Novi PlanB već je nekoliko dana na kioscima, a ja pomalo kasnim ovih dana sa svime, pa tako i sa svojim kratkim komentarom na teme… Rujanski broj izašao je u ponešto drugačijem izdanju. Vraćene su neke stare rubrike , dizajn je nešto prozračniji i umjereniji u odnosu na prethodne brojeve, rubrike su dobile upečatljiviju podjelu… čime se postigla veća ozbiljnost.

Od tema ponajviše onih vezanih uz i za medije i marketing. Uvod je kolumna Mislava Bage o teškoj situaciji u novinarstvu i njegovom srozavanju na dno već poznatog dna. Potom ide tema broja Panika između redaka u kojoj se nekoliko autora osvrnulo na neke pozitivne događaje u domaćem novinarstvu proteklih 20ak godina. Borja kaže kako se stalno izvlači ono loše, zaboravlja se ono dobro… ima tu nešto.

Poslije medija stiže nešto marketinga, točnije - povijest hrvatskog marketinga o čemu piše Kristian Benić. Izuzetno iscrpan i zanimljiv tekst koji može poslužiti kao literatura za učenje osnovih podataka o hrvatskom marketingu.

Gordan Beraković i Nada Bašić pišu o Psihologiji oglašavanja. Članak u kojemu možete saznati je li subliminalno oglašavanje istina ili mit te kako zapravo biramo proizvode koje kupujemo.

Ja se u ovom broju bavim jezikom i webom u temi Kako je web promijenio jezik. Priupitao sam najstručniju (tako mi kažu) osobu za tu tematiku par zanimljivih pitanja i dobio mnoštvo zanimljivih odgovora. Jeste li znali da čak 35 posto hrvatskih tinejdžera ne misli da je nepismeno ili loše u zadaćnici napisati “LOL“? Lol.

Igor Roginek je otišao u Iran. Još jedan u nizu njegovih odličnih tekstova. Tako treba izgledati putopis, a ne biti fakin kopi pejst turističkog vodiča.

U Blogosferu smo ovaj mjesec smjestili nekoliko rubrika. Umjesto jednog velikog teksta, tu su sad male rubrike, Za i Protiv, F!, Blog knjiga, 1492 te Blogostaj. Budući da sam ja zadužen za taj dio, svaki komentar je dobrodošao. Tako se barem kaže.

Genijalna Ivana Juriša - Achere ima dva izvrsna glazbena intervjua - The Roots i Justice. Nisam neki fan, ali volim čitati intervjue. Za razliku od Tomislava Wrussa (mog šefa, op.a.) koji je taj podatak iznio u velikom intervju(u). S njim je razgovala Stela Jelinčić u rubrici Demode na mode, a kako tvrdi, ovo mu je prvi intervju u životu. Mala ekskluziva, jel, s mnogo zanimljivih razmišljanja. U svakom slučaju, lijepo je pročitati da se čovjek koji određuje smjer jedne medijske kompanije zna kamo to sve ide, i kako bi tamo trebalo stići.

Irena Rašeta, naša omiljena profesorica el Espanol piše o nekim sjajnim knjigama koje tek treba pročitati te dva puta spominje i piše o nekim mojim omiljenim knjigama i piscima, pa joj zato eto veliki plus. Od ostalih tema koje su meni fora tu je još i Gothic u Kužim spiku rubrici.

Eh, a što se panike tiče, ne znam koliko ste pratili akciju Indeks. Jutarnji i Jutarnji.hr su definitivno rasturili tu temu. Ostali mediji su pustili suze i s jednakim intezitetom s kojim su se sprdali sa slučajem Butković sad su se obrušili na jednostavnu i neosporivu činjenicu da smo imali bolje informacije.

Nekako se pogodilo da baš taj dan počnem raditi opet u Jutarnjem, ovaj put u online izdanju u kojemu su se, opet se pogodilo, baš taj dan počele primjenjivati neke ozbiljnije promjene. A bit će ih, ovo je generalno uzbudljivo vrijeme za posao u medijima, online i tiskanim izdanjima.

Osobno najzanimljivije su mi priče koje mediji isprovociraju samim svojim postojanjem. Teorije zavjera. Evo, recimo, na forumhaeru ekipa zna zašto je Jutarnji prvi imao informaciju o operaciji Indeks. Kažu oni, veoma upućeni, da je taj dan izostao u novinama okvir s Miljušem koji izlazi već stotinjak dana, otkako je pretučen. No, već je par puta taj okvir izostavljen iz jednostavnog razloga - manjak prostora zbog izvanrednih situacija, poput ove. Ipak, to je savršen poligon za treniranje mašte. Kažu, Jutarnji je prodao Miljuša i njegov slučaj za informaciju o Indeksu.

Upotrijebimo logiku. Prodali su Miljušev slučaj za info o nečemu što nisu znali da će biti, pa su onda prvi znali… a kako su znali da će nešto uopće biti? Ni David Icke se ne bi posramio takvih teorija.

Twitter ne koristim učestalo, ali zato Digg možda i prečesto. Upravo sam tamo naišao na vijest o tome da je izašla beta social-information, kako li već, servisa koji je zapravo spoj Twittera i Digga te ima užasno ime Dwigger. Koliko je funkcionalan ne znam, ali djeluje zabavno. Nešto više o tome pročitajte ovdje, a ako vas intrigira, probajte se igrati ovdje. Nego, kad će web 3.0 već jednom?

Portal Sutra.hr prije nekoliko je dana prestao s objavljivanjem novih priča i na taj način prekinuo s radom. Neki mediji su izvjestili o tome, no uglavnom smo otišli tiho kako smo i došli. Ostalo je nekoliko nerazjašnjenih pitanja, a budući da sam u proteklih desetak mjeseci rada na tom projektu iscrpio izvore energije, neću ići pretjerano u detalje. Jednog dana, kad se obogatim s 25 godina i bude mi dosadno u životu, napisat ću knjigu o Sutra.hr i svim nedaćama koje su nas zatekle.

Kratka verzija kaže da se radilo o odličnoj ideji novog medija čija se plemenita namjena vidjela već u biranju imena koje je bilo prepušteno korisnicima. Sve ostalo trebalo je ići puno lakše. Pokrenuli smo beta verziju portala, a potom počeli raditi na konačnoj verziji sajta i tiskanom izdanju. Portal je bio zamišljen ne kao news portal (čemu raditi konkurenciju listovima u kući?), već kao agregat, prostor za okupljanje ideja, komentara i priča korisnika koje bi potom novinari istraživali i obrađivali, te na kraju publicirali putem tiskanog izdanja.

I dalje mislim da je to odlična ideja, a potvrdu toga nalazim i u mnogim stručnim člancima, pa i knjigama, koji se bave budućnošću novinarstva, kolegama koji se bave webom i novinarstvom…

Nakon par mjeseci hladnog pogona, uglavnom zbog nekih tehničkih problema, privremeno se odustalo od print izdanja. Projekt je u potpunosti postao web based. Što smo time dobili?

Prilagodi se ili umri (poslovno)

Novinare koji su trebali raditi u printu, a najednom postaju web novinari. Uredništvo web redakcije koje se sad preklapa u potpunosti s uredništvom printa. Trebalo se prilagoditi. Mislim da je najviše problema nastalo u tom trenutku.

Koncept sajta najednom se ne uklapa u radnu okolinu. Neki ljudi više nisu sigurni što i kako, dižu ruke. Mi koji smo ostali pokušavamo se prilagoditi. Neki lakše, neki teže.

Promocija je bila zamišljena, isplanirana i osmišljena. Nije krenula jer se odustalo od printa. Unatoč tome, u vrlo kratkom roku okupili smo par tisuća ljudi na dnevnoj bazi i poveći broj građana-novinara. Nastavili smo s radom uz brojna podmetanja nogu, što od zlih minusara, što od kolega iz struke koji su nas se uplašili.

Ne u kontekstu toga da ćemo se nametnuti kao novinarska sila, već kao promjene koje nosimo sa sobom. A upravo je to sva vrijednost ovog projekta, iako nije potrajao.  EPH je ogromna medijska firma i Sutra.hr je bio prvi korak u suočavanju s budućnosti koju su (smo) nametnuli blogeri i web 2.0 kultura, koncept.

Sutra.hr je unutar firme stvorio prvu generaciju novinara koji se ne groze interneta. Barem oni koji su ostali raditi na projektu. Sutra.hr je prvi korak u web first koncepciji koja je zavladala novinarskim svijetom. Utoliko je projekt uspio, čak i da ne spominjem desetke sitnih akcija kojima smo pomogli građanima, tj. kojima su si sami pomogli, pisanjem o svojim problemima. Također, sa Sutra.hr je oživio i EPH TV koji sada odlično funkcionira na portalima EPH-a, posebice Jutarnjeg lista.

Web first koncept

U skorašnjoj budućnosti, vjerujem (i ponešto znam) svi će se tiskani mediji, ne samo u EPH-u, u potpunosti koncentrirati na web first koncepciju. Nema više breaking newsa koji se čuva za print. Ekipa koja je radila na Sutra.hr lakše će se snaći na novim poslovima od drugih.

Zašto se onda portal ugasio? Službeni izvještaj koji je objavljen iz pera glavnog urednika kaže da je riječ o neprofitabilnosti u ovom trenutku razvoja. Što u potpunosti ima smisla, ako uzmete u obzir sve navedeno.

Osobno mi je žao što se portal ugasio i što je tijekom proteklih mjeseci bilo poprilično mnogo problema koji su do gašenja i doveli. Na projekt sam pozvan kao web urednik, a na kraju sam radio sve što se moglo raditi, od koncepta, novinarskog i uredničkog posla, administracije i odnosa s korisnicima, pisanja copya i tone službenih mailova, učenje kolega savladavanju web tehnologija… u čemu sam, naravno, naučio hrpu novih stvari vrijednih stavljanja u CV. U isti ću uskoro upisati novo radno mjesto u EPH-u, u web timu koji se bavi portalima u kući, što novim, što postojećim.

Problem kojeg ću s godinama savladati, nadam se, a koji mi se iskristalzirao proteklih mjeseci dok sam radio na Sutra.hr jest taj što posao shvaćam suviše osobno. Predam mu se u potpunosti, ne dolazim na posao odrađivati što treba, već sam u poslu čitav dan. Zamislite onda koliko je tu frustracija kad oko tebe ima ljudi koji hladno odrađuju svojih osam sati i koji ne gube živce kad dođe do problema.

Što se korisnika portala tiče, ima preko 400 zanimljivih komentara na ‘oproštajnoj‘ temi, a budući da smo ipak uspjeli stvoriti jednu snažnu i međusobno povezanu zajednicu ona će preživjeti na drugom mjestu, portalu Svima.net koji je otvorio jedan od usera, za ekipu sa Sutra.hr. Svaka im čast na volji, to je ekipa kakvu svaki community želi.

To je u biti to. Za više detalja morate sačekati par godina i knjigu.

Kako piše na njihovom sajtu, Weekend Media Festival je “regionalno okupljanje svih medija, razmjenjivanje ideja, kreativnosti i informacija, novih poslovnih modela i mjesto susreta medijskih stručnjaka iz regije i svijeta”. Možda nisam medijski stručnjak, ali sam medijski entuzijast koji će tamo biti po službenoj, novinarskoj dužnosti. Ono čemu se nadam su nova poznanstva, informacije te jedan novi posao, odnosno socijalno medijski projekt, ako sve prođe ok. Na Festivalu koji traje četiri dana (18. - 21.9) bi se trebale pojaviti neke veće zvjerke, poput Blake Chandleea, šefa europskog Facebooka. WMF je prvo okupljanje ovakve prirode u regiji, nadam se ne i posljednje.

Roditelji.hr

Draga prijateljica i blogerica čiji identitet za sad nema smisla otkrivati, glavna je urednica novog portala za djecu Roditelji.hr koji će uskoro postati funkcionalan i dostupan roditeljima, djeci i svima ostalima. Krenuli su odlično, genijalnom nagradnom igrom za klince, grupom na Facebooku, uspješnim viralnim marketingom pa se već sad po blogosferi, posebice među roditeljima, stvara odličan hype. Držim im fige i nadam se da će uspjeti.

Karla Fabrio

Karla Fabrio jedna je od rijetkih sportašica čiji me uspjesi zanimaju i vesele. Svojevremeno sam radio intervju s njom za PlanB i osvojila me svojim načinom razmišljanja i poniznošću kakvu posjeduju samo veliki sportaši. Danas je u Jutarnjem članak o njoj, priprema se za europsko prvenstvo u ronjenju, a trenutačno drži titulu svjetske prvakinje u daljinskom ronjenju. Njoj također držim fige.

Bug i blogeri

Časopis Bug u rujanskom broju donosi priču o regionalnim blogerima pod naslovom Kad su b(l)ogovi vladali, a iz pera kolege Ivana Brezaka Brkana. U članku Ivan piše o budućnosti i percepciji domaće blogosfere. Sugovornici su bili Stjepan Zlodi, Dragan Varagić, Borja, Mrak, Bruno Šarić (SEO.hr) i ja.

Inače, ovo mi je drugo pojavljivanje u medijima u poziciji sugovornika. Prvi sam put prije neka dva mjeseca govorio u radioemisiji Veseli hakeri o Facebooku i pritom napravio 30ak omanjih gafova, no ovaj sam put zadovljan medijskim nastupom. Ipak je tisak moj medij. A što smo to mudro zborili o blogovima, pročitajte u BUG-u.