Mi, mediji
Written by nebojsa on July 6, 2009
Twitter je tijekom nedjelje bio poprište izuzetno zanimljive rasprave i ideje o stvaranju neovisnog, društvenog medija u RH. Brojna ekipa s Twittera započela je raspravu pod hashtagom #HrMedia o domaćoj medijskoj sceni. Hrvoje Appelt, odnedavno poznat kao istraživački novinar, gostovao je kod Stankovića u Nedjeljom u dva. Govorio je o rasulu u medijima i to je ljude natjeralo na akciju.
Ideja je da se napravi neovisni medij koji bi, prema nekim prijedlozima, krenuo kao agregat vijesti s nezavisnih portala. Potom bi se organizacijski ustrojio u nezavisni medij s vlastitim sadržajem.
Sudionici rasprave (koja još uvijek traje) nisu neobrazovani i neupućeni šalabajzeri, već ljudi koji itekako shvaćaju šprancu funkcioniranja medija ili barem kako bi oni trebali funkcionirati. No, čitajući komentare, ne mogu se oteti dojmu da im promiče jedna velika slika koja će, ako na vrijeme ne smire ruke, ispasti poprilično mutna.
Evo što me zapravo muči. Nadam se da ćemo zajedno kroz komentare doći i do nekog konkretnog rješenja koje bi odgovaralo prijedlogu, a koji je dobar i kojeg u principu podržavam, ali u čiju realizciju, vođen iskustvom rada u mainstream, ali i alternativnim medijima - sumnjam.
1. Društveni agregator sadržaja s nezavisnih portala
RSS feed? Mislim da više od toga ne treba jer nezavisnih medija u RH ima malo (što je uopće nezavisan medij?) i relativno ih je lako pratiti. Ako želite na neki način urednički utjecati, onda to više nije ni društveni, a niti nezavisni agregator. Ako želite da “narod vodi”, onda je to projekt poput dvanula.hr koji je postojao i nije se u potpunosti (samo)aktualizirao.
2. Neovisan medij s vlastitim sadržajem
Kojim to sadržajem? Kojih autora? Da, slažem se, u RH ima stotinu odličnih blogera koji su izvrsni pozavaoci svoje struke. Ali tek dva ili tri od njih su i novinari. Možda tek jedan istraživački novinar koji koristi blog kao svoj medij.
Čemu onda uopće titula “neovisni medij”, ako će se raditi nešto što već postoji ili je postojalo i zove se blogerska mreža ili kolaborativni blog? Pao mi je na pamet Bestseler.net, blogerski portal koji je bio aktualan kad su i blogovi bili hit u Hrvata. Održao se kratko vrijeme i nestao.
S druge strane, imamo Pollitika.com portal koji funkcionira sasvim dobro, ali ni on nije u potpunosti neovisan niti objektivan naprosto zato što je “društven”.
Ako mislite da u mainstream medijima manjka objektivnosti, tamo gdje postoji struktura i hijerarhija, kako je tek onda u “društvenim medijima” gdje toga nema, gdje je “sila demokracije” jedina sila? Bez namjere da ikoga uvrijedim, ali to s novinarstvom nema veze.
Ono što bi ovakvom “neovisnom mediju” nedostajalo su informacije. Blogeri repliciraju informacije i analiziraju ih, ali ih u pravilu ne pronalaze i ne donose.
Tome služe novinari. Bez njih nema niti jednog medija. A da biste imali medij koji funkcionira trebate strukturu. Trebate medijsku agenciju u kojoj rade profesionalci, trebate tehničku i financijsku podršku ( i to poveću, ako želite biti utjecajan medij), trebate ustrojstvo kojim predvodi snažna, razumna i ponajviše upućena ruka.
Nadalje, ljude trebate platiti da rade “neovisan medij” jer od početnog entuzijazma i ushita se ne može dugo živjeti. Za sve to treba novac. Za novac trebaju oglasi i oglašivači, a onda to više nije neovisan medij niti ičija igračka, makar i dobronamjerna “igračka” kojom se žele mijenjati stvari. Onda je to biznis i tu prestaje svaka zajebancija.
3. Neovisan medij kojeg financiraju građani?
Khm, Feral? Nije li tamo bio popriličan broj istraživačkih novinara, pravih mahera svoje struke koji su znali svoj posao? Je li se Feral održao? Nije. Zašto? Nisu imali para. Ljudi su ih voljeli čitati, ali broj ljudi koji ih je čitao nije bio dovoljan da ih financira.
Bi li situacija prenesena na web bila drugačija? Npr, financiranje donacijama raznih udruga ili slično? I je li to onda neovisan medij koji dere po svemu?
4. Neovisan medij kojeg financira nekoliko entuzijasta?
Naravno, vjerujem da je izvedivo. Mjesec, dva, možda čak i tri. Poslije toga će surova matematika ukazati na zadnju raspoloživu brojku kojom će se zatvoriti svaka nada, a iza nas (vas) će ostati još jedan pokušaj probijanja alternativnih medija u mainstream.
5. Oporba ostaje oporba, to joj je smisao
Mišljenja sam da je Twitter, Facebook ili Forum.hr, blog i sl., sasvim dovoljno snažna platforma za razmjenu informacija koje se ne pojavljuju u mainstream medijima. Zanimljivo, ali svi cenzurirani tekstovi i činjenice odjeknu triput jače u javnosti kad su cenzurirani, nego kad su objavljeni “redovnim” putem. Ne tvrdim, naravno, da je cenzura poželjna i da se treba tolerirati, već da u današnje vrijeme ima zaista bezbroj načina da istina stigne do čitatelja.
Također, koliko god u mainstream medijima bilo takvih nepravilnosti, ja ne bih tako olako i bezuvjetno povjerovao “neovisnom mediju” ili neovisnom izvoru, novinaru koji je okrenuo leđa mainstreamu (pritom ne govorim o Appeltu) jer zaista svatko ima svoje motive, svoje razloge, svoje izvore (a koji opet imaju svoje motive) i krug se vrti i vrti.
S druge strane, mislim da neke generalne promjene manjka i da netko nešto treba učiniti.
Pokrenut je sajt za #HrMedia inicijativu, a za petak se planira i neki offline sastanak.
July 6th, 2009 at 1:16 pm
Mene isto u principu najviše brine problem financiranja projekta. Znam da se na entuzijazmu može održati najviše par mjeseci, a prave financije po svojoj prirodi (donacije) u principu nebi smio primati jer bi u tom slucaju izgubio osnovni smisao i misao vodilju zašto je napravljen.
July 6th, 2009 at 1:26 pm
Ne vidim po kojoj logici i po cijem autoritetu donacije ubijaju smisao i svrhu takvog medija? Postoji HRPA nekonvencionalnih nacina financiranja od do sad postojecih i ustaljenih modela.
July 6th, 2009 at 1:29 pm
današnje stanje hrvatske medijske scene je nezamislivo bez cenzure. iako svi to želimo ja još uvijek mislim da politika i sve “tamno” što javnost želi znati ne može funkcionirati bez cenzure.
želim da projekt uspije. imate i moju potporu.
pozdrav.
July 6th, 2009 at 1:36 pm
Donacije imaju smisao, ako se donacije ograniče na neki iznos (za građane, neprofitne udruge pa čak i tvrtke)… jedno je donacija od 100 ili 1.000 kn a drugo od 1.000.000 kuna
BTW, mislim da bi nam cilj trebao biti stvoriti community koji bi mogao pokrenuti projekt neovisnog medija, community koji će aktivno sudjelovati u kreiranju sadržaja kojeg bi SVI mogli čitati - i na taj način, jednog dana, eventualno postati mainstream…
July 6th, 2009 at 1:36 pm
Luka, ako primiš donaciju nekom si dužan, iako u tom trenutku to možda ne izgleda tako. Bilo bi naivno misliti da se ovakav projekt može financirati iskljucivo od donaciji i pri tome ostati neovisan
July 6th, 2009 at 1:37 pm
Novac nije i ne treba biti predmet ove priče. Prvo je pitanje: što svatko od nas može učiniti.
July 6th, 2009 at 1:40 pm
rt: @Luka : Ne vidim po kojoj logici i po cijem autoritetu donacije ubijaju smisao i svrhu takvog medija?
July 6th, 2009 at 2:25 pm
Donacija je donacija. Da je ikako drugacije zvalo bi se transakcija a ne donacija. To jednostavno ne stoji. Nego dobro kaze aljosa ima bitnijih stvari, ajmo o njima
July 7th, 2009 at 4:39 am
“Nadalje, ljude trebate platiti da rade “neovisan medij” jer od početnog entuzijazma i ushita se ne može dugo živjeti. Za sve to treba novac. Za novac trebaju oglasi i oglašivači…” - ključna rečenica - pitanja koje si morate postaviti na sastanku - kako cete financirati projekt? kako cete prodavati oglasni prostor na webu? koji su vam poslovni modeli koji ce vam donijeti prihode?
projekt sutra.hr je bio isto tako vrlo ambiciozan - nista im to nije znacilo jer nisu imali samostalni plan prodaje i financiranja
July 7th, 2009 at 7:53 am
Meni se nekako ključna čini Nebojšino zapažanje pod 3.. Daklem, u ovoj državi još uvijek ne postoji dovoljna kritična masa zaista zainteresiranih čitatelja (ako čak i eventualno postoji dovoljan broj ljudi spremnih angažirati se na kreiranju nekog neovisnog medija i stavljanju glave na panj). Treba se malo odmaknuti od cijele stvari i pogledati obične ljude oko sebe koji niti su nakačeni na net niti uopće pokušavaju pronaći pravu informaciju koja ima bilo kakvu težinu.
Opcija financiranja od nekakvih ”nezavisnih” ugdruga i organizacija je čista iluzija. Moje pretužno iskustvo (fakat sam ipak u duši bila naivka) je da su udruge koje raspolažu nekim novcem moralno tri puta degradiranije od vladajuće garniture. Istinski entuzijasti i borci su crkveni miševi.
Sretno.
July 7th, 2009 at 8:07 am
[...] Mi, mediji [...]
July 7th, 2009 at 9:06 am
situacija je malo kompliciranija nego što izgleda jer treba pomiriti nekoliko međusobno nepovezanih situacija i to
a) prostor/potreba za jednim “ozbiljnim i netabloidiziranim” medijem (s time da nama u stvari uopće nije problem u tome, nego je problem u nevjerodostojnim medijima
b) promjena business modela medija što se manifestira osobito na tiskane medije svugdje u svijetu uključivo i kod nas (čitajte malo godina, gladwela ili andersona)
c) naše sitne zemljopisne specifičnosti koje nas dramatično ograničavaju i daju dodatni twist na cijelu priču
situacija je puno kompleksnija nego što se čini
July 7th, 2009 at 3:05 pm
Neovisan medij - zar takvo što postoji i uopće može postojati? Dobro, možemo to sve imati u teoriji, pa čak u praksi izvesti na par mjeseci, ali mislim da je daljnji put takvog projekta samo jedan - propast.
Također, ovaj dio mi se najviše svidio, pa ću samo citirati: Mišljenja sam da je Twitter, Facebook ili Forum.hr, blog i sl., sasvim dovoljno snažna platforma za razmjenu informacija koje se ne pojavljuju u mainstream medijima.
July 8th, 2009 at 11:55 am
Hrvatsko čitateljstvo u principu ima jako skromne zahtjeve, a živi i u određenoj podvojenosti tj. nesigurnosti oko toga što želi. Situacija je neobična. Opći je dojam kuknjava zbog neuočljivosti nedostatka i nestanka ozbiljnih, relevantnih, istinitih, kvalitetnih izvora informacija. Upravljači medijma pak promjene u uredničkoj politici, skretanje prema “žutilu”, senzacionalizmu, banalnim informacijama, kratkim tekstovima, jednostavnom stilu i ishitrenom zaključivanju opravdavaju upravo zahtjevima publike. Npr. dugo se prigovara kako nema kvalitetnih analiza, a onda kada se pred čitatelje servira jedan takav “plahta” tekst, koji ponekad i u epizodama stručno analizira određenu pojavu ubrzo nastaje njurganje - ovo je dosadno, tko ima vremena čitati toliko i sl. Ilustrirati ću navedeno situacijom oko izbora - htjeli smo svi demokraciju, bio i neki rad upravo zbog toga, a sada ispred birališnih mjesta slušamo birače kako izlaze i govore - ma dosta je više tih izbora, previše je toga.
Tako da, želje čitatelja su prvi zid koji treba slomiti i uzeti u obzir. A sad, drugo je pitanje može li se, kako i u kojem smjeru te želje promjeniti, stvoriti nove i sl…
July 9th, 2009 at 9:58 pm
u tekstu je postavljeno nekoliko “krivih” pitanja, pa je tako krenuo i razgovor:
- nezavisan medij u našem je kontekstu vrlo jasno definiran: nezavisan od političkih i korporacijskih utjecaja. naravno da ništa na ovome svijetu ne postoji mimo nekih utjecaja, niti postoji objektivno novinarstvo per se, ali ogromna je razlika između uređivanog novinarstva sa stavom i novinarstva podložnog interesima i utjecajima….za takvo ima neograničeno mjesta.
- što je to informacija, koju navodno proizvode novinari. u tom slučaju sve su novine manje-više iste, informacije koje one donose nalaze se i na agencijskim servisima (vrrrlo jeftino:-)
autor je, pretpostavljam, htio reći, analiza vijesti/informacije i/ili istraživačko novinarstvo, to jest otkrivanje skrivenih, a društveno relevantnih priča. e, to bogami mogu i slabije plaćeni a spretni tragači nego što su to domaći “investigatori” i njhovi neimenovani, ali pouzdani izvori (lol).
- financije. to je svakako proglem, ali fondovi postoje, vjerojatno će ih biti još, a sredstva dobivena od fondacije ili donatora koji nema interes da zataška priču o otpuštanju radnika, ili poslovnim malverzacijama zacijelo su čišža i zdravija. a možda se pronađe i neki /anoniman/ hrvatski rockefeller, preko fondacije, dakakko, ne izravno u džepove.
to be continued