Ulaznica za koncert Marka Knopflera stigla je iznebuha. Frendov frend nije mogao na koncert zbog ispita i eto mene u Domu sportova na jučerašnjem koncertu o kojem mediji pišu čudne članke.

Prije sam slušao Dire Straitse, volim ih i sad poslušati, imaju odličnih stvari, svirka je na nivou, no nisam neki zakleti fan. Zato mi je nekako prije ulaza stalno na pameti bila ona uzrečica “Dosadan si kao dvostruki album Dire Straitsa”, neka se fanovi ne naljute.

U povezanom članku piše da je najviše bilo srednjovječnih muškaraca, a ja bih rekao da je najviše bilo srednjovječnih žena, posebice onih koje su bile ispred mene i klimale glavom (!?) kad bi netko doviknuo nešto. Ono, chill, na koncertu smo, ne na sprovodu.

Knopfler i ekipa fantastični. Prava muška svirka, kvalitetna, s mnogo instrumenata odlično usklađenih u mješavini škotskih ‘fidlerovki’, američkog bluesa i rocka te hrapavog glasa Marka Knopflera, vlasnika nekoliko rasnih gitara koje je izmjenjivao nekad i dvaput po pjesmi.

Prigovori su kasnije stigli na njegovu ‘rutinsku’ svirku, iako ne priznajem taj pojam rutinske svirke, što li je već. Kažu ljudi, nije imao nikakav odnos s publikom. Samo tu i tamo koji ‘thank you’, predstavljanje kolega na pozornici i to je to.

I što bi više? Da nam priča o politici i miru u svijetu? O tome kako voli Hrvatsku? Huh, jučer sam saznao da mu je prva žena bila Hrvatica. To možda objašnjava štošta, a možda ništa. Ja sam za to da šuti i pjeva, tj. svira, a ako se želi izraziti neka to učini kroz glazbu. I poslušao me. Čak mi je i ostvario glazbenu želju -Brothers in Arms na koju mi Hrvati patetično padamo.

Bob Dylan, here i come.

PS, Ire je također pisala o koncertu Marka Knopflera, a kod nje možete pogledati i videoisječke. Zaboravio sam spomenuti da su gorile u dvorani branile snimanje i fotkanje koncerta pa makar to radili i mobitelom! Ire, čuvaj se ruke zakona!