Baš tako, mutno i dimasto, kao u snu. Do daljnjeg.

A ono. Nisam oduševljen. Činjenica je da traje predugo i da je kraj toliko ljigavo patetičan da baca sjenu na ostatak filma. Ne razumijem. Zašto holivudski redateljčići uvijek moraju završiti ruku do laktova umočenih u ljigu? Publika nije sposobna prihvatiti alternativni kraj, nešto (s)misaono i nedorečeno? Možda američka, ali hil bilis from holivud, film je i za europsko tržište gdje je publika drugačija. Profinjenija, usudit ću se reći.

I taj Christian Bale lik, odakle su njega izvukli? Ah, da, sjećam se njegovih filmova… pa pobogu, onaj kreštavac iz Bibine trgovine ima više osobnosti i utjecaja na publiku nego ovaj splačić. Batman je faca, teški kuler, muškarac kakvi mi nitko nismo, a htjeli bi biti. Ne može ga glumiti slinavac koji umjesto karizme ima neonski ‘ja sam luzer’ natpis nad glavom. Loš odabir, silovanje forme, gubitak za užitak.

Batman - Harvej Dent tufejs mlada? Zaslužila je točno nikakav komentar.

Heat Ledger? O mrtvima samo najbolje? Ja sam cinik, to ne igra kod mene. Ali sam iskren pa ću tako i reći - ovo mu je, ironije li, uloga života. Heat je zaista dobro odglumio Jokera. U biti, nije ga toliko dobro odglumio koliko je shvatio kako će film izgledati i na vrijeme se prilagodio toj nasreću neuobičajenoj definiciji bed gaja. Nije glumio negativca, bio je negativac. Nije trebao staviti masku - bio je karneval.

Michael Caine - neuvjerljiv. Morgan Freeman - mlak, slabašan, vidi se da mu je suđeno glumiti patetičnog patriota ili vrhovnog ubojicu koji se klanja tkalačkom razboju i šlata Angelinu Jolie.

Radnja? Nakon stanke (?) se pogubite na tren. Jel’ ovaj je s negativcima ili nije? Zašto se sad betmen fajta sa specijalcima dok bed gajs trčkaraju uokolo slobodnjikavi? I kakva je to neuvjerljiva jurnjava automobilima? Onaj kinezanac, jel na kraju izgori na onoj hrpi novca ili što? Nije bilo krika.

Što reći, sve dok ćemo biti žrtve hypa pa potom buzza i dopustiti da nas uvjere kako je nešto kvalitetno i dobro, sve dok ćemo šutke umakati preskupe nachose u sir i srkati colu ispred velikog platna ponašajući se onako kako novcodršci žele, dotle će se i raditi ovakav šk(art).

Ali hej, jesam li vam rekao da sam već dva sata i 50 minuta službeno na godišnjem i da ću najkasnije u nedjelju biti na Motovunu gdje ću tijekom tjedna vidjeti minimalno tri dobra filma? Eh, i da - d konklužn:

Pogledajte film. Naprosto da vidite da sam u pravu.

Mislim da je najbolji dosadašnji izvještaj vezan uz Dragana Davida Dabića aka Radovana Karadžića odradila ekipa CNN-a. Prvu sam vijest vidio upravo tamo, nešto poslije ponoći. Aktivirali su sve moguće dopisnike, političke analitičare, ljudi upoznate sa situacijom, lovom na Karadžića, zločine koje je počinio… ma sve. Okačili su svoju poznatu developing story trakicu te iza nje u real timeu razvijali priču. Dinamično, uzbudljivo, informativno!

HRT je imao takav pokušaj, no nije im išlo baš od ruke. Vidi se da su noću dežurni kamerman, mali od surfanja po netu koji prikuplja informacije te voditeljica. Nema na brzinu sklepanih (a opet kvalitetnih) priloga s mnogo sitnih detalja, analiza, informacija. Nekako mi je to sve bilo suviše plošno, nezanimljivo, pa sam vratio na CNN.

Njima jedino zamjeram prevoditelje koji su prevodili na engleski jezik. Lik je pogubio pola rečenica, riječi i ponašao se onako kako bih se ja, kojemu to nije posao ni struka, vjerojatno ponašao u toj strci. Što se portala tiče, i tu CNN prednjači, sa svojim apdejtovima koji su jasno označeni i vidljivi. BBC također ima odlične izvještaje na svom (prekul) portalu. Pored glavne vijesti ima sve popratne elemente, od profila Karadžića, povijesti sukoba, sve što je potrebno da neupućen netko u kratkom vremenu dobije sve informacije.

Kod domaćih portala me iznenadio 24sata jer sam očekivao da će na svom super prilagodljivom portalu okačiti vijest preko čitavog ekrana, kao za vrijeme EURA, ali ništa, čak im je i u naslovu Karadžić na posljednjem mjestu, pa dok pročitaš… prođe vrijeme. Jutarnji je u tiskanom izdanju imao naslovnicu s velikom slikom Karadžića i natpisom NAPOKON dok je u egidi pisalo Srbi daju Karadžića za EU.

Da sam urednik Jutarnjeg i da mi se tolerira ekscentričnost na uštrb publike, napisao bih NAPOK(L)ON jer je očito da su ga Srbi odlučili darovati Haagu u trenutku kad im to politički odgovara.

Što se samog Karadžića tiče, gledam te fotke i razmišljam bi li ga prepoznao da sam ga sreo i nikako se ne mogu odlučiti. Vjerojatno ne bih jer mu je maska stvarno dobra.

Da - ja sam jedan od tih, njuškala. Proturim nos u svaku novu tiskovinu koju kupim, no ništa ne miriše tako dobro kao novi PlanB, dvobroj kojim magazin slavi svoj prvi rođendan. Vrijeme je da velike medijske kuće izdvoje par milijuna eura i kupe franšizu i časopis. Meni će Borja, naravno, kao uvaženom suradniku dati nagradu u obliku novog Volva (brojka nevažna), ako se to dogodi. Ne laje pas zbog sela, je li tako?

Šalu na stranu. Evo što možete pročitati u novom broju kojeg sam jutros detaljno proučio i koji je po mom skromnom mišljenju u top tri broja po kvaliteti. Vjerojatno i zato što ima više stranica nego inače. Tema broja su mediji, provučeni kroz nekoliko tekstova, bilo da se radi o internetu, novinama ilifilmu.

Za one koji poput mene strepe hoće li se situacija na poslu srediti na vrijeme da odu na Motovun, članak drage mi Zrinke Pavlić o deset godina Motovun Film Festivala dolazi kao naručen. Anegdote, zašto volimo MFF, što nas smeta, tko tu koga i zašto.

Lebowski u svojoj drugoj po redu kolumni Novinar 1.0 duhovito opisuje dogodovštine s bakicama iz provincije, a Tanja Rudež ispituje 25 znanstvenika, svakom po jedno pitanje o umjetnoj inteligenciji ili putovanju kroz vrijeme. Odgovori su odlični i daju naslutiti da Data i Picard ne laprdaju svemirom za džabe.

101 ali bezvrijedan velika je ljetna tema o 101 medijskoj ličnosti koja nam nije trebala. Moj je zadatak bio kontaktirati medijske stručnjake i priupitati ih za mišljenje o ljudima koji isto nemaju, kao ni stav, svrhu i bilo što drugo, a opet svi znamo za njih. Ispod svake osobe nalazi se njezin plan b za daljnje postupanje u životu. Iznimno duhovito, svakako pročitati.

Ne znam tko je Igor Roginek, ali tekst ( i fotke) o Obami i političkom marketingu na šajni-and-gliteri američki način je odličan, kao i njegovi prethodni uradci. Rogi, javi se za pivu.

Možda neugoda nije prava riječ, no otprilike se tako osjećam kad listam stranice rubrika Blogosfera i 2.0 jer to ja popunjavam pa mi je malo čudno gledati tekstove jedan za drugim. U ovom broju pišem o Kultu amatera aka blogera koje sam već spominjao. Nekako u isto vrijeme je krenula i spika oko Hrvatske blogerske organizacije pa mogu reći da su mi sjeli na volej mahom inspiriran knjigom. Pročitajte članak, bit će vam jasnije.

Druga tema kojom se bavim je Twitter novinarstvo. Što je to, ne smijem vam otkriti već vam suflirati da kupite PlanB i sami saznate. Tako piše u mom ugovoru s Borjom vrijednom par stotina tisuća kuna pa ga ne bih htio ugrožavati, nadam se da razumijete.

Treći u nizu mojih tekstova je zapravo nova rubrika Novo i (bes)korisno koju sam izmislio samo zbog povećanja cifre u već spomenutom ugovoru. Tu predstavljam nekoliko novih startupova koji su ili zanimljivi i korisni ili zanimljivi i beskorisni. Na drugoj stranici rubrike u svakom će broju jedan web dizajner odabrati neku novu cool stranicu i predstaviti je. Nadam se da smo ovim potezom barem privremeno ušutkali stotine tisuća čitatelja koji su nakon čitanja posljednjih brojeva urlikali da im nedostaje weba.

Od turbokul stvari tu je intervju s prekul Rockabilly bendom MadMen kojeg volim slušati uz velebitsko u birtiji Route 66. Odlični za plesnjake. Kao i Porsche automobili kojima na iste možete doći već 60 godina, a o čemu možete čitati u dvobroju.

I još mnogo toga, naravno. Navalite na kioske. Još malo pa nestalo.

Posljednjih se dana u domaćoj blogosferi vode zanimljive diskusije vezane uz pokretanje Hrvatske blogerske organizacije. Tu se negdje poteglo (tj. ja sam ga potegao) pitanje o tome je li blog isto što i građansko novinarstvo? Što vi mislite? Laiku u blogerskim vodama to bi pitanje trebalo biti nerazumljivo, no blogerima bi trebalo biti jasnije da razlika postoji i da je upečatljiva. Pokušat ću ilustrirati uz kratko pojašnjenje.

Blog je medij u kojemu ja (subjektivno) pišem o sebi i svojoj okolini, bilo da je moja okolina politika ili rezbarenje. Novinarstvo je profesija čija je zadaća informirati, zabaviti i educirati i koja se može staviti u profesionalne okvire. Blog nitko ne može (ni ne treba, u tome je čar) kontrolirati odgovara li profesionalnim kriterijima (istinitost, preciznost, objektivnost…)

Građansko novinarstvo je ono što je zajedničko blogu i novinarstvu. Pojavljuje se periodično. Kad osoba koja ili je vijest ili ima vijest nastupa u javnosti iz pozicije blogera. Svjedok događaja koji je uz tehnologiju postao reporter.

Mislite li da je građansko novinarstvo, novinarstvo, građanski aktivizam i inicijative, te blogovi jedno te isto? Nipošto. Pristup je u potpunosti drugačiji.

Stranica Books je apdejtana. Za sad se na njoj nalaze tri knjiške preporuke; stručna literatura koja se bavi webom, medijima i sociologijom. Kako vrijeme odmiče tamo će smještaj naći sve što pročitam, a čini mi se da je vrijedno preporuke. Možda će tako biti i s knjigom Tko uopće smišlja te reklame?!? Borisa Belaka koju upravo čitam.

Najavio sam ranije da čitam The culf of amateur - how today’s internet is killing our culture, Andrewa Keena. Eh, pa pročitah i dojmovi su snažni. Mislim da je svaki bloger treba pročitati i malo se zamisliti jer Keen ne otkriva toplu vodu i baca nam je u lice, nego realno spušta na zemlju sve amatere ovog svijeta (ponajviše blogere) koji misle da mogu biti autori, publika i kritičari u isto vrijeme. Demokratizacija medija jede svoju djecu. Detaljnije dojmove, njih par tisuća znakova, moći ćete pročitati u sljedećem broju PlanaB koji izlazi za sedam dana.