ovaj čovjek zaista ima što za reći.. a mi što za pročitati.

Tu su i uvijek prisutne rubrike koje se bave glazbom, književnošću, filmom, dizajnom, webom i hrpom drugih stvari.

Inače, PlanB se odlično drži na tržištu. Sve više me ljudi pita što znam o časopisu i kakav mi je, a evo čujem i da će studenti u Rijeci raditi i neko istraživanje povodom teme iz PlanaB.

Budućnost je, dakle, optimistična. Kao i sljedeći broj.

Dok čekamo novi broj PlanaB i komentare, evo nešto iz starih brojeva dostupnih na webu. Članak ‘Kako je web promijenio jezik’ bavi se ponajviše klincima, Google generacijom i njihovom odnosu prema jeziku, prema internetu, a onda i prema jeziku u odnosu na internet. Što kada se skraćenica ‘LOL’ pronađe u školskoj zadaći? Što kada onaj koji ju je napisao pritom ne misli da je napravio nešto loše? Nešto više o tome možete pronaći na stranicama PlanaB, preciznije na ovom linku.

Novi broj je upravo ovih dana stigao na kioske. U njemu ovaj put imam združenu temu naziva Mali grad Hrvatska. Više o tome dok i sam vidim kako je ispalo.

U međuvremenu sam otkrio jednog ful zabavnog lika na YouTubeu. Onako, relativno inteligentan humor i zanimljive dosjetke. U jednoj od njih obračunava se s masovnim medijima, mnogima omiljenim obmanjivačkim aparatom. Da ne duljim:

Dvije predivne djevojke s radio Studenta ugostile su me danas u svojoj emisiji “Pozitiva“. Glavna tema - blog. Što, kako i zašto, kad sam počeo, gdje sam završio, što me veselilo. Ukratko, brbljali smo o blogu i svemu što se bloga tiče. To mi je treći medijski nastup u kojem sam ja gost (BUG, Dobro Jutro, Hrvatska) i gdje brljavim nešto o blogu. I svaki put (kako li ovo nadmeno zvuči) tijekom i nakon intervjua razmišljam o tom božjem blogu i što će s njim biti.

Odustao sam od pisanja valjda već dvadeset puta, proglasio ga mrtvim u svim mogućim medijima, pokopao, raksrstio s njim i opet mu se vratio. Razmišljam što će na kraju biti s tim svim blogovima i danas dolazim do jednog predivnog zaključka; blogovi će (p)ostati virtualni CV. Ništa mnogo više od toga, mjesto za proširenu samopromociju.

Moj blog, primjerice, vrvi samopromocijom. Smatram to pozitivnom osobinom, koju je moguće unovčiti. Kad bih, primjerice, zapošljavao nekoga u svojoj novinarskoj struci, mrtav hladan bih ga tražio da mi navede adresu svog bloga. Kada bi mi netko u CV-u naveo adresu bloga i napisao “za više informacija”, mislim da bih ga zaposlio isti čas, iako bih mu na blogu saznao da se bavi okultizmom i da je po struci zapravo priučeni mesar.

Slučajno ili ne, danas sam vidio da je Borja na naslovnici PlanaB istaknuo moj članak o četvrtom rođendanu bloga u Hrvata iz devetog broja. U njemu isto moraliziram o sličnoj tematici, što je bilo, kamo će ići i što će biti.

Pa kad se osvrnem, pogledam, od bloga samo dobro. Od lijepih djevojaka sa Studenta sam saznao da je jedna djevojka (meni nepoznata) prestala čitati blogove nakon što sam prestao pisati Aristona. Opet slučajnost ili ne, ne znam. U svakom slučaju, kad god otvorim ovaj prokleti editor i krenem pisati, teško mi je zaustaviti se.  Žao mi je ponekad što sam prestao objavljivati neozbiljne piskarije. Tad je to još bio blog, prije nego je postao CV.

Dok razmišljate o tome, evo jedne kišno prigodne.

Europapress Holding (EPH) od sutra ima još jedan website u svojoj ergeli - Gorila.hr. Beta verzija već je par tjedana dostupna online, no službena promocija i početak rada kreću od sutra.

Što je Gorila.hr?

Riječ je o servisu, news agregatoru koji sakuplja najzanimljivije sadržaje s EPH-ovih web izdanja (Jutarnji, Slobodna, Cosmopolitan, Sportske novosti…). Glavni sadržaji su odabrani urednički, ne putem nekog algoritma (iako ni ta opcija nije isključena u budućnosti), a ostatak RSS tehnologijom. Klik na pojedini članak vodi vas na sajt i originalnu lokaciju sadržaja.

Što sve mogu naći na Gorili?

Osim navedenog sadržaja, na Gorili možete pratiti vijesti sa nekoliko vanjskih portala (CNN, BBC) te nekoliko domaćih i stranih blogera. Fun zone i Video box donose pregršt light sadržaja, a vodič vas podsjeća na događaje u Hrvatskoj. Osim toga, tu su i vremenska prognoza, stanje na cestama, recepti i brojač kalorija, tečajna lista s konverterom, englesko-hrvatski riječnik…  Ukratko, svega da se ubije dvadesetak minuta klikajući.

Zašto bih išao na Gorila.hr servis?

Pretpostavimo da većina korisnika interneta nisu power useri koji vješto barataju RSS tehnologijom, pronalaze zanimljiv sadržaj na netu bez puno problema i u kratkom vremenu. Gorila.hr je sajt namijenjen ekipi koja želi doći na jedno mjesto i tamo naći najzanimljivije i najaktualnije sadržaje na (domaćem) webu. Dakle, ako niste u ovih četiri posto naprednih usera, Gorila.hr je za vas. Uz to, ono što se meni posebno sviđa, imaju Gorila zaglavlje koje vas podsjeća s koje ste stranice kliknuli tako da ne morate koristiti hrpu back klikova.

Oh, i jesam li spomenuo da će uskoro imati i svoj mail? @gorila.hr zvuči jako dobro

Nego, Nebojša, zašto ti reklamiraš Gorila.hr servis?

Nakon što smo ugasili Sutra.hr, kratko vrijeme sam radio na pripremi Gorile. Doduše, tad se sajt zvao uber portal što mu poprilično jasno ocrtava smisao i koncept. Onda sam počeo raditi na Jutarnji.hr portalu, kao novinar i urednik smjene, napustio Gorilu, ostavljajući tamo svoju omiljenu urednicu (četvrtu od pet u par godina rada!) da bude kreativna i vrijedna.

Pa rekoh, da joj poželim sreću u radu. U svakom slučaju - bacite oko i komentirajte.

Zadnji pasus ovog posta nije posvećen Gorili

Kao što rekoh, prije par tjedana sam počeo raditi na Jutarnji.hr portalu. Zapravo, prvi radni dan mi je bio za vrijeme akcije Indeks, otkad imamo nešto drugačiju naslovnu, noseću vijest. Budući da se još uvijek navikavam na brz i naporan tempo rada na news portalu, u potpunosti sam zanemario sve ostalo i sve ostale. Dva projekta stagniraju, čekaju.  Eto i odgovora zašto mi blog sjedi u tami, u bespućima plavetnila i čeka da mu se posvetim.

Kad već najavljujem, iskoristit ću priliku i najaviti neke promjene na Jutarnji.hr portalu. Do sad ste zapravo mogli vidjeti da se režim objave nešto promijenio, pa smo sad ponešto brži i aktualniji, web first koncepcija počinje davati prve rezultate. To za sobom neminovno povlači i neke vizualne promjene, a bit će ih.. bit će svega. Informacije ćete dobiti na vrijeme i na ovome mjestu.

PS pasus posvećen je PlanB magazinu

Nisam zapravo stigao predstaviti posljednji broj, pa bacite oko sami na najbolju naslovnicu do sad i sve što se ispod nje krije. Među novim člancima koji su dostupni online, usmjeravam vas na onaj o Twitter novinarstvu za koji sam dobio poprilično dobar feedback.

Novi PlanB već je nekoliko dana na kioscima, a ja pomalo kasnim ovih dana sa svime, pa tako i sa svojim kratkim komentarom na teme… Rujanski broj izašao je u ponešto drugačijem izdanju. Vraćene su neke stare rubrike , dizajn je nešto prozračniji i umjereniji u odnosu na prethodne brojeve, rubrike su dobile upečatljiviju podjelu… čime se postigla veća ozbiljnost.

Od tema ponajviše onih vezanih uz i za medije i marketing. Uvod je kolumna Mislava Bage o teškoj situaciji u novinarstvu i njegovom srozavanju na dno već poznatog dna. Potom ide tema broja Panika između redaka u kojoj se nekoliko autora osvrnulo na neke pozitivne događaje u domaćem novinarstvu proteklih 20ak godina. Borja kaže kako se stalno izvlači ono loše, zaboravlja se ono dobro… ima tu nešto.

Poslije medija stiže nešto marketinga, točnije - povijest hrvatskog marketinga o čemu piše Kristian Benić. Izuzetno iscrpan i zanimljiv tekst koji može poslužiti kao literatura za učenje osnovih podataka o hrvatskom marketingu.

Gordan Beraković i Nada Bašić pišu o Psihologiji oglašavanja. Članak u kojemu možete saznati je li subliminalno oglašavanje istina ili mit te kako zapravo biramo proizvode koje kupujemo.

Ja se u ovom broju bavim jezikom i webom u temi Kako je web promijenio jezik. Priupitao sam najstručniju (tako mi kažu) osobu za tu tematiku par zanimljivih pitanja i dobio mnoštvo zanimljivih odgovora. Jeste li znali da čak 35 posto hrvatskih tinejdžera ne misli da je nepismeno ili loše u zadaćnici napisati “LOL“? Lol.

Igor Roginek je otišao u Iran. Još jedan u nizu njegovih odličnih tekstova. Tako treba izgledati putopis, a ne biti fakin kopi pejst turističkog vodiča.

U Blogosferu smo ovaj mjesec smjestili nekoliko rubrika. Umjesto jednog velikog teksta, tu su sad male rubrike, Za i Protiv, F!, Blog knjiga, 1492 te Blogostaj. Budući da sam ja zadužen za taj dio, svaki komentar je dobrodošao. Tako se barem kaže.

Genijalna Ivana Juriša - Achere ima dva izvrsna glazbena intervjua - The Roots i Justice. Nisam neki fan, ali volim čitati intervjue. Za razliku od Tomislava Wrussa (mog šefa, op.a.) koji je taj podatak iznio u velikom intervju(u). S njim je razgovala Stela Jelinčić u rubrici Demode na mode, a kako tvrdi, ovo mu je prvi intervju u životu. Mala ekskluziva, jel, s mnogo zanimljivih razmišljanja. U svakom slučaju, lijepo je pročitati da se čovjek koji određuje smjer jedne medijske kompanije zna kamo to sve ide, i kako bi tamo trebalo stići.

Irena Rašeta, naša omiljena profesorica el Espanol piše o nekim sjajnim knjigama koje tek treba pročitati te dva puta spominje i piše o nekim mojim omiljenim knjigama i piscima, pa joj zato eto veliki plus. Od ostalih tema koje su meni fora tu je još i Gothic u Kužim spiku rubrici.

Eh, a što se panike tiče, ne znam koliko ste pratili akciju Indeks. Jutarnji i Jutarnji.hr su definitivno rasturili tu temu. Ostali mediji su pustili suze i s jednakim intezitetom s kojim su se sprdali sa slučajem Butković sad su se obrušili na jednostavnu i neosporivu činjenicu da smo imali bolje informacije.

Nekako se pogodilo da baš taj dan počnem raditi opet u Jutarnjem, ovaj put u online izdanju u kojemu su se, opet se pogodilo, baš taj dan počele primjenjivati neke ozbiljnije promjene. A bit će ih, ovo je generalno uzbudljivo vrijeme za posao u medijima, online i tiskanim izdanjima.

Osobno najzanimljivije su mi priče koje mediji isprovociraju samim svojim postojanjem. Teorije zavjera. Evo, recimo, na forumhaeru ekipa zna zašto je Jutarnji prvi imao informaciju o operaciji Indeks. Kažu oni, veoma upućeni, da je taj dan izostao u novinama okvir s Miljušem koji izlazi već stotinjak dana, otkako je pretučen. No, već je par puta taj okvir izostavljen iz jednostavnog razloga - manjak prostora zbog izvanrednih situacija, poput ove. Ipak, to je savršen poligon za treniranje mašte. Kažu, Jutarnji je prodao Miljuša i njegov slučaj za informaciju o Indeksu.

Upotrijebimo logiku. Prodali su Miljušev slučaj za info o nečemu što nisu znali da će biti, pa su onda prvi znali… a kako su znali da će nešto uopće biti? Ni David Icke se ne bi posramio takvih teorija.

Twitter ne koristim učestalo, ali zato Digg možda i prečesto. Upravo sam tamo naišao na vijest o tome da je izašla beta social-information, kako li već, servisa koji je zapravo spoj Twittera i Digga te ima užasno ime Dwigger. Koliko je funkcionalan ne znam, ali djeluje zabavno. Nešto više o tome pročitajte ovdje, a ako vas intrigira, probajte se igrati ovdje. Nego, kad će web 3.0 već jednom?

Portal Sutra.hr prije nekoliko je dana prestao s objavljivanjem novih priča i na taj način prekinuo s radom. Neki mediji su izvjestili o tome, no uglavnom smo otišli tiho kako smo i došli. Ostalo je nekoliko nerazjašnjenih pitanja, a budući da sam u proteklih desetak mjeseci rada na tom projektu iscrpio izvore energije, neću ići pretjerano u detalje. Jednog dana, kad se obogatim s 25 godina i bude mi dosadno u životu, napisat ću knjigu o Sutra.hr i svim nedaćama koje su nas zatekle.

Kratka verzija kaže da se radilo o odličnoj ideji novog medija čija se plemenita namjena vidjela već u biranju imena koje je bilo prepušteno korisnicima. Sve ostalo trebalo je ići puno lakše. Pokrenuli smo beta verziju portala, a potom počeli raditi na konačnoj verziji sajta i tiskanom izdanju. Portal je bio zamišljen ne kao news portal (čemu raditi konkurenciju listovima u kući?), već kao agregat, prostor za okupljanje ideja, komentara i priča korisnika koje bi potom novinari istraživali i obrađivali, te na kraju publicirali putem tiskanog izdanja.

I dalje mislim da je to odlična ideja, a potvrdu toga nalazim i u mnogim stručnim člancima, pa i knjigama, koji se bave budućnošću novinarstva, kolegama koji se bave webom i novinarstvom…

Nakon par mjeseci hladnog pogona, uglavnom zbog nekih tehničkih problema, privremeno se odustalo od print izdanja. Projekt je u potpunosti postao web based. Što smo time dobili?

Prilagodi se ili umri (poslovno)

Novinare koji su trebali raditi u printu, a najednom postaju web novinari. Uredništvo web redakcije koje se sad preklapa u potpunosti s uredništvom printa. Trebalo se prilagoditi. Mislim da je najviše problema nastalo u tom trenutku.

Koncept sajta najednom se ne uklapa u radnu okolinu. Neki ljudi više nisu sigurni što i kako, dižu ruke. Mi koji smo ostali pokušavamo se prilagoditi. Neki lakše, neki teže.

Promocija je bila zamišljena, isplanirana i osmišljena. Nije krenula jer se odustalo od printa. Unatoč tome, u vrlo kratkom roku okupili smo par tisuća ljudi na dnevnoj bazi i poveći broj građana-novinara. Nastavili smo s radom uz brojna podmetanja nogu, što od zlih minusara, što od kolega iz struke koji su nas se uplašili.

Ne u kontekstu toga da ćemo se nametnuti kao novinarska sila, već kao promjene koje nosimo sa sobom. A upravo je to sva vrijednost ovog projekta, iako nije potrajao.  EPH je ogromna medijska firma i Sutra.hr je bio prvi korak u suočavanju s budućnosti koju su (smo) nametnuli blogeri i web 2.0 kultura, koncept.

Sutra.hr je unutar firme stvorio prvu generaciju novinara koji se ne groze interneta. Barem oni koji su ostali raditi na projektu. Sutra.hr je prvi korak u web first koncepciji koja je zavladala novinarskim svijetom. Utoliko je projekt uspio, čak i da ne spominjem desetke sitnih akcija kojima smo pomogli građanima, tj. kojima su si sami pomogli, pisanjem o svojim problemima. Također, sa Sutra.hr je oživio i EPH TV koji sada odlično funkcionira na portalima EPH-a, posebice Jutarnjeg lista.

Web first koncept

U skorašnjoj budućnosti, vjerujem (i ponešto znam) svi će se tiskani mediji, ne samo u EPH-u, u potpunosti koncentrirati na web first koncepciju. Nema više breaking newsa koji se čuva za print. Ekipa koja je radila na Sutra.hr lakše će se snaći na novim poslovima od drugih.

Zašto se onda portal ugasio? Službeni izvještaj koji je objavljen iz pera glavnog urednika kaže da je riječ o neprofitabilnosti u ovom trenutku razvoja. Što u potpunosti ima smisla, ako uzmete u obzir sve navedeno.

Osobno mi je žao što se portal ugasio i što je tijekom proteklih mjeseci bilo poprilično mnogo problema koji su do gašenja i doveli. Na projekt sam pozvan kao web urednik, a na kraju sam radio sve što se moglo raditi, od koncepta, novinarskog i uredničkog posla, administracije i odnosa s korisnicima, pisanja copya i tone službenih mailova, učenje kolega savladavanju web tehnologija… u čemu sam, naravno, naučio hrpu novih stvari vrijednih stavljanja u CV. U isti ću uskoro upisati novo radno mjesto u EPH-u, u web timu koji se bavi portalima u kući, što novim, što postojećim.

Problem kojeg ću s godinama savladati, nadam se, a koji mi se iskristalzirao proteklih mjeseci dok sam radio na Sutra.hr jest taj što posao shvaćam suviše osobno. Predam mu se u potpunosti, ne dolazim na posao odrađivati što treba, već sam u poslu čitav dan. Zamislite onda koliko je tu frustracija kad oko tebe ima ljudi koji hladno odrađuju svojih osam sati i koji ne gube živce kad dođe do problema.

Što se korisnika portala tiče, ima preko 400 zanimljivih komentara na ‘oproštajnoj‘ temi, a budući da smo ipak uspjeli stvoriti jednu snažnu i međusobno povezanu zajednicu ona će preživjeti na drugom mjestu, portalu Svima.net koji je otvorio jedan od usera, za ekipu sa Sutra.hr. Svaka im čast na volji, to je ekipa kakvu svaki community želi.

To je u biti to. Za više detalja morate sačekati par godina i knjigu.

Kako piše na njihovom sajtu, Weekend Media Festival je “regionalno okupljanje svih medija, razmjenjivanje ideja, kreativnosti i informacija, novih poslovnih modela i mjesto susreta medijskih stručnjaka iz regije i svijeta”. Možda nisam medijski stručnjak, ali sam medijski entuzijast koji će tamo biti po službenoj, novinarskoj dužnosti. Ono čemu se nadam su nova poznanstva, informacije te jedan novi posao, odnosno socijalno medijski projekt, ako sve prođe ok. Na Festivalu koji traje četiri dana (18. - 21.9) bi se trebale pojaviti neke veće zvjerke, poput Blake Chandleea, šefa europskog Facebooka. WMF je prvo okupljanje ovakve prirode u regiji, nadam se ne i posljednje.

Roditelji.hr

Draga prijateljica i blogerica čiji identitet za sad nema smisla otkrivati, glavna je urednica novog portala za djecu Roditelji.hr koji će uskoro postati funkcionalan i dostupan roditeljima, djeci i svima ostalima. Krenuli su odlično, genijalnom nagradnom igrom za klince, grupom na Facebooku, uspješnim viralnim marketingom pa se već sad po blogosferi, posebice među roditeljima, stvara odličan hype. Držim im fige i nadam se da će uspjeti.

Karla Fabrio

Karla Fabrio jedna je od rijetkih sportašica čiji me uspjesi zanimaju i vesele. Svojevremeno sam radio intervju s njom za PlanB i osvojila me svojim načinom razmišljanja i poniznošću kakvu posjeduju samo veliki sportaši. Danas je u Jutarnjem članak o njoj, priprema se za europsko prvenstvo u ronjenju, a trenutačno drži titulu svjetske prvakinje u daljinskom ronjenju. Njoj također držim fige.

Bug i blogeri

Časopis Bug u rujanskom broju donosi priču o regionalnim blogerima pod naslovom Kad su b(l)ogovi vladali, a iz pera kolege Ivana Brezaka Brkana. U članku Ivan piše o budućnosti i percepciji domaće blogosfere. Sugovornici su bili Stjepan Zlodi, Dragan Varagić, Borja, Mrak, Bruno Šarić (SEO.hr) i ja.

Inače, ovo mi je drugo pojavljivanje u medijima u poziciji sugovornika. Prvi sam put prije neka dva mjeseca govorio u radioemisiji Veseli hakeri o Facebooku i pritom napravio 30ak omanjih gafova, no ovaj sam put zadovljan medijskim nastupom. Ipak je tisak moj medij. A što smo to mudro zborili o blogovima, pročitajte u BUG-u.

Mislim da je najbolji dosadašnji izvještaj vezan uz Dragana Davida Dabića aka Radovana Karadžića odradila ekipa CNN-a. Prvu sam vijest vidio upravo tamo, nešto poslije ponoći. Aktivirali su sve moguće dopisnike, političke analitičare, ljudi upoznate sa situacijom, lovom na Karadžića, zločine koje je počinio… ma sve. Okačili su svoju poznatu developing story trakicu te iza nje u real timeu razvijali priču. Dinamično, uzbudljivo, informativno!

HRT je imao takav pokušaj, no nije im išlo baš od ruke. Vidi se da su noću dežurni kamerman, mali od surfanja po netu koji prikuplja informacije te voditeljica. Nema na brzinu sklepanih (a opet kvalitetnih) priloga s mnogo sitnih detalja, analiza, informacija. Nekako mi je to sve bilo suviše plošno, nezanimljivo, pa sam vratio na CNN.

Njima jedino zamjeram prevoditelje koji su prevodili na engleski jezik. Lik je pogubio pola rečenica, riječi i ponašao se onako kako bih se ja, kojemu to nije posao ni struka, vjerojatno ponašao u toj strci. Što se portala tiče, i tu CNN prednjači, sa svojim apdejtovima koji su jasno označeni i vidljivi. BBC također ima odlične izvještaje na svom (prekul) portalu. Pored glavne vijesti ima sve popratne elemente, od profila Karadžića, povijesti sukoba, sve što je potrebno da neupućen netko u kratkom vremenu dobije sve informacije.

Kod domaćih portala me iznenadio 24sata jer sam očekivao da će na svom super prilagodljivom portalu okačiti vijest preko čitavog ekrana, kao za vrijeme EURA, ali ništa, čak im je i u naslovu Karadžić na posljednjem mjestu, pa dok pročitaš… prođe vrijeme. Jutarnji je u tiskanom izdanju imao naslovnicu s velikom slikom Karadžića i natpisom NAPOKON dok je u egidi pisalo Srbi daju Karadžića za EU.

Da sam urednik Jutarnjeg i da mi se tolerira ekscentričnost na uštrb publike, napisao bih NAPOK(L)ON jer je očito da su ga Srbi odlučili darovati Haagu u trenutku kad im to politički odgovara.

Što se samog Karadžića tiče, gledam te fotke i razmišljam bi li ga prepoznao da sam ga sreo i nikako se ne mogu odlučiti. Vjerojatno ne bih jer mu je maska stvarno dobra.