Mediji lažu - Bob Dylan nije oduševio!
Written by Nebojsa Grbacic on June 14, 2008
Nastup Bob Dylana je bio loš. Kažu, Dylan od sedamdesetih naovamo odrađuje koncerte za sebe, ne i za publiku. No, prolazi mu jer se od drveta ne vidi šuma i oprašta mu se jer je čovjek genij, navodno.
Znate onaj poluklišej o lijepim ženama i njihovim (ne)sposobnostima u krevetu? Takav je i Dylan. Čovjek zna da ga vole dovoljno da može na koncertima sviruckati s pol gasa totalno nerazumljivu glazbu koja bi trebala biti nešto kao njegove pjesme. Odsvirao je Tangled up in blue, a ja je nisam prepoznao, iako mi je omiljena?
S druge strane (doslovce), ‘organizatori‘ su se potrudili da useru sve što se usrati moglo. Da, gnjevan sam jer mi iz neobjašnjivih razloga nisu odobrili akreditaciju, iako su se iste bacale šakom i kapom na ulazu.
Da, svjestan sam da je cijena struje otišla u visine, ali to nije razlog da stišate razglas do te mjere da smo umjesto grmljavine slušali koncertnu mrmljavinu (powered by Bob ’snob’ Dylan)!
Također, ne bi vas ubilo da ste oslobodili izlaze pa da oni koji nisu zaspali na koncertu ne učine to u polusatnom redu pokušavajući doći do auta. A i ta fora s bonovima. Znam da nije vaša izmišljotina, ali je generalno najdebilnija stvar ikad.
Stojiš u redu da zamjeniš novce bonovima (proces koji uključuje izvraćanje novaca i prepiranje oko vrste bonova) da bi onda stajao u redu za vodu s okusom pive. Ok, što vam točno nije jasno? Stojiš u jednom redu, platiš i dobiješ pivu. Točka.
Eh, ali onda ne bi mogli krasti od ljudi. Daju ti bon od 20 kuna koji je dovitljivo proračunat jer 99 posto napitaka i hrane košta 15kn po komadu i ne možeš dobiti onih pet kuna natrag.
A onda su tu i naši vrli glazbeni kritičari kojima je u Školi za vrle glazbene kritičare rečeno da se u Dylana ne dira otvoreno, pa pokušavaju nekako izdaleka, eufemizmima reći da je njegovo vrijeme odavno prošlo i da je Forever young samo pjesma, ništa više.
Začudo, bio je velik broj Toi Toija pa barem tamo nije bilo gužve. Eh, da, i trava je fino mirisala i bila meka i podatna za bacati plastične čaše po njoj.
June 14th, 2008 at 10:48 am
[...] lipanj 2008 9:56 Kako sam već vrištao na Sutra.hr i pisao o tome na privatnom blogu, koncert legendarnog Bob Dylana i nije bio baš legendaran. Štoviše, bio je loš, a moje [...]
June 14th, 2008 at 12:49 pm
Uf, izgleda da te koncert jako razočarao
Bilo mi je još čudno čitati to na sutra.hr, a na Jutarnjem piše da se razglas mogao čuti kilometrima daleko. U što sam se i sam uvjerio da je laž, jer se do studentskog doma nije čulo baš ništa. A ima kojih 300-400 metara zračne linije.
Dok se npr., jedan prošlogodišnji humatirani koncert na stadionu sasvim solidno čuo…
June 14th, 2008 at 12:53 pm
Eeeee….khm….kako da ti čestitam preseljenje a da se ne skuži da kasnim i to debelo?
Znam, nema šanse, pa onda ovako: dobro došao u široki WWW
A Dylan…otkad sam prije par godina vidjela Rolling Stonse i Jaggera kako skakuće poput osušenog sklerotičnog skakavca, zabranila sam samoj sebi odlaske na koncerte muzičkih zombija…Dylan inklusive.
Malo me trznulo kad sam pročitala da i Tina Turner dolazi u Muenchen…a ja mislila da nje više nema medju živima…ajooj…
June 14th, 2008 at 4:06 pm
ok, dylan je bio loš. al de nek netko kaže nešto o MANICSIMA! pa oni su rasturili!
June 14th, 2008 at 4:15 pm
Marina, istina, zaboravio sam spomenuti da su bili ok, čak mi se i svidjeli iako ih inače ne slušam.
June 14th, 2008 at 4:26 pm
hvala
mogao bi ih sad i početi slušati.
June 14th, 2008 at 5:03 pm
Marina, ne vidim načina da ih počnem slušati, osim ako mi ne napraviš neki presjek ili kompilaciju za početnika i dofuraš mi to na kavu.
June 14th, 2008 at 5:23 pm
zanimljivo da je jutarnji eliminirao vijest ‘Dylan oduševio i mlado i staro’
June 14th, 2008 at 8:36 pm
Nebojša, očito ne poznaš Dylana, niti njegove pjesme.. Svaki, iole malo bolji poznavatelj, komotno je mogao prepoznat pjesme koje je svirao, po prvim taktovima… Neupućena publika, koja nakon koncerta pljuje po Dylanu, nije imala šta tamo radit, pa pretpostavljam tako ni ti.. ali oni su se došli napit piva i bit viđeni na jednom velikom zbivanju..
Isto tako, poznato je da Dylan ne komunicira baš s publikom pretjerano, i ako čovjek ima neki svoj stil, šta sad..jel trebao izać na pozornicu kao onaj iz Manic Street p… i vikat “your fuckin’ country”..mislim da ne doliči to čovjeku imena kao što je Dylan..
I da..poslušaj još koji put omiljenu ti pjesmu, možda je i zapamtiš…
June 14th, 2008 at 8:39 pm
@DD, kopirat ću ti odgovor s reci.hr i ovdje: DD, nisam čuo nikoga poslije i tijekom koncerta tko je bio zadovoljan izvedbom. Iz vašeg odgovora očito je da je Dylan “rezerviran” za pojedince pa mi onda nije jasno zašto koncert nije održao u nekom manjem prostoru i naplatio karte po 600 kuna pa da dođu samo istinski fanovi? Ako biste mi voljeli to pojasniti, bio bih vam zahvalan.
June 14th, 2008 at 9:29 pm
Nebojša,
a takvog su dojma bili i ljudi oko mene s kojima sam bila..
osobno bi i ja bila zadovoljnija da je koncert održan u intimnijoj atmosferi, a ne na stadionu..a zašto je bio na stadionu, pretpostavljam da treba pitati organizatore (mi možda nemamo neku pristojnu konc. dvoranu?! kod nas se samo grade sportske dvorane i nogometni stadioni..pardom, maksimir).. 3 dana prije, u Beču, održan je koncert u Stadthalle koncertnoj dvorani.. čisto sumnjam da je Dylan bez love pa da mu treba masa ljudi na koncertima, obzirom da je znao zasvirati i po pubovima i kojekakvim malim mjestima…
žao mi je da, eto, nisi mene sreo iza koncerta, jer bi, očigledno bila prva koja bi ti rekla kako je zadovoljna izvedbom
June 14th, 2008 at 11:02 pm
Sve je stvar očekivanja, da ne velim iskustva. Studenoj sam na jednom postu komentirala da ne idem na koncerte “dinosaura” jer se tamo mora biti. A ipak sam pogazila samu sebe iz sasvim određenih razloga.
To je zapravo bilo to što smo htjeli.
Znala sam da neće svirati stare, vječne hitove (jer posvuda lijepo možeš uloviti informaciju da je to turneja predstavljanja zadnjeg albuma), znam da se ne uvlači publici, znam da gunđa u mikrofon i znam da uopće nije izvođač za open air veselicu.
No neki smo je imali - jer smo bili u uigranoj, stalnoj ekipici na friškom zraku
Manicsci su OK (mada sam ih slušala 90-tih i više mi se sviđaju s početaka karijere), ali djetetu se sviđa hitoidni pop-punk (Đisz’s, k’o je to izmislil!). Dakle, opet dobro.
A danas me zabavljaju začuđeni, izgubljeni, razočarani … a kaj ćeš
June 15th, 2008 at 12:36 am
nakon ovog jučer, zabranila bih alkohol i hranu na takvim mjestima (iako konzumiram i jedno i drugo, no jučer baš nisam imala volje). svi koji se žalite na umor, iscrpljenost i gužvu, zapitajte se zašto je to tako
June 15th, 2008 at 2:12 am
Mastermind, ja sam se izvrsno proveo! Ali zaista, bio sam okružen prijateljima, bivšim djevojkama (:0) i ljudima koji su me prepoznali s fotke s jutarnjeg i rekli mi da im se sviđa moj rad, tako da dobra energija nije bila upitna. I nisam ništa očekivao, gledao sam njegove koncerte, znam što i kako, no eto, svejedno sam razočaran zbog tih nekoliko elemenata. Bio sam u sredini, blizu stagea i nisam čuo ništa, a niti ljudi pored mene..
DD, drugi me put povuci za rukav i reci kako ti je bilo 
June 15th, 2008 at 8:51 am
Ma kritika stoji - nije to doživljaj za kojim bi čovjek vapio svaki tjedan
kaj se samog izbora izvođača i načina izvedbe (a i razglasa) tiče. I nisam u komentaru uopće mislila izravno na tebe kao na začuđenog i izgubljenog - nego onak, ima ih dosta 
Ljudi očekuju da ih svirka “digne” i to je opravdano, međutim trebaš znat’ kud se uputiti. Pretpostavka da je to Dylan i da ćeš automatski završiti u deliriju je naprosto pogrešna. (Usput, cijenim, ali nisam neki zaluđeni fan i uopće to nije ono što mene “nosi”.)
Isto mi je fora da se ljudi čude Baretovu izdanju. Pa ja ga u 15 godina nisam vidjela drugačijeg, ljudi kaj vam je?!
June 15th, 2008 at 11:16 am
Nebojša
elementi koje nabrajaš, velikim se dijelom odnose na organizatore, a ne na samog Dylana..
A kako kaže MasterMind, poznato je kako Dylan nastupa i nije bilo za očekivat nekakve dijaloge.. negdi sam pročitala da ne voli puno osvjetljenu pozornicu i ne voli da ga fotkaju, jer želi da ljudi dođu tu slušat i uživat u njegovim pjesmama a ne da fotkaju… pa eto.. sve ima svoje…
za bareta sam znala da je takav, kakav je, spržen do kraja.. jedino su me manic street p.. iznenadili, pozitivno, naravno..
June 15th, 2008 at 4:19 pm
Nebojša je više riječi potrošio na plastične čaše, bonove, hranu, travu, wc-e i kojekakve druge (da prostite) pizdarije nego na Dylana (a da ne spominjemo ostale izvođače).
Na Dylanove koncerte ide otprilike 4 vrste ljudi:
a) Oni (uglavnom stariji fanovi) koji od njega očekuju da uzme gitaru i odsvira “Times they are a-changing”
b) Mlađa publika koja je razočaran šta nije čula Dylanove “najveće hitove” Knocking on a heaven door i All along the watchtower, koje su u biti hitovima učinili drugi izvođači.
c) Oni koji imaju par albuma, ili neku kompilaciju Dylana, a inače vole ići na koncerte pa eto da vide i ovo.
d) Zagriženi fanovi
Dakle, Dylan je prestao svirati gitaru (mislim da je se još lani znao latiti) jer ima nekih problema s kostima. Ipak je čovjek u godinama.
Na svima Dylanovim live albumima i bootlegima iz 60ih, 70ih, 80ih, 90ih i 2000ih je vidljivo da on konstantno mijenja svoje pjesme, te su one uživo “neprepoznatljive” u odnosu na verzije sa studijskih albuma.
Mlađa publika uvijek dobro dođe organizatorima za popuniti stadion.
A zagriženim fanovima poruka da Dylan ipak nije tako savršen i da njegovo “groktanje i mrmljanje” uistinu može zvučati grozno. Ipak tek kad se pomiri sa činjenicom da je Dylan teško dokučivi, svojeglavi cinik, netko može uživati na njegovom koncertu.
Oni koji su uživali u Manicsima a Dylan ih je razočarao, Boba ne bi trebali ni komentirati jer ljepljivi pop-punk Manicsa s njim nema veze. Ali da ja dalje ne laprdam: De gustibus non est disputandum.
June 15th, 2008 at 4:23 pm
Jokerman, ne pronalazim se niti u jednoj kvalifikaciji, ali dobar pokušaj
I da, moj “hejt” ide prvenstveno na organizaciju, a onda na Dylana iako, već sam rekao, znao sam na što idem.
June 15th, 2008 at 10:59 pm
ja sam dobio 5 kuna nazad
June 17th, 2008 at 9:38 pm
Kao što sam već napisala na sutra.hr - čini mi se da su negativne reakcije mladog Nebojše potekle iz bijesa što nije dobio akreditaciju tj besplatnu ulaznicu od organizatora. Nebojša, da ste bolje informirani i zaista netko i nešto unutar vlastite novinske kuće znali bi da je EPH dobio čak 100 besplatnih karata za svoje urednike, novinare i djelatnike. Zato usmjerite gnjev na svoje nadređene koji očito ne smatraju da ste vi jedan od 100 najvažnijih koji zaslužuju ulaznicu. Moj kolega iz Jutarnjeg dobio je ulaznicu bez problema. Savjet: prvo se informirajte, pa komentirajte - ovako ispadate neprofesionalni, tašti i smiješni.
June 17th, 2008 at 9:48 pm
Akreditacija je najmanje važna stvar u čitavoj priči. O tome ću vam poslati mail. Zaista, nije mi žao niti problem dati novce za ulaznicu za glazbenika poput Dylana, ali mi je žao kad on održi ovakav koncert i kad se poklopi nekoliko elemenata, navedenih u tekstu.
June 27th, 2008 at 8:54 am
varazdinat.com ima najbolju dylanovu recenziju na svijetu