O blogu

Da volim pisati otkrio sam sasvim slučajno. Prije četiri godine otvorio sam blog na adresi neshinblog.blog.hr u nakani da svojoj ondašnjoj djevojci riječima izrazim ono što nisam mogao (ili znao) djelima.

Nakana je prerasla u naviku, a pisanje u svakodnevnicu. Stvorio sam lik Aristona koji je na spomenutom blogu, a onda kasnije na adresi aristonov.blog.hr, živio u nekoliko inkarnacija - aristonovi psihoari, aristonov innuendo, samohrani student…

Blog me inspirirao da upišem fakultet novinarstva i da shvatim kako pisanjem želim zarađivati za život. Pišući o transformaciji dječaka, odraslog radeći na farmi u podnožju Bilogore, u mladića koji je upao u brzi život metropole, stekao sam publiku i upoznao nemalo blogera s kojima i danas održavam privatne i poslovne odnose.

Putem bloga sam tražio i dobio posao, povezao se s urednicima i budućim kolegama. Nakon što sam počeo raditi u Jutarnjem listu (više o poslu ovdje), prestao sam pisati blog na godinu dana da bih mu se opet vratio, ovaj put na adresi aristonov.wordpress.com.

U međuvremenu sam počeo pisati na nekoliko drugih lokacija na webu. Ovaj site rezultat je želje da objedinim sve svoje aktivnosti na internetu i usmjerim pozornost publike. Teme kojima se bavim su raznolike, od weba i fenomenologije/sociologije internet kulture do svakodnevnih tričarija i problema s parkingom.

Sva prava (©) su pridržana, a time i svi tekstovi zaštićeni CC licencom. Autor odveć pikseliziranog headera sam ja.

O meni

Volim, dakle, pisati i raditi. Možemo reći da sam radoholičar. Ne volim kovencionalnost, ne volim biti ovisan o ljudima, vremenu i prometu, a neodgovornost smatram smrtnim grijehom, iako nisam vjernik.

Obožavam čitati beletristiku i stručnu literaturu. Fanatično volim Márqueza i Kunderu, magični realizam i europski cinizam. Pokušavam se vratiti pisanju kratkih priča koje sam napustio zbog manjka vremena.

Obožavam igre riječima, kompleksne rečenice, kišu i snijeg. Mogu satima voziti po mraku i kiši, a prvi (vlastiti) auto (Matiz) kupio sam u četvrtom mjesecu ove godine. Sljedeći će, nadam se, biti Volvo.

Cash, Cave, Waits, Dylan i Presley vječiti su mi suputnici. Obožavam ozbiljnu glazbu, Beethovena i Prokofjeva posebice. Uživam u naivnoj ideologiji Star Treka. Apokalipsa danas mi je najmuževniji film ikad, a Odiseja najbolji. Ne vjerujem u privatnost na internetu.

Autor fotografije je Boris Kovačev.