Mislim da je najbolji dosadašnji izvještaj vezan uz Dragana Davida Dabića aka Radovana Karadžića odradila ekipa CNN-a. Prvu sam vijest vidio upravo tamo, nešto poslije ponoći. Aktivirali su sve moguće dopisnike, političke analitičare, ljudi upoznate sa situacijom, lovom na Karadžića, zločine koje je počinio… ma sve. Okačili su svoju poznatu developing story trakicu te iza nje u real timeu razvijali priču. Dinamično, uzbudljivo, informativno!

HRT je imao takav pokušaj, no nije im išlo baš od ruke. Vidi se da su noću dežurni kamerman, mali od surfanja po netu koji prikuplja informacije te voditeljica. Nema na brzinu sklepanih (a opet kvalitetnih) priloga s mnogo sitnih detalja, analiza, informacija. Nekako mi je to sve bilo suviše plošno, nezanimljivo, pa sam vratio na CNN.

Njima jedino zamjeram prevoditelje koji su prevodili na engleski jezik. Lik je pogubio pola rečenica, riječi i ponašao se onako kako bih se ja, kojemu to nije posao ni struka, vjerojatno ponašao u toj strci. Što se portala tiče, i tu CNN prednjači, sa svojim apdejtovima koji su jasno označeni i vidljivi. BBC također ima odlične izvještaje na svom (prekul) portalu. Pored glavne vijesti ima sve popratne elemente, od profila Karadžića, povijesti sukoba, sve što je potrebno da neupućen netko u kratkom vremenu dobije sve informacije.

Kod domaćih portala me iznenadio 24sata jer sam očekivao da će na svom super prilagodljivom portalu okačiti vijest preko čitavog ekrana, kao za vrijeme EURA, ali ništa, čak im je i u naslovu Karadžić na posljednjem mjestu, pa dok pročitaš… prođe vrijeme. Jutarnji je u tiskanom izdanju imao naslovnicu s velikom slikom Karadžića i natpisom NAPOKON dok je u egidi pisalo Srbi daju Karadžića za EU.

Da sam urednik Jutarnjeg i da mi se tolerira ekscentričnost na uštrb publike, napisao bih NAPOK(L)ON jer je očito da su ga Srbi odlučili darovati Haagu u trenutku kad im to politički odgovara.

Što se samog Karadžića tiče, gledam te fotke i razmišljam bi li ga prepoznao da sam ga sreo i nikako se ne mogu odlučiti. Vjerojatno ne bih jer mu je maska stvarno dobra.

Da - ja sam jedan od tih, njuškala. Proturim nos u svaku novu tiskovinu koju kupim, no ništa ne miriše tako dobro kao novi PlanB, dvobroj kojim magazin slavi svoj prvi rođendan. Vrijeme je da velike medijske kuće izdvoje par milijuna eura i kupe franšizu i časopis. Meni će Borja, naravno, kao uvaženom suradniku dati nagradu u obliku novog Volva (brojka nevažna), ako se to dogodi. Ne laje pas zbog sela, je li tako?

Šalu na stranu. Evo što možete pročitati u novom broju kojeg sam jutros detaljno proučio i koji je po mom skromnom mišljenju u top tri broja po kvaliteti. Vjerojatno i zato što ima više stranica nego inače. Tema broja su mediji, provučeni kroz nekoliko tekstova, bilo da se radi o internetu, novinama ilifilmu.

Za one koji poput mene strepe hoće li se situacija na poslu srediti na vrijeme da odu na Motovun, članak drage mi Zrinke Pavlić o deset godina Motovun Film Festivala dolazi kao naručen. Anegdote, zašto volimo MFF, što nas smeta, tko tu koga i zašto.

Lebowski u svojoj drugoj po redu kolumni Novinar 1.0 duhovito opisuje dogodovštine s bakicama iz provincije, a Tanja Rudež ispituje 25 znanstvenika, svakom po jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji ili putovanju kroz vrijeme. Odgovori su odlični i daju naslutiti da Data i Picard ne laprdaju svemirom za džabe.

101 ali bezvrijedan velika je ljetna tema o 101 medijskoj ličnosti koja nam nije trebala. Moj je zadatak bio kontaktirati medijske stručnjake i priupitati ih za mišljenje o ljudima koji isto nemaju, kao ni stav, svrhu i bilo što drugo, a opet svi znamo za njih. Ispod svake osobe nalazi se njezin plan b za daljnje postupanje u životu. Iznimno duhovito, svakako pročitati.

Ne znam tko je Igor Roginek, ali tekst ( i fotke) o Obami i političkom marketingu na šajni-and-gliteri američki način je odličan, kao i njegovi prethodni uradci. Rogi, javi se za pivu.

Možda neugoda nije prava riječ, no otprilike se tako osjećam kad listam stranice rubrika Blogosfera i 2.0 jer to ja popunjavam pa mi je malo čudno gledati tekstove jedan za drugim. U ovom broju pišem o Kultu amatera aka blogera koje sam već spominjao. Nekako u isto vrijeme je krenula i spika oko Hrvatske blogerske organizacije pa mogu reći da su mi sjeli na volej mahom inspiriran knjigom. Pročitajte članak, bit će vam jasnije.

Druga tema kojom se bavim je Twitter novinarstvo. Što je to, ne smijem vam otkriti već vam suflirati da kupite PlanB i sami saznate. Tako piše u mom ugovoru s Borjom vrijednom par stotina tisuća kuna pa ga ne bih htio ugrožavati, nadam se da razumijete.

Treći u nizu mojih tekstova je zapravo nova rubrika Novo i (bes)korisno koju sam izmislio samo zbog povećanja cifre u već spomenutom ugovoru. Tu predstavljam nekoliko novih startupova koji su ili zanimljivi i korisni ili zanimljivi i beskorisni. Na drugoj stranici rubrike u svakom će broju jedan web dizajner odabrati neku novu cool stranicu i predstaviti je. Nadam se da smo ovim potezom barem privremeno ušutkali stotine tisuća čitatelja koji su nakon čitanja posljednjih brojeva urlikali da im nedostaje weba.

Od turbokul stvari tu je intervju s prekul Rockabilly bendom MadMen kojeg volim slušati uz velebitsko u birtiji Route 66. Odlični za plesnjake. Kao i Porsche automobili kojima na iste možete doći već 60 godina, a o čemu možete čitati u dvobroju.

I još mnogo toga, naravno. Navalite na kioske. Još malo pa nestalo.

Posljednjih se dana u domaćoj blogosferi vode zanimljive diskusije vezane uz pokretanje Hrvatske blogerske organizacije. Tu se negdje poteglo (tj. ja sam ga potegao) pitanje o tome je li blog isto što i građansko novinarstvo? Što vi mislite? Laiku u blogerskim vodama to bi pitanje trebalo biti nerazumljivo, no blogerima bi trebalo biti jasnije da razlika postoji i da je upečatljiva. Pokušat ću ilustrirati uz kratko pojašnjenje.

Blog je medij u kojemu ja (subjektivno) pišem o sebi i svojoj okolini, bilo da je moja okolina politika ili rezbarenje. Novinarstvo je profesija čija je zadaća informirati, zabaviti i educirati i koja se može staviti u profesionalne okvire. Blog nitko ne može (ni ne treba, u tome je čar) kontrolirati odgovara li profesionalnim kriterijima (istinitost, preciznost, objektivnost…)

Građansko novinarstvo je ono što je zajedničko blogu i novinarstvu. Pojavljuje se periodično. Kad osoba koja ili je vijest ili ima vijest nastupa u javnosti iz pozicije blogera. Svjedok događaja koji je uz tehnologiju postao reporter.

Mislite li da je građansko novinarstvo, novinarstvo, građanski aktivizam i inicijative, te blogovi jedno te isto? Nipošto. Pristup je u potpunosti drugačiji.

Stranica Books je apdejtana. Za sad se na njoj nalaze tri knjiške preporuke; stručna literatura koja se bavi webom, medijima i sociologijom. Kako vrijeme odmiče tamo će smještaj naći sve što pročitam, a čini mi se da je vrijedno preporuke. Možda će tako biti i s knjigom Tko uopće smišlja te reklame?!? Borisa Belaka koju upravo čitam.

Najavio sam ranije da čitam The culf of amateur - how today’s internet is killing our culture, Andrewa Keena. Eh, pa pročitah i dojmovi su snažni. Mislim da je svaki bloger treba pročitati i malo se zamisliti jer Keen ne otkriva toplu vodu i baca nam je u lice, nego realno spušta na zemlju sve amatere ovog svijeta (ponajviše blogere) koji misle da mogu biti autori, publika i kritičari u isto vrijeme. Demokratizacija medija jede svoju djecu. Detaljnije dojmove, njih par tisuća znakova, moći ćete pročitati u sljedećem broju PlanaB koji izlazi za sedam dana.

Dobro, nisam pobjedio na Uključi se natječaju, iako sam trebao. Iz rada kojeg ću priložiti to je sasvim očito. Moja teorija urote kaže kako su me diskvalificirali jer radimo u istoj medijskoj kući pa ne bi bilo fer prema ostalim natjecateljima. Pogledajmo stoga temu natječaja i pogledajmo moju interpretaciju iste. Naravno, ovo prethodno je šala, molim uključiti perceptore i receptore ironije. : )

Tema: brzina

Pokušaj na trenutak zamisliti kojim su ritmom živjeli tvoji starci. Ili, još bolje, tvoji djedovi i bake. Danas je to posve druga priča. Razvoj tehnologije diktira ritam života i mijenja načine razmišljanja, komuniciranja te percepcije vremena i prostora. Prekooceanski letovi skratili su vrijeme putovanja, internet je ubrzao podjelu informacija te omogućio brzu multimedijalnu interakciju. Brzina je zaista promijenila čovjekov život.

Klikom na (ne)nagrađeni masterpis isti postaje veći:

Update: Ovaj genijalni uradak uvrstili su u top 10 ostalih prijedloga.

Tomislav Klauški s Index.hr-a mi je inače tak-tak kolumnist, pročitam ga reda radi. Ali danas mi je odličan. U vrijeme nogometne euforije u kojoj se veliča glupost i nasilje i kada su pucnjava i divljanje dopušteni jer se, eto, slavi, nađe se pokoji čovjek zdrava razuma poput njega pa napiše odličnu kolumnu naslova Bilića za predsjednika: Kako mediji grade božanski kult.

Osnovna teza je Bog dao - Bog uzeo, tj. Mediji dali - Mediji budu i uzeli. Kad Bilić prvi put posrne, a hoće jer je to logika nogometa, da pobjeđuješ ali i gubiš, onda će ga svi razapeti. Više neće biti zanimljiv jer će biti sasvim običan čovjek, kao i svi mi ostali, sa svojim manama i prednostima. No, da ne duljim, sve je rečeno u kolumni, pročitajte je.

Zrinka Pavlić, TV kolumna “Big sister” u posljednjem broju Nacionala:

Po čemu znamo da je ljeto iza ugla i da će nas s ekrana ubrzo zapljusnuti reprizama krcate programske sheme? Po tome što ispod kamena odnekud ispužu nove epizode “Čarolije”, neki slamom bogati mozak ukine ponoćne reprize jedne serije i iz čistog mira uvede druge, a udarne termine vikendom zaposjednu festivali lakih nota koje će se za godinu-dvije uvelike pjevati na svim karminama diljem domovine. Ne znam, možda su takve priredbe zanimljive ljudima koji su išli u školu s banom Jelačićem i ekipom, ali sumnjam da je itko iz te generacije budan subotom (ili bilo kojim drugim danom) nakon Dnevnika. Sve i da jest, lepršavi nastupi Branka Uvodića i Rosande Kokanović zacijelo bi ih urokali brže od šećerne kome, a pokušaji duhovitosti voditeljskog dvojca vjerojatno bi im prouzročili zdravstvene probleme koje HZZO još nije priznao.

Sad sam se, doduše, izdao. Otkrio sam vam razloge zbog kojih prolistam 24sata i Nacional.

Novi PlanB od danas se može nabaviti na kioscima, a u njemu, kao i svaki mjesec do sad, uvijek neko zanimljivo štivo. Na naslovnici se nalazi Kazuko Kono, mlada Japanka koja već dulje vrijeme živi i studira u Hrvatskoj. S njom je razgovarala Stela Jelinčić u svojoj Demode na mode rubrici i priznajem, iako nisam fan slatkih japanki koje se ševe za Gucci torbice, intervju je odličan, a Kazuko mi se poprilično svidjela.

Skrećem vam pozornost i na folklorni sadržaj, a to su članci Nikole Krajačića o folkloru te Priče iz riječnih dubina mojih dragih prijatelja i kolega Mile Batinice (ime nije izmišljeno!) i Borisa Kovačeva. Stranicu dalje nalazi se priča Igora Rogineka o Amišima, a ono što mi je još zapelo za oko je izvrsna priča Igora Kokoruša aka Lebowskog - Novinar 1. 0

Mojih tekstova u ovom broju slabo, tek osvrt na četiri godine bloga u Hrvata te intervju s Damirom Sabolom (osnivač Iskon interneta) o CRANE-u, prvoj hrvatskoj mreži poslovnih anđela. To je što se tiče PlanaB.

Htio bih vam skrenuti pozornost na slučaj Webstrategije vs. Meshconference. Ukratko, ekipa iz Webstrategije (nadolazeće web konferencije) je iskopirala dizajn i kod portala kanadske web konferencije. Marketing odjel Webstrategije činjenicu da su plagirali tuđi site komentirali su sljedećom rečenicom:”Ne možemo vam ništa reći obzirom da se radi o marketinškom istraživanju.”

Osim ako ne pripremaju predavanje na temu “Plagijat kao marketinško sredstvo i forma”, ne vidim baš nekog suvislog objašnjenja. Ljudi ne vole biti dio tajnog eksperimenta. Posebice ne marketinškog.

Redizajnirali smo portal Sutra.hr. Točnije, napravili smo nešto kao facelifting, a pravi redizajn će doći nakon par mjeseci, kad za njim osjetimo potrebu. Neke od novosti nabrojane su na samoj stranici, no radije bih da ih otkrijete sami.

Cijeli je taj projekt zapravo jedna nevjerojatna priča i mogao bih satima govoriti o radu u velikoj firmi, prednostima i nedostacima, no nema smisla - stvari su takve kakve jesu. Najveći problem Velikih svakako je tromost te ljudi koji ping-pongaju odgovornost. Da je Sutra.hr startup nekolicine blogera, stvari bi bile bitno drugačije, no ne nužno lošije ili bolje.

Sutra.hr imao je nelaku zadaću probijanja misaone barijere novinara

Teško mi je biti objektivan. Uglavnom zato što smo “nevoljeno dijete EPH-a”, kako nas je nazvala jedna forumašica, inače i sama zaposlenica te firme. Zbog nje i sličnih osoba u EPH-u, ovaj je projekt od početka na “zlu” glasu. Puno je tu negativne energije uloženo u oblajavanja i podmetanje nogu.

Istina je, naravno, uvijek drugačija. Istina je da je Sutra.hr probio led za ono što se zove Multimedijski desk koji je napokon počeo funkcionirati. Sutra.hr je zaslužan i da se EPH TV napokon pokrenuo, da novinari prihvate kameru i video prilog uz tekst kao normalnu stvar…

Sutra.hr je, i sad bez imalo lažne skromnosti, zaslužan da se ostale novine i portali u kući više prilagode vremenu u kojem živimo. Bilo je ljudi koji su vikali kako 20 godina rade isto i kako ih nitko neće poučavati novome, a sad jedva čekaju uzeti kameru u ruke, napraviti reportažu koju će objaviti uz tekst, a koji opet ne može biti isti kao prije dvadeset godina. Ekipa redakcije Sutra.hr morala je doslovce glavom probijati taj led.

Burna povijest prije početka s radom

Isprva smo trebali biti novine tabloidnog tipa s istaknutim imenima istraživačkog i reporterskog novinarstva te isključivo user generated portal gdje bi priče nastajale; plaftorma za sakupljanje “grubog” materijala. Taj je koncept iz tehničkih razloga promijenjen, novine će i dalje biti u tiskanom izdanju, ali kroz sve ostale tiskovine u kući.

Portal je stoga dobio nešto drugačiji koncept, ali je izgledom ostao isti (španjolski dizajn za napredni news portal), apsolutno neprimjeren za novi koncept koji smo nas troje (imena neću spominjati bez dopuštenja) osmislili tijekom dva naporna dana i dvije neprospavane noći. Ekipa iz Nivasa tada je dobila nezahvalnu zadaću prilagoditi postojeći dizajn u nešto treće i naš mali “monstrum” je rođen. Što je bilo između jednog će dana završiti u self help bestseleru Dobiti sijede u 21. godini.

Prozračniji dizajn s mnogo više sadržaja

Danas smo izašli s novim dizajnom iz kuhinje spomenute ekipe. Dodali smo nešto novih funkcionalnosti, detalja i sitnica, a svako malo će nešto biti upgrejdano. Zapravo se najviše veselim novom sustavu komentiranja kojeg se ni Digg ne bi posramio. Dobro, samohvalit ćemo se kad ga osposobimo.

Novi je dizajn prozračniji, stranica lakše diše, ima više sadržaja (što je bila najveća zamjerka, iako i dalje ističemo da nismo news portal i da nam broj vijesti nije presudan) i sve je nekako modernije, oku ugodnije, jednostavnije za korištenje. No, tu prosudbu ostavljam vama.

Još ću samo dodati kako smo svakim danom sve posjećeniji i komentiraniji, uz minimalni marketing - pokoji banner i predobru akciju I tebe se tiče strelica za očevid koje su ljudi doslovce razgrabili.

PS - vidimo se sutra na Caveu!

Veza je u tome što su me oboje jutros iznimno obradovali. Ako to već nisam mnogo puta spomenuo, poradi profesionalne deformacije i osobnog fetišizma, dobar naslov mi može uljepšati dan. Kako biste vi naslovili priču o pravom CSI uredu i informatičkoj opremi te tehnici pronalaska zločinaca? Upravo ovako:

Što se Facebooka tiče, pojavio se jedan od najboljih filmića do sad. Kako postati Facebook Gangster. Duhovito, vrijedi pogledati.

Za kraj, svakako pročitajte tekst In Google we trust - but should we? Victora Keegana s Guardiana. Članak se bavi pitanjem koje si treba postaviti apsolutno svaki korisnik interneta i Googlea. Koliki bi bili razmjeri katastrofe da Google postigne monopol nad pretragom informacijama - a nije daleko, 70 posto amerikanaca i 90 posto Britanaca ga koristi - i potom je zloupotrijebi? Brand je, čini se, svemoguć.