Zapravo se radi o Twitteru i časopisu Wired koji u kolovoškom broju (Hvala ti Bože na Mygazines.com) donosi priču o ženi zvanoj Julia Allison. Riječ je o osobi koja je odlučila biti poznata i iskoristila internet (a potom i ostale medije) da to i postane. Nešto kao naš Dario.

Analizirajući njenu slavu i načine na koje je do nje došla, ekipa iz Wireda upitala je nekolicinu super-mega-važnih twitteraša za savjet o tome kako twitter status treba izgledati. Što se našeg virtualnog socijalnog tržišta tiče, nekako imam osjećaj da se Twitter kod nas nije toliko snažno primio kao što je to slučaj sa Facebookom, pa onda ova dva savjeta kod nas više vrijede za Facebook.

Every single Twitter post you write should be something that could get you laid, ruin a marriage, or bring a tear for a fat little kid’s eye.

Joshua Allen

Twitter is a community. It’s not all about you. Engage your peers by asking them questions. You don’t have to actually read the answers.

Micki Krimmel

Svaki se administrator na svom sajtu susreće s posebnom vrstom korisnika koji su dovoljno inteligentni i obrazovani da se spoje na internet i komentiraju, ali im nedostaje kulture, manira, takta, pristojnosti, razuma i empatije da bi njihovi komentari bili vrijedni postojanja. Takvi članovi su smrt za sve internetske zajednice, posebice one bazirane na nekoj vrsti newsa. Dobro poznata priča o ustašama i partizanima, Dinamu i Hajduku, HDZ-u i SDP-u; ljudi bez definiranih životnih vrijednosti kojima je sva radost svijeta nekoga izvrijeđati preko neta.

Na portalu Sutra.hr svaki komentar i članak se može ocijeniti plusom i minusom. To je bila prva opcija kao dio sustava za rangiranje korisnika. Kasnije je sustav komentiranja unaprijeđen i uz minuse i pluseve instalirana je opcija odgovaranja na pojedini komentar, a potom i sedam (ako se ne varam) varijacija crne boje, od normalne prema blijedoj za daljnje odgovore na pojedini komentar. Na taj se način pokušala spriječiti svađa. Tehnički koliko i psihološki element koji ima i svojih mana, a koje su vidljive u trenucima kada korisnici suvislo odgovaraju jedni drugima na komentare, bez vrijeđanja.

Na spomenutom portalu postoji jedna mala zavjera nekolicine korisnika koji se izražavaju isključivo minusima. Ta primitivna forma djelovanja zadovoljava njihove niskointelektualne potrebe. Naime, navedeni korisnici prije par su mjeseci odlučili bojkotirati zdrav razum i od onda se logiraju s desetak različitih nickova i minusiraju sve što se minusirati može.

Do jučer nismo znali kako im stati na kraj jer nismo mogli pratiti tko točno minusira. Zahvaljujući novom upgradeu portala Sutra.hr, odnosno vrijednim web developerima iz Nivas ekipe, administracijski posao od jučer je bitno olakšan. Klikom na strelicu pored ocjene pojedinog članka ili komentara vidljiva je lista osoba koje su dale plus, a koje minus, pa kad vidite usera koji na svaki komentar i na svaki članak mahnito daje minuse bez obzira na kvalitetu članka ili komentara, onda znate da je riječ o minusaru vulgarisu, nametniku koji vapi za bannom.

Dovitljivo:

Profinjeno:

Uštimano:

“Motovun je od prethistorije najvažnije naseljeno mjesto u široj okolici, a prema novijim istraživanjima “New Age” znanstvenika, svoju ključnu poziciju ovaj gradić duguje svom položaju na raskrižju Zemljinih energetskih meridijana odnosno tzv. “Zmajevih brazdi“. Ti meridijani krajolikom pronose pozitivnu, životnu energiju Zemlje, a na mjestu gdje se takve “brazde” sijeku, kao što je u Motovunu slučaj, nastaje snažan izvor pozitivne energije, “dišni otvor” planeta Zemlje. Takav energetski naboj na čovjeka djeluje opuštajuće i smirujuće, povećava mu koncentraciju i duhovnost, odmara i okrepljuje, pogoduje meditaciji, razvija kreativnost i toleranciju.” (Izvor: Hotel Kaštel, Motovun)

Bilo da je riječ o snažnom placebo efektu i sugestiji na um, a neovisno o prethodnim rečenicama, već ovisno o iskustvu, ne postoji mjesto na svijetu gdje se bolje osjećam. Kad tome dodate i poseban ugođaj zbog Motovun Film Festivala, rezultat je potpuna revitalizacija stresom mi zagađenog organizma.

Ovogodišnji, deseti po redu MFF po mnogočemu je bio drugačiji od prethodna dva koja sam pohodio, a jedini razlog zašto ga neću proglasiti najboljim jest taj što sam imao lošu karmu i pogledao valjda sve loše filmove Festivala, dok sam za dobre čuo tek poslije projekcija.

Uvod

Da ću biti šest dana na Motovunu saznao sam tek par dana prije MFF-a, tek kada se konstelacija zvijezda udobrovoljila i posložila tako da se moji zahtjevi ispune. Kako nisam na vrijeme znao hoću li ići, tako nisam na vrijeme tražio posao niti smještaj na MFF-u pa sam završio u kampu. Do Motovuna sam ove godine prvi put išao vlastitim autom, svemoćnim Matizom koji je uspješno izbjegavajući autoceste do odredišta stigao za nešto više od tri sata, uz potrošenih tek pola rezervara, što će reći nekih 12ak litara benzina.

Zaplet

Pozicija u kampu je bila odlična; u šumarku gdje se sunce počinje probijati tek oko sedam sati ujutro dajući mi manevarskog prostora od tri sata za san. Iako sam naumio biti samotnjak koji će se po potrebi socijalizirati, ispostavilo se da su stari gimnazijski drugovi (i njihovi fakultetski suborci) kompatibilna ekipa za odličan kampersko-motovunski provod, uz trunke intrige, ljubavnih trokuta i pijanih svitanja.

Vrhunac

Kad već nemate sreću (i informiranost) da pogledate dobre filmove, onda barem možete uživati u vrhunskoj MFF špici koja svakoj projekciji daje tračak* MFFovske duše. Evo je ispod, slabe kvalitete, preuzete s MFF jutub kanala. Ima jedan dio nabijen snažnom simbolikom čitavog koncepta, ideje i povoda postojanja MFF-a pa obratite pozornost na njega i dajte si oduška.

Rasplet

Nema ga, negdje je u magli, što u onoj uokolo Motovuna u rano jutro, što u onoj uzrokovanoj medenicom i sličnim delicijama.

Kraj

Bio bi tužan i depresivan, i valjda bih zaspao na autocesti da nije bilo Adele, Sanje, Dejane i Mie koje su upotpunile (doslovce!) Plavu Zvijer Matiza i bile raspjevane suputnice. Čim dobijem fotku nas petoro s tisućama stvari i tri šatora u Matizu, šaljem je Chervoletu (dejvu više nije, jel) da je upotrijebi u vjerovali ili ne - manje je više - nisi ni svjestan što tvoj auto može učiniti za tebe - reklami.

Spešal menšn

Hvala Vjeranu uspio sam prespavati čak šest filmova što je odlučio ostati do petka. Također, hvala Marcelu što je u petak navečer probušio gumu na Čerokiju pa smo istu mijenjali i tražili vulkanizera po Karojbi, točno za vrijeme koncerta romske glazbe koji sam istinski htio pogledati. NHF

* Dolazi li pojam “trač” od “tračak istine” ili to samo logično zvuči?

Update: Nešto ozbiljniji osvrt na MFF pročitajte na stranicama PlanaB