Novi PlanB već je par dana na kioscima, a evo i par komentara na sadržaj. Tema broja je perspektiva, odnosno promjena iste. Bilo da je riječ o mjestu stanovanja ili načinu korištenja (i pronalaska) energije. Pa krenimo redom prebrati sadržaj koji mi se posebno svidio.

Jedna i jedinstvena Irena Rašeta otvara lepezu tema člankom o Domovima, slatkim domovima superheroja. Gdje žive, zašto tamo žive i slično. SF tema na rubu realnosti. Ire ima i još bolju temu, a to su Star Trek kapetani, odnosno Gdje su i što rade. Nisam znao da je Picard imao bend Sunspots u kojemu su bili i Riker, La Forge i Data. Kao i da su Data i on kumovi u RL-u.

Sanja Radović piše o projektu Venera. Što je to, zašto je bitno i koja je ideja? Google je štur, PlanB zna

Kolegica iz crne kronike Jutarnjeg lista Mila Batinica i ja u ovom broju obrađujemo temu Mali grad Hrvatska. Kaže otprilike ovako: Odabrali smo 30 gradova do 15 tisuća stanovnika, saznali zilijun informacija o njima, strpali ih u excel tablicu (koja je objavljena i velika i nemojte je gledati jer će vas zaboljeti glava), malo računali prosjeke, pa onda malo ponderirali (jel?) podatke jedne s drugima i računali, kemijali, da bi u konačnici dobili neke postotke koji kažu da je jedan grad na poziciji broj jedan, drugi na dva… i tako do trideset. Uz brojke idu i kratki tekstovi s nekim najbitnijim podacima o svakom gradu…

Oglašavanje je ozbiljna stvar, tvrdi Olja Petrović. Ne mogu se ne složiti s njom, posebice kad sam pročitao tekst koji fokus ima na kampanji “Rumunji u Europi”. Što i kako? Čitajte

Definitivno najzanimljivija individua u Jutarnjem listu je Tanja Rudež, profesorica fizike koja prati znanost i to radi izuzetno dobro. Ovaj put u PlanuB piše o Pantentima s Ruđera. Tvrtka Ruđer inovacije komercijalizira znanje.. kako i na koji način? Sve lijepo piše.

Kolega Robert Pašičko kojeg sam napokon i upoznao, piše o Strategiji energetskog razvoja RH. Poprilično teška tema, ali nevjerojatno informativna i zanimljiva. Kakva će nam biti energetska budućnost, što piše u Zelenoj knjižici..

U Blogosferi se ovaj mjesec bavimo smrću blogova. Siniša Dukarić piše Za, Boris Ličina piše Protiv smrti blogova.

Najzanimljivija tema mi je svakako Vodič kroz filmove o Jamesu Bondu Bojana Mušćeta. Dobar način da se prisjetite svih onih dobrih James Bond filmova, posebice kad pogledate ovo novo smeće ‘Zrno utjehe’. Oh, utješim ih zrnom u čelo. Uništiše Bonda.

Cheerleading! Da, ima ga i u Hrvatskoj i da, one su lijepe, mlade i rasplesane. Puno slika, malo teksta, kako i pristaje.

Krešimir Mišak gost je kod Stele Jelinčić u rubrici Demode na mode. Nakon toliko emisija Na rubu znanosti ovaj čovjek zaista ima što za reći.. a mi što za pročitati.

Tu su i uvijek prisutne rubrike koje se bave glazbom, književnošću, filmom, dizajnom, webom i hrpom drugih stvari.

Inače, PlanB se odlično drži na tržištu. Sve više me ljudi pita što znam o časopisu i kakav mi je, a evo čujem i da će studenti u Rijeci raditi i neko istraživanje povodom teme iz PlanaB.

Budućnost je, dakle, optimistična. Kao i sljedeći broj.

Dovitljivo:

Profinjeno:

Uštimano:

“Motovun je od prethistorije najvažnije naseljeno mjesto u široj okolici, a prema novijim istraživanjima “New Age” znanstvenika, svoju ključnu poziciju ovaj gradić duguje svom položaju na raskrižju Zemljinih energetskih meridijana odnosno tzv. “Zmajevih brazdi“. Ti meridijani krajolikom pronose pozitivnu, životnu energiju Zemlje, a na mjestu gdje se takve “brazde” sijeku, kao što je u Motovunu slučaj, nastaje snažan izvor pozitivne energije, “dišni otvor” planeta Zemlje. Takav energetski naboj na čovjeka djeluje opuštajuće i smirujuće, povećava mu koncentraciju i duhovnost, odmara i okrepljuje, pogoduje meditaciji, razvija kreativnost i toleranciju.” (Izvor: Hotel Kaštel, Motovun)

Bilo da je riječ o snažnom placebo efektu i sugestiji na um, a neovisno o prethodnim rečenicama, već ovisno o iskustvu, ne postoji mjesto na svijetu gdje se bolje osjećam. Kad tome dodate i poseban ugođaj zbog Motovun Film Festivala, rezultat je potpuna revitalizacija stresom mi zagađenog organizma.

Ovogodišnji, deseti po redu MFF po mnogočemu je bio drugačiji od prethodna dva koja sam pohodio, a jedini razlog zašto ga neću proglasiti najboljim jest taj što sam imao lošu karmu i pogledao valjda sve loše filmove Festivala, dok sam za dobre čuo tek poslije projekcija.

Uvod

Da ću biti šest dana na Motovunu saznao sam tek par dana prije MFF-a, tek kada se konstelacija zvijezda udobrovoljila i posložila tako da se moji zahtjevi ispune. Kako nisam na vrijeme znao hoću li ići, tako nisam na vrijeme tražio posao niti smještaj na MFF-u pa sam završio u kampu. Do Motovuna sam ove godine prvi put išao vlastitim autom, svemoćnim Matizom koji je uspješno izbjegavajući autoceste do odredišta stigao za nešto više od tri sata, uz potrošenih tek pola rezervara, što će reći nekih 12ak litara benzina.

Zaplet

Pozicija u kampu je bila odlična; u šumarku gdje se sunce počinje probijati tek oko sedam sati ujutro dajući mi manevarskog prostora od tri sata za san. Iako sam naumio biti samotnjak koji će se po potrebi socijalizirati, ispostavilo se da su stari gimnazijski drugovi (i njihovi fakultetski suborci) kompatibilna ekipa za odličan kampersko-motovunski provod, uz trunke intrige, ljubavnih trokuta i pijanih svitanja.

Vrhunac

Kad već nemate sreću (i informiranost) da pogledate dobre filmove, onda barem možete uživati u vrhunskoj MFF špici koja svakoj projekciji daje tračak* MFFovske duše. Evo je ispod, slabe kvalitete, preuzete s MFF jutub kanala. Ima jedan dio nabijen snažnom simbolikom čitavog koncepta, ideje i povoda postojanja MFF-a pa obratite pozornost na njega i dajte si oduška.

Rasplet

Nema ga, negdje je u magli, što u onoj uokolo Motovuna u rano jutro, što u onoj uzrokovanoj medenicom i sličnim delicijama.

Kraj

Bio bi tužan i depresivan, i valjda bih zaspao na autocesti da nije bilo Adele, Sanje, Dejane i Mie koje su upotpunile (doslovce!) Plavu Zvijer Matiza i bile raspjevane suputnice. Čim dobijem fotku nas petoro s tisućama stvari i tri šatora u Matizu, šaljem je Chervoletu (dejvu više nije, jel) da je upotrijebi u vjerovali ili ne - manje je više - nisi ni svjestan što tvoj auto može učiniti za tebe - reklami.

Spešal menšn

Hvala Vjeranu uspio sam prespavati čak šest filmova što je odlučio ostati do petka. Također, hvala Marcelu što je u petak navečer probušio gumu na Čerokiju pa smo istu mijenjali i tražili vulkanizera po Karojbi, točno za vrijeme koncerta romske glazbe koji sam istinski htio pogledati. NHF

* Dolazi li pojam “trač” od “tračak istine” ili to samo logično zvuči?

Update: Nešto ozbiljniji osvrt na MFF pročitajte na stranicama PlanaB

Baš tako, mutno i dimasto, kao u snu. Do daljnjeg.

A ono. Nisam oduševljen. Činjenica je da traje predugo i da je kraj toliko ljigavo patetičan da baca sjenu na ostatak filma. Ne razumijem. Zašto holivudski redateljčići uvijek moraju završiti ruku do laktova umočenih u ljigu? Publika nije sposobna prihvatiti alternativni kraj, nešto (s)misaono i nedorečeno? Možda američka, ali hil bilis from holivud, film je i za europsko tržište gdje je publika drugačija. Profinjenija, usudit ću se reći.

I taj Christian Bale lik, odakle su njega izvukli? Ah, da, sjećam se njegovih filmova… pa pobogu, onaj kreštavac iz Bibine trgovine ima više osobnosti i utjecaja na publiku nego ovaj splačić. Batman je faca, teški kuler, muškarac kakvi mi nitko nismo, a htjeli bi biti. Ne može ga glumiti slinavac koji umjesto karizme ima neonski ‘ja sam luzer’ natpis nad glavom. Loš odabir, silovanje forme, gubitak za užitak.

Batman - Harvej Dent tufejs mlada? Zaslužila je točno nikakav komentar.

Heat Ledger? O mrtvima samo najbolje? Ja sam cinik, to ne igra kod mene. Ali sam iskren pa ću tako i reći - ovo mu je, ironije li, uloga života. Heat je zaista dobro odglumio Jokera. U biti, nije ga toliko dobro odglumio koliko je shvatio kako će film izgledati i na vrijeme se prilagodio toj nasreću neuobičajenoj definiciji bed gaja. Nije glumio negativca, bio je negativac. Nije trebao staviti masku - bio je karneval.

Michael Caine - neuvjerljiv. Morgan Freeman - mlak, slabašan, vidi se da mu je suđeno glumiti patetičnog patriota ili vrhovnog ubojicu koji se klanja tkalačkom razboju i šlata Angelinu Jolie.

Radnja? Nakon stanke (?) se pogubite na tren. Jel’ ovaj je s negativcima ili nije? Zašto se sad betmen fajta sa specijalcima dok bed gajs trčkaraju uokolo slobodnjikavi? I kakva je to neuvjerljiva jurnjava automobilima? Onaj kinezanac, jel na kraju izgori na onoj hrpi novca ili što? Nije bilo krika.

Što reći, sve dok ćemo biti žrtve hypa pa potom buzza i dopustiti da nas uvjere kako je nešto kvalitetno i dobro, sve dok ćemo šutke umakati preskupe nachose u sir i srkati colu ispred velikog platna ponašajući se onako kako novcodršci žele, dotle će se i raditi ovakav šk(art).

Ali hej, jesam li vam rekao da sam već dva sata i 50 minuta službeno na godišnjem i da ću najkasnije u nedjelju biti na Motovunu gdje ću tijekom tjedna vidjeti minimalno tri dobra filma? Eh, i da - d konklužn:

Pogledajte film. Naprosto da vidite da sam u pravu.

Da - ja sam jedan od tih, njuškala. Proturim nos u svaku novu tiskovinu koju kupim, no ništa ne miriše tako dobro kao novi PlanB, dvobroj kojim magazin slavi svoj prvi rođendan. Vrijeme je da velike medijske kuće izdvoje par milijuna eura i kupe franšizu i časopis. Meni će Borja, naravno, kao uvaženom suradniku dati nagradu u obliku novog Volva (brojka nevažna), ako se to dogodi. Ne laje pas zbog sela, je li tako?

Šalu na stranu. Evo što možete pročitati u novom broju kojeg sam jutros detaljno proučio i koji je po mom skromnom mišljenju u top tri broja po kvaliteti. Vjerojatno i zato što ima više stranica nego inače. Tema broja su mediji, provučeni kroz nekoliko tekstova, bilo da se radi o internetu, novinama ilifilmu.

Za one koji poput mene strepe hoće li se situacija na poslu srediti na vrijeme da odu na Motovun, članak drage mi Zrinke Pavlić o deset godina Motovun Film Festivala dolazi kao naručen. Anegdote, zašto volimo MFF, što nas smeta, tko tu koga i zašto.

Lebowski u svojoj drugoj po redu kolumni Novinar 1.0 duhovito opisuje dogodovštine s bakicama iz provincije, a Tanja Rudež ispituje 25 znanstvenika, svakom po jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji ili putovanju kroz vrijeme. Odgovori su odlični i daju naslutiti da Data i Picard ne laprdaju svemirom za džabe.

101 ali bezvrijedan velika je ljetna tema o 101 medijskoj ličnosti koja nam nije trebala. Moj je zadatak bio kontaktirati medijske stručnjake i priupitati ih za mišljenje o ljudima koji isto nemaju, kao ni stav, svrhu i bilo što drugo, a opet svi znamo za njih. Ispod svake osobe nalazi se njezin plan b za daljnje postupanje u životu. Iznimno duhovito, svakako pročitati.

Ne znam tko je Igor Roginek, ali tekst ( i fotke) o Obami i političkom marketingu na šajni-and-gliteri američki način je odličan, kao i njegovi prethodni uradci. Rogi, javi se za pivu.

Možda neugoda nije prava riječ, no otprilike se tako osjećam kad listam stranice rubrika Blogosfera i 2.0 jer to ja popunjavam pa mi je malo čudno gledati tekstove jedan za drugim. U ovom broju pišem o Kultu amatera aka blogera koje sam već spominjao. Nekako u isto vrijeme je krenula i spika oko Hrvatske blogerske organizacije pa mogu reći da su mi sjeli na volej mahom inspiriran knjigom. Pročitajte članak, bit će vam jasnije.

Druga tema kojom se bavim je Twitter novinarstvo. Što je to, ne smijem vam otkriti već vam suflirati da kupite PlanB i sami saznate. Tako piše u mom ugovoru s Borjom vrijednom par stotina tisuća kuna pa ga ne bih htio ugrožavati, nadam se da razumijete.

Treći u nizu mojih tekstova je zapravo nova rubrika Novo i (bes)korisno koju sam izmislio samo zbog povećanja cifre u već spomenutom ugovoru. Tu predstavljam nekoliko novih startupova koji su ili zanimljivi i korisni ili zanimljivi i beskorisni. Na drugoj stranici rubrike u svakom će broju jedan web dizajner odabrati neku novu cool stranicu i predstaviti je. Nadam se da smo ovim potezom barem privremeno ušutkali stotine tisuća čitatelja koji su nakon čitanja posljednjih brojeva urlikali da im nedostaje weba.

Od turbokul stvari tu je intervju s prekul Rockabilly bendom MadMen kojeg volim slušati uz velebitsko u birtiji Route 66. Odlični za plesnjake. Kao i Porsche automobili kojima na iste možete doći već 60 godina, a o čemu možete čitati u dvobroju.

I još mnogo toga, naravno. Navalite na kioske. Još malo pa nestalo.

Stranica Books je apdejtana. Za sad se na njoj nalaze tri knjiške preporuke; stručna literatura koja se bavi webom, medijima i sociologijom. Kako vrijeme odmiče tamo će smještaj naći sve što pročitam, a čini mi se da je vrijedno preporuke. Možda će tako biti i s knjigom Tko uopće smišlja te reklame?!? Borisa Belaka koju upravo čitam.

Najavio sam ranije da čitam The culf of amateur - how today’s internet is killing our culture, Andrewa Keena. Eh, pa pročitah i dojmovi su snažni. Mislim da je svaki bloger treba pročitati i malo se zamisliti jer Keen ne otkriva toplu vodu i baca nam je u lice, nego realno spušta na zemlju sve amatere ovog svijeta (ponajviše blogere) koji misle da mogu biti autori, publika i kritičari u isto vrijeme. Demokratizacija medija jede svoju djecu. Detaljnije dojmove, njih par tisuća znakova, moći ćete pročitati u sljedećem broju PlanaB koji izlazi za sedam dana.

Ali doslovce. Sinoć nešto prije ponoći kroz otvoreni prozor u sobu mi je uskočila ogromna tigrasta mačka! Sjedim pored stola, noge na krevetu, slušalice na ušima i koncetracija usmjerena na neko štivo kad li se neman došulja s leđa! Priznajem, obnevidio sam od straha… jer ne bi to bilo čudno da sam u prizemlju kuće u Sv. Nedjelji, ali ja sam na sedmom katu na Savici, huh? Prefrigana ljepotica poluduge dlake začas se udomaćila, skočila mi na krilo i naumila odrijemati jedno vrijeme. Napravio sam joj sendvič od srijemske i sira, ali nije bila baš nešto oduševljena. Izdrapala me, ostavila kilogram dlake i pobjegla kroz prozor prije nego sam je uspio uhvatiti i odlučiti što napraviti s njom. Nadam se samo da nije pala sa sedmog kata jer, iako je mačka, sumnjam da bi preživjela.

Nego, članci iz starih brojeva PlanaB mogu se čitati na webu. Naravno, s par mjeseci zakašnjenja. Teme iz trećeg broja su online, a među njima i moj prvi tekst (G.G. Marquez) za PlanB.

Borivoj Radaković ove će jeseni predstaviti novi roman naziva “HBLJ” odnosno “Hrvatski bedem ljubavi”. To nije bilo kakav roman. To je rimovani roman. Evo što kaže Radaković za Večernji list zašto je odabrao tu formu.

Meni motivacija uvijek ide prvenstveno iz jezika i nosi me putanjama koje nekad znam unaprijed, a nekad ne. Nemam uzora osim u jednome – u jeziku Kur’ana koji je veličanstven, gotovo savršen u zvukovitosti. Osim toga, toliko sam zgađen suvremenom produkcijom amatera, što otužnih blogerčića koji sami ne pročitaju svoj vlastiti tekst što isfabriciranih genija koji drndaju po tipkovnicama i ispisuju svoje mudrolije a da nemaju ni znanja niti osjećaja za jezik i književnost, da želim napraviti distancu – hajde, dječice, pokušajte nešto na nekom putu kojim nitko prije vas nije kročio. Bezbroj je epigona, vrijeme je potpunog manirizma, a meni je od toga mučno. Zato malo tehniciram, tek da se vidi razlika u kategorijama.

Obratite pozornost na boldane riječi čovjeka (inače mi vrlo simpatičnog) koji piše roman u rimi. Uviđate li ironiju? Hipertekstualni roman bi bio nešto novo na domaćoj sceni, ne i roman u rimi.

Kad smo već kod amatera, moram se pohvaliti: jučer mi je napokon stigla knjiga The cult of amateur - how today’s internet is killing our culture Andrewa Keena. Zašto Keen misli da web 2.0 uništava kulturu, pročitajte u jednom od sljedećih brojeva PlanaB. Javim detalje.